ZA SVE JE KRIVA PIPI DUGA ČARAPA Zemlja gdje je dječja knjiga drukčija, hrabra i popularna

Svaka deseta knjiga koja se objavi u Švedskoj dječja je knjiga, a u 2012. godini objavljena je čak 1761, od čega je 54 posto djelo švedskih autora. Dječja literatura u Švedskoj uživa zavidan status i često odražava trendove koji su vidljivi i u literaturi za odrasle. Švedska od 1982. godine ima Katedru za dječju književnost, a 1989., kao pandan Švedskoj akademiji koja dodjeljuje Nobelovu nagradu, osnovana je Švedska dječja akademija, koja također broji 18 članova, prominentnih švedskih autora i ilustratora. Svake godine dodjeljuju se i nagrade za najbolje knjige. Među njima je i prestižna ALMA, odnosno Memorijalna nagrada Astrid Lindgren, najveća dječja književna nagrada na svijetu, čiji je nagradni fond pet milijuna švedskih kruna, odnosno 602 tisuće eura.

Dobar ukus

Što švedske knjige za djecu čini tako popularnima? Dječji autori u Švedskoj ne boje se progovoriti o temama kao što su nasilje, zlouporaba droga, razvodi, smrt i vršnjačko nasilje. Švedski autori poznati su i u inozemstvu, a s popularnošću koju uživaju švedski krimići, ovaj se žanr probio i u dječju literaturu: na vrhu najprodavanijih je serijal o detektivskoj agenciji Jerryja i Maye autora Martina Widmarka, koji je 2011. bio i najposuđivaniji autor u švedskim knjižnicama. Njegov serijal od 23 nastavka kultni je u Švedskoj (ali i u Njemačkoj), a za televiziju ga je adaptirao i švedski SVT. U Švedskoj je pitanje dobrog ukusa da se pisci ozbiljne literature za odrasle okušaju i u pisanju knjiga za djecu, a jedan od najboljih primjera je Henning Mankell, koji je prvo postao poznat s knjigama za djecu, a tek se onda uspio probiti kao autor kriminalističkih romana o policijskom komesaru Kurtu Wallanderu.

Povijest modernog švedskog dječjeg romana započela je oko 1945. godine, a pionirka ovog žanra bila je Astrid Lindgren sa svojom junakinjom Pipi Dugom Čarapom, koja je rušila konvencionalne norme o tome kako bi se djevojčice trebale ponašati, a koja je švedsku dječju književnost učinila poznatom i izvan granica svoje zemlje.

O temi švedske dječje književnosti porazgovarali smo s Kristinom Henkel, osnivačicom izdavačke kuće Olika förlag, koju smo posjetili u Stockholmu, u sklopu medijskog posjeta na temu rodne ravnopravnosti koju je organizirao Švedski institut.

- Kada su naša vlastita djeca bila mala, čitale bismo im priče za laku noć i shvatile smo da su te priče zastarjele, da su vrlo stereotipne kada je riječ o rodu i da ne prikazuju kako ljudi doista žive u stvarnome svijetu. Svaka knjiga, naime, bila je o mami, tati i djetetu pod istim krovom, ni u jednoj se nije prikazivala neka druga opcija koja bi npr. djeci rastavljenih roditelja pružala neku drugu perspektivu s kojom bi se mogli poistovjetiti. Shvatila sam da to nije način na koji želim da moje dijete odrasta, htjela sam drugačije priče tako da sam počela mijenjati one već napisane i pričati ih na drugačiji način, npr. da je Pepeljuga dječak. No onda sam shvatila da ne mogu to stalno mijenjati i da trebam nove priče i tada smo odlučili pokrenuti izdavačku kuću - priča Kristina Henkel, koja je do tada radila kao edukatorica učitelja i odgajatelja u školama i vrtićima, a izdavačku kuću Olika förlag (riječ olika na švedskom znači različit), osnovala je 2006. godine zajedno s prijateljicom Marie Tomičić, porijeklom iz Hrvatske.

- Vjerujemo da knjige funkcioniraju kao ogledala u kojima se djeca vide i osjećaju da su dio društva i kao prozor kroz koji mogu naučiti nešto o ljudima različitim od sebe samih. Smatramo da to pomaže u razvoju inkluzivnog društva u kojemu koegzistiraju sve razlike. No, to mora biti konstantan rad jer je norma većine toliko jaka da uvijek trebamo činiti manjine vidljivima - ističe Henkel.

Prvo mjesto

Ovakav stav ne čudi, kada se zna da je Švedska već godinama na prvom mjestu po indeksu rodne ravnopravnosti, a ove godine on iznosi 82,6. Indeks rodne ravnopravnosti mjeri razliku između muškaraca i žena u šest ključnih domena: posao, novac, znanje, vrijeme, moć i zdravlje, pri čemu je 1 najniža ocjena i znači potpunu nejednakost, dok je 100 najviša ocjena i znači potpunu jednakost.

- Htjeli smo nastaviti tradiciju Astrid Lindgren, nije nam se svidjelo kako su djevojčice i dječaci opisani u knjigama: djevojčice su uvijek emotivne, brižne i pasivne, a dječaci su jaki, hrabri i aktivni; nikada ne vidite npr. Spidermana kako plače, dok mi našim muškim likovima dopuštamo da izraze sve osjećaje koje imaju. To zovemo normcreativ - objašnjava Henkel i odmah dodaje i drugi pojam, normbingo. Normbingo je neka vrsta liste na kojoj se nalaze sljedeći pojmovi: boja kože, religija, rod, prijateljstvo, obitelj, dob, ljubav, društvene klase i posebne potrebe. U svakoj od njihovih knjiga moraju biti zastupljene priče koje se bave nekim od ovih pojmova i propituju ih, a autori su dužni ravnati se po toj listi pri pisanju priča.

