ODVJETNIČKA LEKCIJA POBUNJENICIMA S KRKA I KVARNERA 'Oni koji prosvjeduju protiv LNG-terminala rade protiv države'

Osiguravanje opskrbe prirodnim plinom smatra se ključnim elementom javne sigurnosti. To stoji u hrvatskim zakonima i svako djelovanje protiv toga je kaznenopravno diskutabilno – tvrdi zagrebački odvjetnik mr. sc. Davorin Cmrečki, koji za državnu tvrtku LNG Hrvatska d.o.o. obavlja značajan dio pravnih poslova u vezi s izgradnjom LNG-terminala u Omišlju na Krku.

“Zamislite da netko, pa i samo mirnodopski, djeluje protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske. To bi bilo kazneno djelo. Gradnja LNG-terminala u Omišlju na otoku Krku strateško-investicijski je projekt od državnog interesa za energetsku sigurnost i diversifikaciju opskrbnih pravaca, gospodarski rast i razvoj uz očuvanje okoliša, a time i za opstanak i samostalnost države. Nisam protiv ničijeg prava na slobodno izražavanje mišljenja, ali bilo kakvo djelovanje protiv takvog projekta, ponavljam, veoma je diskutabilno”, objašnjava Cmrečki koji iza sebe ima više od 20 godina odvjetničkog iskustva i uz ovaj je projekt vezan gotovo od samih njegovih početaka 2013. Radio je i za britanski konzorcij PWC, koji je bio zadužen za poslovno, financijsko i pravno savjetovanje tijekom pripreme izgradnje projekta, a 2016. angažiran je za ishođenje koncesije, rješavanje imovinsko-pravnih pitanja oko zemljišta za izgradnju infrastrukture na kopnu i druge pravne poslove.

Prema njegovim riječima, ukapljeni prirodni plin, poznatiji po engleskoj kratici LNG, čini desetak posto međunarodnog plinskog tržišta, no u proteklih 20 godina ono se intenzivno razvija do te mjere da predstavlja najuzbudljiviji aspekt međunarodnog plinskog pejzaža. Riječ je o metanu ohlađenom na minus 160 stupnjeva Celzija pri čemu je iz plinovitog prešao u tekuće agregatno stanje i volumen mu se smanjio čak 600 puta, što ga čini jednostavnijim za transport golemih količina. Brodovi dovoze takav ukapljeni plin do LNG-terminala gdje se on vraća u prirodno plinovito stanje i kopnenim plinovodima transportira u plinski sustav odnosno do krajnjih potrošača. Prvo LNG-postrojenje izgrađeno je u Clevelandu u SAD-u još 1941. Dakle, nije riječ o posebno novoj tehnologiji. LNG-terminali su u cijelom svijetu danas alternativa kopnenim plinovodima jer omogućavaju dopremanje plina na velike udaljenosti morskim putem, a mogu bit kopneni ili plutajući koji se po svojim gabaritima ne razlikuju mnogo od velikih tankera privezanih uz obalu. Hrvatska se poput većine europskih zemalja danas pretežno nediversificirano opskrbljuje plinom koji kopnenim putovima dolazi ponajviše iz Rusije.

“Hrvatska već ima razvijenu plinsku infrastrukturu, no ovim se projektom želi postići diversifikacija plinske mreže, ali i bolja povezanost s plinskim sustavima u drugim državama te ostvariti plinska poveznica između Baltičkog, Jadranskog, Crnog, istočnog Mediteranskog i Egejskog mora. Slovenija, Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, Njemačka, Poljska, Italija, Grčka, Cipar, Bugarska, Rumunjska… sve su to zemlje koje bi se uz Hrvatsku opskrbljivale plinom koji bi morem stizao u Omišalj na Krku. Početni kapacitet terminala bio bi 2,6 milijardi kubičnih metara godišnje, a trebao bi početi s radom 1. listopada 2020. godine. Hrvatska će tako dobiti energetsku sigurnost. Sabor je još 2009. donio Strategiju energetskog razvoja u kojoj su definirani ciljevi energetske neovisnosti, stabilnosti i sigurnosti. Taj je projekt izuzetna prilika za Hrvatsku jer ona njime dobiva relevantno i atraktivno mjesto na energetskoj karti Europe”, zaključuje Cmrečki i naglašava kako je riječ o plutajućem terminalu koji predstavlja prvu fazu projekta budući da je plan da se s obzirom na potrebe u budućnosti plutajući terminal zamijeni kopnenim većeg kapaciteta.

