NENAD POLIMAC Priča o gay dječakukojeg je 'spasila' ljubav prave žene

Prava je rijetkost da europski film stigne u naša kina tek što je osvojio najvažniju nacionalnu nagradu, no već ovog četvrtka moći ćete u multipleksima Cineplexx pogledati komediju “Mamin dečkić”, koja je prije deset dana na dodjeli Césara, francuskih Oscara, izazvala pravu senzaciju potukavši favorita, dobitnika Zlatne palme “Adelin život“, i osvojila čak pet nagrada, između ostalih za najbolji film, glavnu mušku ulogu i adaptirani scenarij.

Donekle je pripomoglo to što je film prošle jeseni bio veliki hit, treće najgledanije ostvarenje francuske kinematografije u toj sezoni koja je obilježena po velikom padu zanimanja za domaće proizvode: 2002. udio francuskih filmova u ukupnom prometu bio je 43, a lani samo 33 posto.

Nama ime redatelja, scenarista i tumača glavne uloge ne znači puno, no u Francuskoj je Guillaume Gallienne velika zvijezda. Član je Comédie-Française, lani je i odlikovan, a velik uspjeh postigao je autobiografskom jednočinkom “Mamin dečkić” iz 2008., koju je naposljetku i ekranizirao. U njoj je izložio kako je bio opsjednut majkom, kako su roditelji smatrali da je gay, pa je i on u to povjerovao, sve dok kao punoljetan momak nije upoznao curu svog života i oženio se. U filmu se sudbonosna djevojka zove Amandine, kao i njegova supruga, s kojom danas ima krasnog sinčića. Gallienne je zaigrao dvostruku ulogu, glumi sebe od tinejdžerskih dana pa do zrele mladosti, ali i vlastitu majku, čiji imidž podsjeća na legendarnu gđu. Robinson iz “Diplomca”.

Uz pomoć kompjutora i dublera ta dosjetka posve dobro funkcionira, a film se zapravo sastoji od komičnih vinjeta koje završavaju happy-endom, jer protagonist ustanovi da nije na seksualnoj margini. Autorov humor povremeno je na razini vodviljskog, no sve to ima stila, pa nije bez vraga kad “Maminog dečkića” uspoređuju s Almodovarovim komedijama. Film je lani pozvan u Cannes u prateći program „15 dana autora“, tamo je dobio prave ovacije i dvije nagrade, međutim, malo je tko tada slutio da će upravo to simpatično djelce u natjecanju za najvažniju nacionalnu nagradu deklasirati najbolji film Cannesa.

Kako se to zapravo dogodilo? Po sudu mnogih, u javnosti je loše odjeknula svađa glavne glumice Lée Seydoux s redateljem Abdellatifom Kechicheom nakon Cannesa, koja mu je zamjerila nemoguće radne uvjete, a njezinim pritužbama priključio se i dio filmske ekipe. Budući da za Césara, kao i za Oscara, glasaju filmski profesionalci, taj je razdor među ključnim imenima filma ostavio vrlo loš dojam i naštetio “Adelinom životu” u završnici: jedino je mlada Adéle Exarchopoulos dobila nagradu kao glumica koja najviše obećava.

Ima još nešto. U natjecanju za Césara dobro su kotirala čak tri filma s gay motivima - “Mamin dečkić”, “Adelin život” i “Neznanac na jezeru” (proglašen od strane kritičara magazina Cahiers du cinéma najboljim filmom godine). Budući da je potonji ipak bio preradikalan za srednjostrujaške ukuse, glavna se borba vodila između prva dva, a osim činjenice da se filmske djelatnike kinjilo na snimanju “Adelinog života”, možda je presudilo i to što junak “Maminog dečkića” na kraju s olakšanjem zaključi da nije homoseksualac.

U Francuskoj, u kojoj se digla takva frka oko referenduma o braku, nije to bez vraga. Ipak, neobično je što su njihovi filmaši odabrali ostvarenje za koje još nije sigurno ima li međunarodni potencijal, a samo tako su otpisali ono koje je već dokazalo da ga posjeduje.