U trenutku kada zbog trenutnog sukoba u Europi, mnoge istočnoeuropske zemlje planiraju gradnju nove obrambene linije, zanimljiv je podatak kako se nekoć davno i kod nas gradio sličan štit za obranu od mogućeg napredovanja Sovjeta. I to u Sesvetama.
Svi detalji o sesvetskom obrambenom pojasu saznat će se na skorašnjoj izložbi u Muzeju Prigorja i ovo otkriće ne bi trebalo propustiti. Izložba koja se otvara uskoro, u petak, zove se "Tajne sesvetskih bunkera", rezultirala je i fascinantnom mapom lokacija više od 28 raznih bunkera izgrađenih 50-ih godina, od kojih su neki još uvijek vidljivi na lokacijama, a neki su danas neprepoznatljivi.
- Na izložbi sam surađivao sa Sesvećaninom Ivanom Pavičićem. Prošle godine smo započeli terenska istraživanja na prostoru između rijeke Save kod naselja Resnik i istočne Medvednice, odnosno naselja Kašina. Otkrili smo tri tipa bunkera - kaže Damir Fofić, djelatnik ovog muzeja.
Najzastupljeniji su na području Sesveta teški protutenkovski bunkeri.
- Drugi tip su laki strojnički bunkeri, koji su primarno služili za zaštitu protutenkovskih bunkera. Također, unutar Sesvetskog obrambenog pojasa nalazili su se i zidani bunkeri, tzv. blokhausi, nalik na kule iz razdoblja Drugog svjetskog rata, koji su korišteni kao motrilačke postaje. Dosadašnjim terenskim istraživanjem otkriveno je najmanje 28 lokacija različitih tipova bunkera - opisuje D. Fofić.
Danas su sesvetski bunkeri zaboravljeni i zapušteni, a neki i srušeni, dok je njihova funkcija nepoznata većini građana. Unatoč tomu, kažu u muzeju, oni su važan dio sesvetske vojne povijesti.
- Od mnogobrojnih fortifikacijskih sustava iz prošlosti, najpoznatija je Maginotova linija u Francuskoj, koja je bila zamišljena kao nepremostiva prepreka njemačkim snagama. Slično tome, sesvetski bunkeri su trebali spriječiti moguće napredovanje Sovjeta i njihovih satelita prema Zagrebu, što se srećom nije dogodilo - objašnjava Fofić.
Kroz predmete, fotografije, dokumentaciju, kartografske prikaze i 3D modele, izložba pruža uvid u ove zanimljive vojne strukture, njihov povijesni kontekst i značaj. Cilj izložbe je približiti sesvetsku vojnu povijest posjetiteljima te potaknuti razmišljanje o trenutnim događajima u istočnoj Europi.
"Istraživanje ovih bunkera nije završeno, pa nam je svaka pomoć, sjećanje i informacija dobrodošla kako bismo što potpunije razumjeli ovaj dio naše povijesti", pozivaju iz Muzeja Prigorja.
Nakon što se socijalistička Jugoslavija, u kojoj se nalazila i Hrvatska, odlučila 1948. godine krenuti neovisnim putem, odbijajući podrediti se sovjetskoj politici, učinila se potencijalnom metom sovjetske invazije.
"Jedan od važnijih vojno-operacijskih pravaca potencijalnog sovjetskog napada i njegovih satelita vodio je iz Panonske nizine prema sjevernom Jadranu te se nastavljao dalje prema Padskoj nizini. Kontrolom ovog pravca Sovjetima bi se otvorio pristup Sredozemlju, čime bi značajno povećali svoju stratešku prednost nad zapadnim saveznicima. U atmosferi rastućih prijetnji i moguće vojne intervencije, specifičan geostrateški položaj Sesveta postao je posebno značajan. Uvidjevši iznimnu važnost Sesveta, vojni stratezi započinju planirati izgradnju fortifikacijskih objekata na istočnim prilazima Zagreba. Kao dio sveobuhvatne vojne strategije za osiguranje otpora u slučaju sovjetskog napada, bunkeri u Sesvetama trebali su spriječiti prodor prema Zagrebu, ključnoj strateškoj točki, te omogućiti zadržavanje sovjetskih snage što dalje od unutrašnjosti zemlje", svojevremeno je istražio politički geograf Radovan Pavić.
Sesvetski obrambeni pojas (SOP) protezao se od Kašine na sjeveru do Resnika na jugu, duljine od preko 11 kilometara. Pojas se sastojao od tri osnovna tipa bunkera, od kojih je svaki tip imao specifičnu namjenu. Najzastupljeniji su teški protutenkovski bunkeri, dizajnirani za zaustavljanje tenkova i drugih oklopnih vozila iz smjera sjevera i istoka. Drugi tip su laki strojnički bunkeri, koji su primarno služili za zaštitu protutenkovskih bunkera. Također, unutar SOP-a nalazili su se i zidani bunkeri, tzv. blokhausi, iz razdoblja Drugog svjetskog rata, koji su korišteni kao motrilačke postaje.
Najzastupljeniji bunkeri hladnoratovskog razdoblja na sesvetskom području građeni od 1953. do 1956. godine prema nacrtima za tzv. novi tip dvoetažnog bunkera. Predstavljaju objekte stalne fortifikacije, a temeljna funkcija im je protutenkovska borba. U slučaju opasnosti naoružavani su topovima 76,2 mm M1942 (ZIS-3) koji su do 1948. godine isporučivani u okviru vojne pomoći Sovjetskog Saveza. Ukupno ih je dosad za izložbu locirano petnaest, od koji su četiri srušena, na potezu od Resnika do Markovog Polja, tvoreći okosnicu sesvetskog obrambenog pojasa.
Građeni od visokokvalitetnog betona s jakom armaturom, sastoje se od dvije etaže: gornje i podrumske koje su međusobno povezane stepenicama. Maskiranje bunkera ostvarivalo se zatrpavanjem zemljom u obliku humka ili izgradnjom kuće od opeka iznad bunkera. Nedostaci bunkera ovog tipa, objašnjavaju nam u muzeju, uključuju slabu otpornost na vodu u podrumskoj etaži.
Jedan od teških protutenkovskih bunkera, smješten sjeverozapadno od sesvetske gimnazije u šumi Divjači, detaljno je dokumentiran metodom 3D laserskog skeniranja. Posebnost ovog bunkera je dužina njegovog ulaznog tunela koja iznosi približno 14 metara te potpuno suha podrumska etaža, a renderi će se vidjeti na izložbi.