ŠOKANTNO

ŠOKANTNI NALAZI GLOBUSOVE REVIZIJE Kako je gladna agrobirokracija pojela mršavu poljoprivredu

U deset godina broj poljoprivrednika smanjio se 32 posto, a vrijednost poljoprivredne proizvodnje pala je 22 posto. No broj službenika u pratećim institucijama povećao se 51 posto
 Snimio: Damjan Tadić/Cropix








Kakvo je stanje u hrvatskoj poljoprivredi?

E sad, odgovor ovisi o tome koji segment poljoprivrede gledate.

Recimo, što se tiče broja poljoprivrednika, prihoda, proizvoda, zarade – tu brojke iz godine u godinu padaju, a neke su se u proteklo deseteljeće smanjile gotovo za pola.

No, glavu gore.

Nešto je ipak procvjetalo: sektor popratnih birokratskih djelatnosti koje životare na ubogom poljoprivrednom sektoru, poljoprivredna administracija koja se proteklo desetljeće namnožila poput korova i koja ne misli stati, dok god je i zadnjeg poljoprivrednika od kojeg se može naplatiti namet i lagodno zaraditi prosječnu državnu plaću.

Evo i konkretnih brojki.

Od 2005. godine naovamo, broj poljoprivrednika prema podacima Ministarstva poljoprivrede pao je sa 81.350 na 54.962 – dakle za 32 posto, ali je zato broj agrobirokrata zaposlenih u Ministarstvu i popratnim tijelima narastao za čak 51,2 posto, što po agencijama, zavodima, tijelima državne uprave i poljoprivrednim institutima...

Hrvatska je poljoprivredna politika, dakle, uspjela postići nešto što za rukom polazi malom broju europskih zemalja – na račun rastuće agrobirokracije dotukla je trećinu domaćeg poljoprivrednog sektora smanjivši kroz jedno deseteljeće gotovo sve poljoprivredne parametre – i ukupne prihode, i vrijednost proizvodnje, i broj zaposlenih, i stočarski fond...

Posebno su zabrinjavajuće brojke koje govore o outputu poljoprivredne djelatnosti odnosno godišnjoj vrijednosti proizvodnje.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, dok je broj zaposlenih u birokraciji rastao, vrijednost poljoprivredne proizvodnje od 2005. godine naovamo kontinuirano je padala, smanjivši se u deset godina za čak 22 posto – s 23,7 milijardi na samo 18,3 milijarde kuna.

Nije ni čudo, posebno s obzirom na činjenicu da je krovno poljoprivredno tijelo, Ministarstvo poljoprivrede, u istom periodu sa 675 naraslo na 973 zaposlenika – dakle povećalo je broj državnih službenika za čak 44 posto, a u odnosu na 2001. godinu doživjelo rast od tristo posto – uzevši u obzir da je institucija tada zapošljavala samo 390 činovnika.

Do ovih je šokantnih zaključaka Globus došao nakon što je dva tjedna prikupljao podatke o zaposlenicima svih državnih agencija, instituta, zavoda, fakulteta, centara i savjetodavnih službi - sve skupa dvadesetak ustanova koje čine popratne i znanstvene poljoprivredne službe, a za koje je često teško razaznati čime se uopće bave i koja je zadužena za koji segment domaće poljoprivredne politike.

Sve će ove službe – barem one koje su nam dostavile podatke – 2015. godinu završiti s 3416 zaposlenika, 51,2 posto više nego što ih je Hrvatska financirala 2005. godine, kad je u tom sustavu, prema Globusovu izračunu, radilo 2259 činovnika.

Za neke od njih, na žalost, nije bilo moguće dobiti podatke o zaposlenicima.

Dva poljoprivredna instituta, onaj u Osijeku i onaj u Poreču, uredno su nam dostavili podatke: prvi je od 2005. godine naovamo broj zaposlenih povećao za 38 posto, porečki je više-manje na istoj razini, ali se zato u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša prvo dva dana nitko nije javljao na telefon, a treći dan, kad smo uspjeli zamoliti da nam pošalju odgovor, nismo ga dobili.

