Treba li vam neki poseban povod za ekranizaciju klasika? Pa i ne baš, odnosno svaki je dobar. Klasici već imaju svoju publiku, a filmaši "lakši" posao jer su isti izvrsno napisani. Nije da mnogima nije uspjelo, ali trebate se vraški potruditi da uprskate ekranizaciju Williama Shakespearea, Emily Brontë, Fjodora Dostojevskog, Jane Austen, Charlesa Dickensa ili, recimo, Alexandrea Dumasa. Francuski redatelji i scenaristi Matthieu Delaporte i Alexandre de La Patellière, na svu sreću, prošle godine nisu uprskali scenarij diptiha "Tri mušketira", a redatelj Martin Bourboulon isti pretvorio u uzbudljiv moderan film koji su dobro primili i kritika i publika.
Kako se željezo kuje dok je vruće, francusko-britanska produkcijska kuća Pathé odmah je nakon uspjeha prvog dijela Bourboulonovih "Triju mušketira" od Delaportea i de La Patellièrea naručila još jednog Dumasa - "Grofa Monte Crista". Njih dvojica kreativno surađuju od 2006. godine, a adaptacija "Grofa" treća im je zajednička režija. Nakon što je za "Tri mušketira" izdvojio 72 milijuna eura - 36 za prvi dio sa sufiksom "D‘Artagnan" i 36 za drugi sa sufiksom "Milady" - Pathé je odlučio povisiti ulog. "Grof Monte Cristo" ga je košta 42 milijuna eura i najskuplji je ovogodišnji francuski film. Premijerno je prikazan na 77. filmskom festivalu u Cannesu, gdje je nagrađen ovacijom u trajanju od 11 minuta.
Delaporteov i de La Patellièreov film u hrvatska je kina stigao 11. srpnja, a kritičar Jutarnjeg Damjan Raknić u novoj epizodi serijala "Šalabahter iz filma" donosi pet razloga zbog kojih biste ga trebali pogledati.