Ozbiljan razgovor o dizajnu pridonosi razvoju demokracije

Što bi bio pandan katedralama u moderno doba? Vrhunski dizajn i izrada Citroëna, kaže u svom eseju glasoviti francuski filozof Roland Barthes . Slavoj Žižek piše, naravno, o nečemu opće poznatom - analizira Coca-colu kao utjelovljenje kapitalizma i suvišak užitka. No, tu je i Marinettijev manifest futurizma, a cijela priča počinje jednim Goetheovom tekstom... Svi ovi važni tekstovi i još mnogo njih nalaze se u prvom hrvatskom udžbeniku iz teorije i povijesti dizajna, upravo objavljenom u izdanju Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Autor ove kritičke antologije pod jednostavnim nazivom “Teorija i povijest dizajna” dugogodišnji je profesor na studiju dizajna Feđa Vukić s kojim smo razgovarali i o širem, kulturološkom značenju ovakve knjige.

Nikad nije kasno

Vjerojatno je zanimljiva činjenica, a to i sami naglašavate u predgovoru, da u trenutku kada koncept masovne proizvodnje, pa tako i sam dizajn, proživljava najdublju krizu od svog postanka, hrvatska kultura dobiva prvu kritičku antologiju, odnosno udžbenik, teorije i povijesti dizajna. Kasnimo li, možda, fatalno??

- Nikada nije kasno za produktivnu teoriju. Osim toga, u Hrvatskoj danas postoji tristotinjak dizajnera s diplomom pa iako su sve civilizirane zapadnoeuropske (a i ključne dalekoistočne) kulture obavile ovakav antologičarski posao već odavno, pravi je trenutak i za nas. Iako pojam i praksa dizajna u Hrvatskoj postoji već skoro šezdeset godina, rijetko je taj pojam sustavno, na razini kulturnog fenomena i intelektualnog diskursa, razmatran, do razine koja može kvalitetno argumentirati potrebu, metode, razloge i dostupnost smisla dizajna. Zato ova antologija nije samo udžbenik za studente nego i knjiga od šireg, nadam se, društvenog značenja. Ona tematizira globalno značenje materijalne kulture industrijskog predmeta i vizualne komunikacije tijekom posljednjih dvjestotinjak godina.

Raspon autora u antologiji je od Goethea do Žižeka i Naomi Klein. Po kojem principu su birani tekstovi?

- Antologija predstavlja ključne povijesne modele mišljenja o dizajnu, a time daje solidne elemente i za raspravu o historiografiji te discipline. Panoramski se prati razvoj mišljenja o dizajnu, od rasprava o umjetničkom obrtu, preko ideja o primijenjenoj umjetnosti te relacija industrije i umjetnosti, sve do formiranja škola za dizajn, utjecaja avangardnih pokreta, važnosti tržišta i, naposljetku, kritike koncepcije ekonomije masovnih razmjera. Tu su i reprezentativni primjeri strukturalističke, feminističke i postfeminističke kritike društva spektakla, a također i veliki broj tekstova suvremenih autora koji u anglosaksonskim zemljama tvore jezgro akademske discipline “design theory and history”. Pojedini tekstovi imaju i dokumentarnu vrijednost, jer svjedoče o dvojbama, raspravama i koncepcijama nastalim oko središnje teme ove antologije: problem masovne proizvodnje stvari i značenja i održivost tog modela.

Trgovačka paradigma

Što mi obični, nedizajneri, možemo naučiti od ovog filozofiranja o predmetima?

- Ovo nije zabavna knjiga, dapače. Svjesno je ozbiljna. Ovo je knjiga o dizajnu bez slika, i to je namjerno tako jer riječi autora koji su itekako reprezentativni, više nego jasno potiču na razmišljanje o jednom fenomenu masovne kulture, što dizajn danas jest. Ali je zato knjiga sustavna i tkogod je savlada shvatit će malo bolje što je dizajn bio i što bi mogao biti. Osim toga, moguće ju je čitati u raznim smjerovima, kronološki ali i drukčije, ovisno o interpretaciji čitatelja. Stoga je ona i otvorena za nadogradnju značenja, a ima i lijepe margine po kojima se može pisati opaske i komentare.

Kažete kako je teorija dizajna zapravo kritika društva. Što bi neka naša teorija rekla o hrvatskome društvu?

- Antologiju hrvatskih tekstova uredio sam 2003. i objavio pod naslovom “Od oblikovanja do dizajna”. Jedna moguća teorija bi rekla da je hrvatsko društvo u dvostruko problematičnoj tranziciji, refleksiji globalne i lokalnoj istovremeno, a to uključuje i nedostatak društvenog konsenzusa oko strategije razvoja, oko ključnih vrijednosti društva i kulture. Temeljna oznaka te tranzicije jest sada već povijesni prijelaz od proizvodne u trgovačku gospodarsku paradigmu, što itekako otvara problemski prostor za pitanja o smislu dizajna u takvom kontekstu. Dakako, sve to jesu i elementi opće problematike razvoja demokracije u lokalnom kontekstu.

Kmetovi i narkotici

Proživljavamo smrt kapitalizma kakvog smo do sada poznavali, a samim time i smrt koncepta dizajna kao oblikovanja predmeta za masovnu potrošnju. Što će se s dizajnom dogoditi u ovom neobičnom razdoblju tranzicije? Kakva je njegova budućnost?

- Na stranicama antologije svakako se može naći tekstova, posebice suvremenih autora, koji se bave i tom temom. Pitanje održivosti sustava nije više samo pitanje društvenosti ili kulture nego ukupnog prirodnog sustava, kao što postaje sve očitije. Globalna “kriza” je možda tek početak jedne nove civlizacijske etape - mnogo toga upućuje na takav zaključak - koju bi se moglo označiti kao “tehno feudalizam”, a u kojoj će kasta vladajućih, bez obzira na političku ideologiju koju zastupa, nastojati upravljati masom relativno slobodnih kmetova, kojima će kontrolirana tehnologija omogućavati donekle kvalitetan život, skupa s lako dostupnim narkoticima. Ono što danas nazivamo dizajnom može ili poslužiti razvoju tog scenarija ili ga dovesti u kritičku perspektivu. U takvoj optici ozbiljan diskurs o dizajnu nije samo put prema sustavnoj metodologiji za budućnost nego i prinos razvoju demokracije.