René Magritte: Slikar koji je volio filmove i cijenio Georgesa Bataillea

ZAGREB - Može li danas slikar nadrealističkog štimunga biti aktualan, bez obzira na to što je njegovo najpotentnije razdoblje prošlost, nekih osam desetljeća iza nas?

Bečka Albertina odgovara pozitivno na to pitanje, pogotovo ako je riječ o belgijskom slikaru Renéu Magritteu , umjetniku široke znatiželje koji je, uz ostalo, veliku pozornost poklanjao i filmskom mediju. Čak je sredinom pedesetih nabavio kameru i na superosmici snimao kućne filmove koji se mogu vidjeti u Beču na izložbi “René Magritte: Princip užitka”, preseljenoj iz Tatea Liverpool. Izložba u Albertini pruža uvid u manje iskorištene segmente njegova umjetničkog posla. I premda su fragmenti te ostavštine - film, fotografija, ilustracije, dizajn - po broju marginalni slikarskom opusu, ipak je taj fokus na drugi i treći umjetnikov plan važan kako bi se cijeli opus drugačije pozicionirao.

Suvremene sheme

Prvenstveno zbog reaktualizacije slikarskog posla u vremenima kada se taj medij teško može nositi sa shemama suvremene umjetničke prakse. Gotovo u svim prostorijama na drugoj etaži Albertine diskretno je prisutna druga linija Magritteova zanimanja. Prema popularnoj kulturi, spram filma i novela, primjerice o Fantomasu, uključivši i njegovo zanimanje za bizarnu vezu između riječi i simbola. Na taj su način organizatori izložbe željeli naglasiti slikarev utjecaj na umjetničke strategije krajem šezdesetih i šire.

Od virtualnog “muzeja orlova” njegova zemljaka Marcela Broodthaersa, koji je posudio magičnu figuru ptice sa slikarevih platna, pa do filozofije jezika koju su rabili i još je troše zagovornici konceptualne prakse. Slikareva sintagma “ovo nije lula”, koja stoji ispod naslikane lule na platnu komornih dimenzija, i dandanas izaziva pozornost umjetničkog svijeta. Izložba čovjeka koji se svojedobno suprotstavio nadrealističkoj doktrini automatskog pisanja, tvrdeći da ne može početi slikati sve dok sliku nema čitavu u glavi, zanimljiva je iz dva dodatna razloga.

Fantazije o seksu

Posjetitelji su u prigodi vidjeti njegovih devet nijemih filmova koji jasno pokazuju da je bio poklonik burleski i Georgesa Méličsa. I drugo, u separeu iza filmskog ekrana isti će se posjetitelj uvjeriti da mu ni provokativni erotski sadržaji nisu bili strani.

Tamo je izloženo šest ilustracija za kratku priču “Madame Edwarda” (1946.) Georgesa Bataillea - “transagresivnu fantaziju o seksu, brutalnosti, skatologiji, bogohulnosti i smrti”.