ZAGREB - U Klovićevim se dvorima večeras otvara izložba “Ruske ikone”, putujuća izložba koju organiziraju rusko ministarstvo kulture i Državni muzej Rosizo, osmišljena kako bi se ljubitelji umjetnosti upoznali s poviješću ruske duhovne umjetnosti. Navrednije ikone ne iznose se iz zemlje, no brojka od 105 ikona, koliko ćemo ih vidjeti na izložbi, dovoljno je velika da obuhvati cijeli raspon važnih tema. Mnoge od izloženih ikona naručivale su obitelji Godunov i Romanov. Većina je radova iz Kostromskog državnog muzeja, Muzeja Ipatijevog manastira te Jaroslavljskog državnog muzeja i Dobrotvornog fonda “Muzej ruske ikone”.
Kostroma je bila kolijevka obitelji Romanov, a osnivač Ipatijeva manastira je predak Godunovih.
Deset tisuća verzija
Ikonu “Uzašašće Presvete Bogorodice” je primjerice dobila Ksenija Ivanovna udajom za jednog od Romanova, zajedno s cijelom jednom općinom od 32 sela.
U ruskoj ikonografiji najštovanijih ikona Bogorodice zabilježeno je više od 10.000 različitih verzija, a svakoj su pripisivane posebne moći.
Prve su se ikone pojavile prije devet stoljeća (u Zagrebu ćemo vidjeti ikone nastale između 15. i 20. stoljeća), no nanovo su otkrivene krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Razlog je to što su se često preslikavale, u nekim je slučajevima pronađeno i deset slojeva iznad originala. Ikone su se preslikavale u prosjeku svakih 17 godina jer je firnis, sloj koji je trebao štititi sliku od vlage, potamnjivao sliku.
Tajno umijeće
Mnoge od ikona koje ćemo vidjeti na izložbi u Klovićevim dvorima sakupljene su ili ponovno otkrivene tek u drugoj polovici 20. stoljeća, posebno one koje su u Zagreb došle iz Kostromske oblasti. Jednu od njih, “Bogorodicu Hodegritiju”, kustosica zagrebačke izložbe Svetlana Katkova pronašla je posve slučajno, pod debelim slojem prljavštine na podu napuštene crkve sela Pavlovskoje. Ikona je tako prekrivena prljavštinom doslovno na rukama odnesena u muzej, gdje su restauratori s velikom pažnjom radili na njoj pune dvije godine. Iako je naslikana jako vješto, pripada manjem dijelu izložbe posvećenom narodnim umjetnicima bez formalnog obrazovanja, koji se od školovanih umjetnika razlikuju ponajprije po pretjeranoj dekorativnosti.
Na izložbi se najviše ističu radovi ikonopisaca iz Novgorda i Pskova, koji su često odlazili slikati u Moskvu, a svoje su umijeće, koje su držali u tajnosti, prenosili s koljena na koljeno. Smatralo se, naime, da obiteljska tradicija prenošenja tajni zanata učvršćuje uspostavljene kriterije. Samo u prvoj polovici 17. stoljeća upisano je 70 ikonopisaca koji su išli u Moskvu. Kostromski umjetnici ispune su izvodili zlatopisnim travama, a bijelu pozadinu dopunjavali ornamentima drveća iz rajskog vrta.
Sjajan Hržićev postav
Pskovsku, pak, tradiciju posjetitelji izložbe moći će upoznati kroz: “bogati i zvonki sklad cinobera, duboke zelene tonove, čistoću bjeline i grafizam zlatnih linija”, kako kustosi izložbe opisuju prepoznatljivost ove škole. Na izložbi ćemo vidjeti i jednu od slobodnije interpretiranih verzija “Čudotvorne ikone Bogorodice Fjodorovske”, na kojoj je lijeva noga djetešca Krista razotkrivena do koljena. Legenda povezuje ovu ikonu s pobjedom protiv Tatara, a pomogla je sjajnom postavu našeg arhitekta Olega Hržića, dobrog poznavatelja područja, koji je zidove obojio u crveno i suprotstavio ih bojama ikona.
Iz Jaroslavlja je spašeno samo 100 predmeta
Kostroma je najpoznatije središte zlatarske umjetnosti, a posebni su po tome što su vješto usklađivali gusto položene ukrase s glatkoćom metala, kao i po tehnici filigranskog izrezivanja metalne čipke.
Iz Jaroslavljskih, pak, radionica, stiže unikatni ogrtač - felon iz 18. stoljeća sašiven od najskuplje tkanine tog doba, talijanskog aksamita, vrste sjajnog brokata, a na njemu je izvezen prizor “Raspeća”.
Od silnih vrijednih predmeta iz Jaroslavlja spašeno ih je samo stotinjak.