Poznata je tako njihova serija slikovnica o Konradu, dječaku koji nosi suknju, kao i priče o izumiteljici Johanni koja se svojim izumima bori protiv djece koja maltretiraju njezinu polubraću u školi. Popularna je i slikovnica o ženskim gusarima, a jedna od djeci najomiljenijih jest ona o nogometašici Kosse. Njezin lik temelji se na švedskoj nogometašici Kosovare Asllani, čiji je nadimak Kosse. Djevojka porijeklom s Kosova igra za švedsku reprezentaciju, a u svojoj je domovini popularna gotovo kao i Zlatan Ibrahimović.

Slikovnica o nogometašici koja se temelji na švedskoj nogometašici Kosovare Asllani, porijeklom s Kosova, čiji je nadimak Kosse

Olika förlag osvojila je već nekoliko nagrada za promicanje jednakosti i raznolikosti u dječjoj literaturi, a 2012. u knjizi “Kivi & Monsterhund” prvi put su upotrijebili rodno neutralno zamjenicu hen, što je otvorilo veliku debatu u švedskoj javnosti, a rezultat je bio da je riječ hen danas dio švedskog vokabulara.

- Jednakost kojoj mi težimo često je krivo shvaćena; mnogi ljudi misle da jednakost znači da bi svi trebali biti jednaki i ponašati se jednako, kao što je bilo u Švedskoj 70-ih godina. Krivo je također mišljenje da jednakost znači da bismo trebali sve raditi suprotno - dakle da treba siliti dječake da se igraju igračkama za djevojčice i obratno. To ne čini promjenu jer nismo promijenili moć u društvu. A treće nerazumijevanje jest da bismo trebali oduzeti djevojčicama i dječacima ženstvenost odnosno muževnost. Mi mislimo da je jednakost dodavanje, a ne oduzimanje, a pod tim podrazumijevamo dodavanje više mogućnosti - ističe Henkel. Zajedno s Marie Tomičić u tu je svrhu napisala i priručnik “Pružite svojoj djeci 100 mogućnosti umjesto dvije”, koji je u Švedskoj postao bestseler, a preveden je i na nekoliko jezika, među kojima je i srpski.

- Htjeli smo napraviti knjigu koja bi doista bila praktična. Imamo tako jedno poglavlje o tijelu - djevojke se često uči da trebaju sjediti stisnute, u malom prostoru, dok je muškarcima dopušteno da se rašire. Mi djecu učimo da je važno uzeti onoliko prostora koliko trebaš. Tu je i poglavlje o jeziku, u kojem zagovaramo da možemo koristiti i imena djece umjesto da stalno govorimo dječak i djevojčica, a i da možemo djecu oslovljavati neutralno - objašnjava autorica.

Siromašan geto

A knjige njihove izdavačke kuće popularne su i u vrtiću koji zagovara rodnu ravnopravnost, a koji smo također posjetili. Vrtić Nicolaigården nalazi se u najstarijem dijelu Stockholma, Gamla Stanu. Prije sto godina crkva je na tom mjestu otvorila vrtić za djecu prostitutki. Bilo je to vrijeme kada je ova danas poznata turistička zona bila tek siromašni geto, a žene koje su većinom radile noću nisu imale kome ostaviti djecu. S vremenom je izrastao u moderan vrtić, koji pohađa stotinjak djece u dobi između jedne i šest godina.

Prijeteća pisma

Vrtić ima i knjižnicu, s knjigama na svim jezicima na kojima govore njihovi polaznici, a osim naslovnica izdavačke kuće Olika förlag, u oči odmah upadaju i slikovnice posvećene ženama - jazz pjevačici Elli Fitzgerald, znanstvenici Marie Curie, spisateljici Agathi Christie...

- Nije oduvijek bilo ovako, ali mi učitelji promijenili smo sebe, jer moramo raditi ne na djeci, koja i nisu svjesna razlika među sobom, nego na nama odraslima i našim predrasudama - smatra ravnateljica vrtića Lotta Rajalin. O vrtiću u kojem se svaki dan potiče ravnopravnost pisali su vodeći svjetski mediji poput New York Timesa i Guardiana, prilog o njima radio je i BBC, no ravnateljica kaže da zbog svog angažmana znaju dobivati i prijeteća pisma koja stižu čak i iz Njemačke i Rusije, u kojima je nazivaju “feminističkom talibankom”, a na opskurnom desničarskom popisu “opasnih žena Švedske” ona se nalazi na 13. mjestu.

- Ljudi koji vole naše knjige oni su koji su i inače zainteresirani za pitanja roda, edukacije i klasne jednakosti. Vrtići su ovdje financirani od države i njihovi obrazovni programi nalažu im da rade protiv stereotopnih rodnih uloga. Naši vrtići i škole moraju se boriti protiv uznemiravanja i vršnjačkog nasilja, a prema jednom izvještaju Švedske nacionalne agencije za obrazovanje, 80 posto vršnjačkog nasilja odnosi se na djecu koja prelaze granice roda - zaključuje Henkel, čija je izdavačka kuća jedan od najboljih primjera kako švedska rodna ravnopravnost funkcionira u praksi.