BIZNIS

UBER ZA PAKETE: Kako je stvoren Locodels, Zagrebački dostavni online servis

Zagrebački dostavni online servis u fazi je testiranja, ali samo u prvih pet dana prijavilo se 110 vozača i 70-ak mušterija. Od klasične dostavne službe jeftiniji su i do 20 posto
 Boris Kovačev/Cropix




Vrelo, sunčano jutro 21. srpnja 2015. godine u povijesti zagrebačkog startupa Locodels jednom će vjerojatno biti upisano zlatnim slovima.

Vozač registriran pod nickom Beta T. tog je jutra iz zapadnog pregrađa krenuo točno u 9.56 sati, prošao 11,6 kilometara i u središte Zagreba 27 minuta kasnije dostavio važan paket: rakiju i čvarke.

Za volanom svojeg Chrysler PT Cruiser kabrioleta bio je Stevica Kuharski, osnivač i idejni začetnik, a prvu pokusnu vožnju odradio je uspješno.

Njegov Locodels je najlakše opisati kao hrvatski Uber za dostavu paketa.

Odmah je jasno da je Kuharski na dobrom tragu.

Upravo se obavljaju javna testiranja, a samo u prvih pet dana prijavilo mu se 110 vozača i 70-ak mušterija. Slučajno ili namjerno testiranja koincidiraju s najavama dolaska Ubera u Hrvatsku.

Riječ je, a to nažalost zna svaki taksist u zemlji, o superuspješnoj kompaniji iz San Francisca odnedavno vrijednoj 50-ak milijardi dolara čija mobilna aplikacija omogućava bilo kojem korisniku smartphonea da naruči taksi vožnju u svom gradu, bitno povoljniju od svega ostalog na tržištu.

Ne zovu ih bez razloga ubojicama taksista.

Registrirani vozači su slobodnjaci i rade kad i koliko žele u vlastitim automobilima i moraju imati samo vozačku dozvolu, potvrdu o nekažnjavanju i ugovor s Uberom. Nema plaćanja skupih dozvola gradskim vlastima, nema cehovskog udruživanja, nema monopola, nema PDV-a.

Vožnja se zatraži putem aplikacije, prvi slobodni vozač dođe, odradi vožnju, a aplikacija s računa korisnika automatski skida novac. Dio ide vozaču, dio Uberu.

I to je to.

Unatoč otporima, pobunama, peticijama, a nekad i fizičkom nasilju, model je toliko efikasan da odlično funkcionira u 300-tinjak gradova i 60-ak zemalja na planetu.

No, Kuharski je odmah otišao korak dalje.

Ideja iza Locodelsa vrlo je slična Uberovoj, ali ne prevoze se ljudi, nego paketi.

Sve je počelo u lipnju nakon putovanja po SAD-u gdje je Kuharski otišao na poziv State Departmenta u sklopu programa International Visitor Leadership.

“Tada sam prvi put koristio Uber i oduševio se. Od regularnog taksija uberovci su jeftinij između 20 i 50 posto. Iz transakcije je isključena gotovina, a sigurniji su i vozači i mušterije jer aplikacija ima zabilježene sve njihove osobne podatke, rutu i vrijeme vožnje. Znaš tko ti ulazi u auto, znaš tko te vozi”, priča mi i dodaje kako je po povratku u Hrvatsku odmah aktivirao jednu svoju staru ideju.

K tome, poklopila su se još dva trenutka.

Prvi, dolazak Ubera koji popularizira ideju shared ekonomije i poslovni model koji Uberovci koriste i drugi, kako ga Stevica naziva ‘ružan trenutak za hrvatski biznis’ u kojemu je s dostavama prestao City Ex koji je podijelio oko 700 otkaza.

“Netko mora preuzeti njihove klijente, i popuniti tu rupu”, kaže.

Pa zašto ne bi baš on?

Pitam ga kako sustav funkcionira.

Odgovor je: prilično jednostavno.

Korisnik se registrira na locodels.com siteu, upiše svoju točnu adresu i kontakt te završi proces registracije. Nakon toga ispuni radni nalog. U njemu upiše točnu adresu dostave i kontakt primatelja paketa.

Trenutačno se mogu odabrati dvije vrste pošiljaka.

Manji do 5 i veći paketi do 20 kilograma. Pakete do pet može se prevoziti biciklom ili skuterom, a ove do 20 kilograma automobilom.

