U igri za Mercator tek institucionalni investitori

Tvrdnje kako Agrokor nije ušao u uži krug potencijalnih kupaca paketa dionica Mercatora, čime su zapravo samo potvrđene ranije špekulacije, nije previše uzbudila ulagače na domaćem tržištu kapitala. Takav rasplet, čini se, nimalo ne izlazi iz okvira očekivanoga, pa napisi slovenskih medija koji se pritom pozivaju na dobro upućene izvore, nije u značajnijoj mjeri naškodio dionicama tvrtki u sastavu koncerna.

U uvjetima prilično oskudne likvidnosti, o čemu najbolje svjedoči podatak kako u prva dva sata trgovine čak ni HT nije uspio skupiti više od milijun kuna prometa, Konzum je zabilježio pad prosječne cijene od 1,2%, nastavljajući klizanje ka granici od 170 kuna. Međutim, negativna izvedba dotičnih dionica nije previše odudarala od sumornog raspoloženja investitora na Zagrebačkoj burzi, a pritom bi bilo kakav rezultat, ostvaren uz mizernih 60 tisuća kuna prometa, valjalo uzeti u razmatranje s određenom dozom rezerve.

A Konzum je sa iznimno skromnim prometom u trenutku pisanja teksta bio najlikvidnije Agrokorovo izdanje, dok je Tisak, s gotovo upola slabijim prometom, bio u minusu od 0,4%. S tom razlikom što je Tisak trenutno na korak do najniže razine još od rujna prošle godine, dok Konzum, dijelom zasigurno i zahvaljujući verbaliziranom interesu za Mercator koji je raspirio maštu ulagača, još uvijek nije toliko daleko od 185 kuna i najviše razine u posljednjih godinu dana, registrirane prije nešto više od dva tjedna.

Prema pisanju slovenskog Dnevnika, u igri za petinu vlasničkog udjela u Mercatoru (makar je količina koja ide na prodaju još uvijek neizvjesna) su redom institucionalni investitori, poput private-equity tvrki kao što su Advent International i Bain Capital (osnovao ga je Mitt Romney, jedan od republikanskih kandidata za predsjednika). Takav razvoj događaja navodi na zaključak kako postojeći vlasnici (šest domaćih banaka) nisu u potrazi za strateškim investitorom, no uz tako malo količinu dionica na prodaju, koja je jamči nikakvu kontrolu novim vlasnicima, bilo je iluzorno očekivati bilo kakav drugačiji scenarij. Štoviše, nije baš najjasnije niti čemu se mogu nadati private-equity kompanije, koje se kontrolnog paketa odriču u pravilu samo kada su u pitanju dinamične mete za preuzimanje, koje nosi veći rizik, ali i znatno veće potencijale. A Mercator je te okvire već odavna prerastao.