“Institucija je puno, ima tu svega, ali činjenica jest da smo na takva pravila igre, koja podrazumijevaju jaku birokratizaciju agrarnog sektora, pristali s ulaskom u Europsku uniju, kad smo prihvatili biti dio zajedničke europske poljoprivredne politike.

Na žalost, efekti takve politike koja se u EU provodi od 60-ih godina prošlog stoljeća u hrvatskom slučaju očito nisu u srazmjeru sa sustavom koji smo morali izgraditi kako bismo mogli poslovati pravilno i transparentno”, ističe za Globus poljoprivredni konzultant Dalibor Georgievski.

Pa da malo pojasnimo taj sustav.

Na vrhu piramide nalazi se Ministarstvo poljoprivrede.

Potom je država 2010. godine na zahtjev EU osnovala Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, i to tako da se iz tadašnjeg Ministarstva poljoprivrede izdvojilo Ravnateljstvo za tržišno natjecanje, preuzelo zaposlenike, 2010. godine naraslo na njih 464, 2015. završilo s 679 radnika, a za sljedeću godinu već najavilo zapošljavanje novih 59!

Osnovala je zatim država i Hrvatsku agenciju za hranu.

Njoj je zadaća brinuti se o sigurnosti hrane i hrane za životinje, i o tome danas skrbi 19 u odnosu na nekadašnjih 13 djelatnika.

Postoji i nešto što se zove Hrvatska poljoprivredna agencija.

Ona je među rijetkim poljoprivrednim agencijama koja bilježi pad broja zaposlenih, a zadaća joj je briga o stočarskom sektoru – poput vođenja registra stoke, kontrole stočarskih proizvoda, promocija proizvoda po farmama...

Onda nam je za vođenje poljoprivredne politike neophodno bilo imati i instituciju pod nazivom Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo.

Riječ je o instituciji koja je nastala spajanjem nekadašnjih zavoda za tlo, voćarstvo, vinogradarstvo i slično, a čije dužnosti obuhvaćaju širok spektar djelatnosti – od istraživanja u polju agronomije sve do provođenja uzoraka za različite poljoprivredne inspekcije.

Tu je zatim i Agencija za poljoprivredno zemljište.

Ona je osnovana 2009. godine, godinu poslije zapošljavala je 12 djelatnika, ovu je već narasla na njih 77, a za sljedeću najavila nova zapošljavanja.

“S obzirom na to da je u svibnju ove godine na snagu stupio Zakon o komasaciji zemljišta, Agencija će u 2016. zaposliti dodatan broj novih ljudi. Zakonom je predviđena uspostava Odjela za komasaciju koji će imati 15 zaposlenika”, stoji u odgovoru koji su iz Agencije poslali Globusu.

Tu je i tijelo pod nazivom Poljoprivredna savjetodavna služba.

Ona danas ima 260 djelatnika – u odnosu na 209 koliko ih je brojala 2005. godine, ali joj je u međuvremenu pripojena Šumarska savjetodavna služba pa je rast zaposlenih ovdje praktično uzrokovan drukčijom organizacijom.

Ne treba u ovoj računici zaboraviti niti fakultete koji djeluju u sektoru poljoprivrede.

I ovdje smo upite poslali na četiri fakulteta – Agronomski i Poljoprivredni fakultet u Zagrebu i Osijeku te zagrebački Prehrambeno-biotehnološki i osječki Prehrambeno-tehnološki fakultet, no odgovori su stigli samo iz Zagreba.

I tu su brojke rasle: Agronomski fakultet u deset je godina broj zaposlenih sa 254 povećao na 266, a na PBF-u kadar je porastao za šest posto – s njih 397 na 420 zaposlenih.

Impresivne brojke, sve dok ih ne usporedimo s podacima o domaćoj poljoprivrednoj statistici, koja iz godine u godinu ima sve slabije i slabije rezultate.