Nalog se spremi i da bi postao aktivan mora se autorizirati. Prilikom te autorizacije izvrši se automatska naplata.

Zasad je to moguće samo putem Pay Pal servisa, ali u Locodelsu već rade na tome da se dostava može platiti kreditnim karticama.

Cijena za Zagreb, jer riječ je isključivo o brzom gradskom servisu (ne nudi se mogućnost međugradske vožnje) iznosi 1,10 kuna po kilometru plus cijena starta od deset kuna.

Vozač koji odradi dostavu od zarađenog dobije 70 posto, a ostalo odlazi Locodelsu koji funkcionira kao posrednik, a registriran je u Londonu.

Na istom principu funkcionira i Uber, inače registriran u San Franciscu.

Locodels također prema svojim uvjetima poslovanja ne garantira za sigurnost paketa. Eventualna oštećenja između sebe rješavaju dostavljač kao odgovorna osoba i naručitelj, a isti je princip u većini drugih dostavnih službi.

“Kad dostavljač stigne na kilometar udaljenosti od paketa, naš sustav automatski zove pošiljatelja i kaže mu da se pripremi. Dostavljač preuzima paket, a kad je na kilometar od cilja, sustav automatski zove primatelja i obavještava ga da se pripremi jer mu paket stiže. Time bitno skraćujemo nepotreban gubitak vremena”, kaže osnivač Locodelsa.

A što kad recimo sustav zaživi pa korisnik bude čekao svog dostavljača zbog primjerice gužve?

Tržište će odraditi odabir prioritetnih pošiljaka, Locodels se tu neće miješati.

Kako?

Korisnik koji želi doista hitno poslati paket može ponuditi nagradu najbržem dostavljaču, primjerice na vožnju vrijednu 50 kuna doda još 50. Onaj vozač koji najbrže stigne do njega kupi i paket i nagradu.

“Sustav mjeri prosječnu brzinu vozača i vrijeme odaziva. S vremenom kad prikupimo dovoljno podataka, uvest ćemo sustav ocjenjivanja vozača po tim parametrima. Tako ćemo nagrađivati one koji rade brže i više, pa će oni narudžbe vidjeti ranije od ostalih”, govori Kuharski.

Locodels je prema prvim procjenama od ostalih na zagrebačkom tržištu jeftiniji od 15 do 20 posto.

“Cijena velikih dostavljačkih službi za dostavu paketa unutar dva sata u prosjeku iznosi 30 kuna plus PDV i tu smo jeftiniji. Međutim, po drugom cjeniku, koji većina službi ima, ako imaš veći broj paketa, odnosno ako si stalna mušterija onda ta cijena pada na 17 kuna plus PDV. Govorimo o neto cijeni. Koliko je taj iznos od 17 kuna za takve velike službe doista isplativ, posebno ako znamo da moraju održavati dispečerski centar i vozila, to samo oni znaju. Mi naplaćujemo 10 kuna start plus 1,10 po kilometru za skutere i bicikle i 25 posto više za dostavu automobilom”, precizira.

Jedno od pitanja je i pitanje sigurnosti. Mogu li mušterije vjerovati vozačima izvan sustava?

Kuharski kaže kako Locodels prati toliko podataka da ne vjeruje da bi se netko usudio zlorabiti ovakav tip dostavljanja.

“Bilježimo IP adresu s koje se korisnici logiraju, koja je kreditna kartica naplaćena, u kojoj banci. Vozači koje primamo u sustav moraju nam ostaviti svoju fotografiju, fotografiju vozila, marku, model i registraciju pa čak i kopiju osobne iskaznice.”

Dođe li do problema, nemoguće se sakriti.

Iako se mobile apliakcija još razvija, web based rješenje je prilagođeno pregledu na pametnim telefonima, što je nužno jer se lokacija dostavljača ionako stalno preuzima i snima kako bi se paket mogao pratiti u realnom vremenu.

Kuharski kaže kako u SAD-u već postoji jedan sličan sustav, a jedan se razvija u Norveškoj, ali se za svoj projekt ne boji jer im cilj nije isto tržište.

Locodels naime cilja na male tvrtke bez svojeg voznog parka koje imaju potrebu za slanje jednog do deset paketa svaki dan. Povremeni korisnici su im također dobrodošli, ali nisu prioritetna publika.

Grad Zagreb je na neki način test za Locodels koji ako se pokaže uspješnim ovdje, kreće put Ljubljane.

Konačni cilj: globalni uspjeh.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus_naslovna_1291

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 16:57