Podsjeća kako je odlukom Vlade iz srpnja 2015. izgradnja LNG-terminala proglašena strateškim investicijskim projektom za državu, a ubrzo je izdana i lokacijska dozvola. Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) potom u siječnju 2016. hrvatskoj tvrtki LNG Hrvatska d.o.o. izdaje dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti upravljanja terminalom, a u lipnju iste godine Vlada usvaja tehnologiju njegova faznog razvoja, što znači da je prva faza plutajući, a druga kopneni terminal. Uz terminal će se morati sagraditi i plinski vodovi koji će ga spojiti s postojećom infrastrukturom, a za taj je dio posla zadužen Plinacro. U veljači ove godine Vlada donosi odluku kojom i prvu i drugu fazu proglašava strateškim investicijskim projektom. Da bi krenula realizacija druge faze, potrebno je, naglašava Cmrečki, povećati kapacitete kopnenog plinskog transportnog sustava u Hrvatskoj koji trenutno, ističe Cmrečki, i ne može godišnje “progutati” više od 2,6 milijardi kubičnih metara plina, što bi značilo da veći kopneni terminal u ovom trenutku ne bi imao smisla, to više što je njegova gradnja daleko skuplja od plutajućeg, čak 50 posto. Prema njegovim riječima, kopneni terminal, znatno veći od plutajućeg, u ovom trenutku sigurno ne bi mogao biti isplativ jer zakupcima prostora treba ponuditi konkurentnu cijenu da bi se njime koristili, a za to je potrebno ostvariti puni razvoj transportnog sustava.

“Čovjek prvo mora naučiti puzati da bi mogao hodati, pa hodati da bi mogao trčati. Odskočnu dasku za ovaj projekt dala je Europska unija, koja je svojim direktivama i uredbama uspostavila zajednička pravila za transport, distribuciju, opskrbu i skladištenje prirodnog plina. EU je donijela listu od otprilike 250 ključnih energetskih infrastrukturnih projekata, tzv. PCI-listu, na kojoj se nalazi i krčki LNG-terminal i na njoj se navodi da se on treba razvijati postupno i, po potrebi, nadograđivati kao i izgraditi 308 kilometara transportnog sustava od Krka, preko Zlobina, Bosiljeva, Siska pa dalje prema granici s Mađarskom”, ističe Cmrečki i otkriva kako je vrijednost izgradnje prve faze procijenjena na oko 250 milijuna eura, od čega je Europska unija još u veljači prošle godine izdvojila 102 milijuna eura bespovratnih sredstava putem CEF-programa. Ostatak treba financirati tvrtka LNG Hrvatska, koja je u vlasništvu državnih tvrtki HEP-a i Plinacra te je kao nositelj investicije zadužena da u ime države provede projekt – izgradi terminal i potom njime upravlja. Cmrečki podsjeća kako je i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u travnju ove godine donijelo rješenje da je projekt prihvatljiv po pitanju utjecaja zahvata na okoliš.

“Politički sam neutralan i na ovaj projekt gledam pravno. Svi ti akti legitimnih, mjerodavnih državnih tijela te postojeći zakonski okvir meni kao pravniku i kao građaninu ulijevaju povjerenje u ovaj projekt koji je u strateškom, energetskom, gospodarskom i geopolitičkom interesu Hrvatske. Dubokog sam uvjerenja da svi koji na njemu rade - i u tvrtki LNG Hrvatska i u Vladi i drugim državnim institucijama - žele da on uspije. U lipnju je produljen drugi obvezujući krug međunarodnog natječaja za prikupljanje ponuda za zakup kapaciteta budućeg terminala na koji se zainteresirane tvrtke mogu javiti do 3. kolovoza. Tko želi u Omišlju skladištiti plin, sada treba zakupiti kapacitete. Uz to trenutačno provodim predradnje za izvlaštenje i obeštećenje vlasnika privatnih parcela preko kojih će prolaziti vodovi od terminala do postojeće Plinacrove mreže na Krku”, objašnjava Cmrečki te dodaje kako će sam plutajući terminal odnosno tanker biti uz pristanište koje se nalazi na pomorskom dobru.

Protivnici plutajućeg LNG-a kao glavni argument navode njegovu štetnost za okoliš jer će, tvrde, kao sredstvo za čišćenje od algi koristiti klor koji će onečistiti more i tako ugroziti prirodu i turizam koji je na Krku najizdašnija gospodarska grana. Lokalne vlasti općine Omišalj i Primorsko-goranske županije u kojima glavnu riječ vodi SDP, ali i druge političke stranke u županiji, te ekološke udruge žustro su ustale protiv plutajućeg terminala umjesto kojeg bi, smatraju, trebalo graditi kopneni zbog čega su početkom ožujka održali i veliki prosvjed na riječkom Korzu. Načelnica Omišlja Mirela Ahmetović tih je dana isticala kako plutajući terminal nije u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom Općine Omišalj i Primorsko-goranske županije, odnosno ne postoji u prostornim planovima, a nije ni u skladu sa zakonima što je, rekla je ona, potvrdila i sama Vlada na svojoj sjednici 1. veljače, kad je u Odluku o strateškom projektu LNG-terminala ugurala riječ plutajući kako bi izbjegla sudske tužbe. Prema njezinu mišljenju, taj projekt ne donosi nikakve gospodarske benefite Općini Omišalj, otoku Krku niti županiji, nego, dapače, vrlo negativno utječe na turizam kao stratešku gospodarsku granu.

