Obnaženo muško tijelo kao osobni revolt protiv društva

Gotovo da nema hrvatskog umjetnika koji bi se mogao pohvaliti da je pod istim krovom izlagao s Dürerom, Rubensom, Ingresom, Rodinom, Schieleom, Munchom, Cézanneom, Cocteauom, Mapplethorpeom, Warholom, Ruffom itd. To je pošlo za rukom Tomislavu Gotovcu jer je uvršten u ambicioznu izložbu bečkog Leopold muzeja pod nazivom “Goli muškarci” u rasponu nešto više od dva stoljeća, od 1800. do danas.

Čini se da je medij golog tijela, kojim je dugi niz godina frustrirao zagrebačku i beogradsku javnost, napokon počeo davati rezultate. Gotovčeve radove tako upravo možemo vidjeti i na budimpeštanskoj izložbi u čast Johna Cagea, ali i na njegovoj recentnoj mini retrospektivi u pariškoj galeriji Franka Elbaza.

Feminizirani muškarci

“Foxy Mister” je provokativna serija klišeiziranih, tipično ženskih poza koje je 65-godišnji Gotovac oponašao prema ilustracijama poznate pornografske revije “Inside Foxy Lady”.

Serija iz 2002. postavljena je gotovo preko čitavog zida jedne od prostorija donje muzejske etaže (-1) na kojoj je razvedena spomenuta izložba, opsežna po materijalu - slikama, fotografijama, skulpturama, knjigama, plakatima, grafikama i slično. Hrvatski je filmski redatelj i performer dobio mjesto među autorima koji su obnaženim tijelom provocirali društvenu zajednicu, iskazujući osobni revolt spram njezinih normi.

Prema kustosima izložbe ( Tobias G. Natter, Elisabeth Leopold), navedeni je revolt u znatnoj mjeri otkrivao manje ugodnu stranu sličnog “muškog” ponašanja. Njegovu ranjivost, više ili manje feminiziranu poziciju, posve drukčiju od tipično muške agresivnosti i prepotencije.

Od vremena prosvjetiteljstva do danas društvene su zajednice burno reagirale i na najmanji znak muške golotinje. Dobro je podsjetiti se na reakciju hrvatske socijalističke javnosti kad je na jednoj naslovnici Poleta (1980.) tiskana fotografija Mije Vesovića na kojoj Dinamov golman Milan Šarović gol golcat izlazi iz bazena.

Broj je zabranjen, no ubrzo je zbog pritiska zagrebačkog feminističkog lobija s njega skinuta stigma te je na koncu ipak pušten u optjecaj.

Gotovčev porno-paradoks posve se dobro uklapa u recentno širenje rodnog pitanja u umjetničkim institucijama - sa ženske strane na mušku. Pogotovo kad djelatnici Leopold muzeja poseban akcent stavljaju na manje privlačnu stranu muške golotinje, koja u središte interesa stavlja svojevrstan strah od starenja ili bolesti, odnosno krhko ili feminizirano muško tijelo. Zanimljivo je da Gotovčevoj sekciji prethodi dio u kojem se žene umjetnice u svojim radovima bave temom golih muškaraca.

Potajice u kupelji

Za organizatore nije bilo dvojbe, u tom je kontekstu najupečatljiviji projekt Poljakinje Katarzyne Kozyre. Ona je prerušena u muškarca ušla u javnu kupelj u Budimpešti i potajno snimala događanja u muškom sektoru. Spomenuti je dokument dobio priznanje na Venecijanskom bijenalu (1999.), a u bečkom je muzeju instalacija postavljena u posebnoj prostoriji.

Bečki su kustosi naglaskom na poljski umjetnički dokument mogli povezati gotovo jedno stoljeće dugu tradiciju fotografiranja ili slikanja skupine muškaraca u javnim kupeljima, banjama ili kupalištima otvorenog tipa. Bez većeg ustezanja moglo bi se čak konstatirati kako su za emancipaciju golog muškog tijela u javnoj sferi presudnu ulogu odigrale javne kupelji. U hrvatskom kontekstu Šarovićev izlazak iz bazena, a na internacionalnoj sceni voajerizam na poljski način.

Izložba o Boweryju

Izložba u Leopoldu, inače konzervativnijoj instituciji u MuseumsQuartieru, ide u svim smjerovima, ne zaustavlja se samo na periodu od dva stoljeća - štoviše, zahvaća duboko do Dürerovih antroploških mjera, i još dalje do starih egipatskih dinastija.

Na njoj se mogu vidjeti i Cocteauove ilustracije za novelu Jeana Geneta iz 1947. One su manje očita forma muške emancipacije, posebno ako se ne poznaje kontekst, no svakako su diskretna poveznica s jednom drugom izložbom, nedaleko od Leopolda.

U Kunsthalleu, pod nazivom “Xtravaganza”, o životu i radu Leigh Bowery, kultne figure klupske i modne scene osamdesetih u Londonu, transvestitu koji je često pozirao u studiju slikara Luciena Freuda.