Naprimjer, osim što je značajno pao broj poljoprivrednika i vrijednosti same djelatnosti, značajno se kroz godine smanjio i stočni fond.

Broj goveda, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sa 474 tisuća pao je u deset godina za 6,7 posto, broj svinja danas je manji za 7,8 posto, perad se smanjila za 12, 53 posto, a najveći pad zabilježilo je ovčarstvo gdje danas uzgajamo 22,1 posto manje grla nego prije deset godina.

Pritom je, prema riječima Georgievskog, najmanji problem u smanjenju broja poljoprivrednika.

“U razvijenim zemljama ionako je trend da se udio osoba zaposlenih u poljoprivredi svede na razinu između 1 i 3 posto, ali na način da se vrijednost sektora nastavlja povećavati kroz modernizaciju poljoprivrednih poduzeća koji s manjim brojem radnika mogu dostići veće prihode. Na žalost, kod nas je problem što smanjenje broja djelatnika u poljoprivredi prati i smanjenje poljoprivrednog outputa, što nikako nije bio cilj europske poljoprivredne politike”, kaže Georgievski za Globus.

Problema je svjestan i jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za ekološku proizvodnju i nezavisni agrarni analitičar Darko Znaor.

On je još 2005. godine za Organizaciju UN-a za hranu i poljoprivredu bio voditelj projekta u kojem je izračunao takozvane “skrivene” troškove hrvatske poljoprivrede, u koje je obuhvatio i izdatke za već tada masovnu birokraciju.

Znaor je već tada izračunao kako je 17 institucija zajedno s poljoprivrednim odjelima na razini županija, gradova i općina godišnje “gutalo” 51 milijun eura, u što su bile uključene bruto plaće djelatnika, troškovi hladnog pogona, izdaci za vozni park...

“Istina, u Hrvatskoj imamo fenomen smanjenja svih poljoprivrednih parametara uz istovremeni rast agrobirokracije. Postoje dva glavna megaprocesa koji su do toga doveli. Prvi su stranačka kadroviranja po različitim poljoprivrednim institucijama, a drugi se odnosio na naše pristupanje Europskoj uniji zbog čega smo morali prilagoditi administrativne resurse. Ovaj drugi proces, međutim, bio je bogomdan za onaj prvi pa su razne politike iskoristile priliku i u državnim tijelima pozapošljavale stranačke kadrove. Naravno, sve je to dovelo do novog fenomena – a to je činjenica da ćemo uskoro opet morati zapošljavati nove ljude jer su se mnogi dosad zaposleni pokazali nekompetentnima za poslove za koje su plaćeni”, rekao je Znaor u razgovoru za Globus.

Osim toga, mnoge agencije EU nije uvjetovala, ali ih je hrvatska politika odlučila izdvojiti u zasebne sustave, što je podrazumijevalo gomilanje novog rukovodećeg kadra, ali i popratnih djelatnosti poput tajnica, vozača, domara, i raznih drugih pomoćnih zaposlenika.

“Dodatni problem javio se i zbog činjenice da su pojedine službe kroz godine malo skrenule od svojih primarnih djelatnosti, poput Poljoprivredne savjetodavne službe koja je praktično pretvorena u birokraciju koja se bavi popunjavanjem registara i ispunjavanjem prijava za poticaje, a inicijalna svrha zapravo je bila da čine sponu između poljoprivrednika i agronomske struke”, tvrdi Znaor.

Ipak, nije sve tako crno.

Ako ništa drugo, objašnjava Georgievski, masovni birokratski sustav za posljedicu je imao uspostavu znatno transparentnije poljoprivredne politike, na način da sada vrlo jasno znamo kome i za što odlazi novac od poljoprivrednih subvencija, što ranije, na žalost, često nije bio slučaj.

Prava je šteta što nam se to u poljoprivrednoj statistici – baš nikako ne vidi.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus naslovna broj 1305

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 07:53