Čini se da su se u proteklih nekoliko mjeseci smirile strasti i da više nema pravnih prepreka da projekt bude realiziran. No, odvjetnik Cmrečki još jednom opovrgava sve teze o štetnom utjecaju terminala na okoliš i poziva na razgovor sve koji još imaju ikakvih nedoumica.

“Ne vjerujem da će se prosvjedi i druga neracionalna djelovanja protiv LNG-terminala nastaviti jer mi je teško vjerovati da bi itko tko obnaša neku odgovornu funkciju svjesno radio protiv strateškog interesa Republike Hrvatske i bio vođen možebitnim subverzivnim razmišljanjima. Protivljenje ovom projektu je, vjerujem, više odraz nedovoljne stručne informiranosti i dezinformiranosti. Riječ je o ozbiljnim ljudima i važno je da su svi akteri uključeni u konstruktivnu raspravu i da se između svih uspostavi što bolja komunikacija kako bi se eliminirala iracionalna djelovanja i razmišljanja. Jednom kada se propusti prilika za realizaciju i pokretanje investicijskog ciklusa, ona se nikada više neće vratiti. Želim reći da je sada taj trenutak i da toga moraju biti svjesni svi kojih se ovaj projekt tiče, a to smo svi mi i stoga već sada moramo proaktivno raditi u interesu budućih generacija. Zakonski je sve posloženo, Europska unija nas podržava, kvalitetni ljudi su uključeni u projekt. Odradimo ovaj projekt! A što se više pametnih glava uključi, to će se posao bolje odraditi. Lokalne vlasti imaju svoje savjetnike za energiju koji i sami kažu da se plutajući terminali grade kao privremena rješenja. Upravo to i radimo. Plutajući terminal privremena je faza - manji, ali neophodan korak da bismo došli do većeg kopnenog terminala. Sve se provodi transparentno i održane su brojne javne rasprave”, govori Cmrečki.

Naglašava kako će upravo lokalna zajednica od LNG-terminala imati brojne koristi, i to u prvom redu financijske. Općina Omišalj će, objašnjava, dobivati od naknade za koncesiju na pomorskom dobru iznos od milijun kuna godišnje, što predstavlja pet posto ukupnog godišnjeg općinskog proračuna. Pola milijuna kuna će od koncesijske naknade godišnje pripasti Primorsko-goranskoj županiji. Od dodatnih naknada koje se plaćaju sukladno Zakonu o tržištu plina procjenjuje se da će općina dobivati dodatnih milijun kuna godišnje. A tu su i razni porezi i prirezi od kojih će lokalna samouprava svake godine uprihoditi još oko tri milijuna kuna. Nadalje, dodaje Cmrečki, za svako pristajanje broda koji će dopremati ukapljeni prirodni plin plaćat će se između 70 i 90 tisuća eura, a to će biti prihodi svih pružatelja lučkih usluga. Uza sve to, sam plutajući terminal zapošljavat će 50-ak radnika koji će uglavnom biti lokalni ljudi. A ističe i kako ovaj projekt može jednoga dana biti i okidač za plinofikaciju otoka Krka na kojem kućanstva još nemaju razvijeni plinski transportni sustav, što će svakako pridonijeti razvoju i unapređenju mnogih drugih gospodarskih djelatnosti na otoku.

Vezano uz ekološke dileme Cmrečki tvrdi kako brodovi neće ispuštati kemijske otpadne vode. U more se, tvrdi, neće ispuštati kemikalije klora kao što neki govore.

“More će se koristiti za zagrijavanje spremnika za LNG radi sprečavanja nastanka leda u postrojenju uslijed čega će se ono hladiti za najviše jedan stupanj Celzija, i to do udaljenosti najviše 200 metara od broda. To hlađenje neće imati nikakav utjecaj na biološku raznolikost života podmorja. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike o tome je provelo brojna stručna istraživanja koja su rezultirala rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš. Uostalom, prirodne sezonske oscilacije u temperaturi mora sada mogu dosezati i do 20 stupnjeva. More u sebi sadrži morsku sol odnosno natrijev klorid i upravo će se prirodni klor iz okruženja, odnosno okolnog mora, koristiti za zaštitu od neželjenog rasta algi i razvoja školjkaša i u njega se neće ispuštati nikakve štetne kemikalije”, uvjerava Davorin Cmrečki.