Deezer: Za 50 kn mjesečno više od 20 milijuna pjesama

Deezer, servis za “slušanje glazbe na zahtjev” osnovan 2006. godine u Francuskoj pod imenim Blogmusik, odnedavno “punom parom” djeluje i u Hrvatskoj, što znači da bilo koji hrvatski vlasnik mobilnog telefona, PC-a ili tableta, putem internetske veze, pa čak i kad nije on-line ili na 3G/4G mreži, može pristupiti nekoj od preko 20 milijuna pjesama koliko taj servis, prisutan u 160 zemalja, nudi.

Postanete li korisnik Premium+ servisa, odabrane pjesme i albume možete - uz nešto tehničkih dodataka - slušati i na HI-FI uređaju, odnosno autoradiju. Ta usluga koštat će vas 6,99 eura mjesečno.

Ako ste, pak, zadovoljni neograničenim slušanjem istih 20 i kusur milijuna pjesama, ali samo na PC-u ili Macu, i dok ste on-line, ta će vas Premium usluga koštati 3,49 eura mjesečno.

Servisi poput Deezera i skandinavskog Spotifyja postaju značajna konkurencija iTunesima , najjačem servisu za download pjesama i albuma na kojem će vas download samo jednog albuma koštati desetak eura.

Dobro sučelje

Naravno, stvar je osobne preference koji i kakav servis odabrati - download putem iTunesa ili listening on demand Deezera. Kako je potonji cjenovno konkurentniji, a u Hrvatskoj za sada i jedini ozbiljan glazbeni on-line servis, promotrimo što za svoj novac dobijate.

Prije svega, a to je iznimno važno, sučelje Deezera je praktično, grafički čisto i jednostavno za uporabu. Manjak je što se u preporukama nudi tek po pet novih albuma iz određenih glazbenih žanrova. Dostup do tražene pjesme, albuma ili izvođača je brz i lak, a zgodna je i pohrana u vlastitu fonoteku što vam daje osjećaj cloud computinga, odnosno skladištenja glazbe koju želite uvijek imati “pri sebi”. Dobro će vam doći i ponuda “radio-postaja”, odnosno već kreiranih playlista iz nekoliko žanrova koje vam mogu skrenuti pažnju na nekog izvođača kojeg niste ranije znali.

Premda nećete odmah steći dojam da ste u “virtualnom dućanu s pločama”, što je impresija koju na nas već godinama ostavlja Amazon, upravo vas uporaba tih dvaju servisa - Amazona kao podsjetnika što je novo te Deezera kao servisa za slušanje glazbe - može voditi ka izvođačima koje želite čuti ili onima koje još ne poznate. Šteta što u sučelju nije ponuđena lista najznačajnijih izvođača po žanrovima, a broj “temeljnih” žanrova širi, jer bi u tom slučaju Deezer mogao još bolje funkcionirati kao “edukativan” ili “asocijativan” servis.

Enciklopedija svira

Opcija “srodni glazbenici”, uvrštena kod nekih važnijih, ali ne svih odabranih izvođača, ključna je za takvu “slušateljsku edukaciju” ili odabir glazbe putem “asocijacija”, no ako si pomognete s istom opcijom na Allmusicu ili recenzijama po tiskovinama i portalima, onda pred sobom kao da imate enciklopediju koja na vaš zahtjev svira. Pod uvjetom da Deezer snimku izvođača koju želite čuti ima u svojoj arhivi, a dobra je šansa da ga ima. Osim ako ne govorimo o opskurnim imenima ili Beatlesima čiji je katalog na Deezeru vrlo manjkav, kao što je to godinama bio na iTunesima.

Dakle, Beatlese na Deezeru nisam slušao, ali sam, dok ovo pišem, na miru preslušao nova izdanja Iron&Winea i Michaela Bublea pa malo zaružio s hardcore punkom Black Flaga, umirio se dozom Herbieja Hancocka, a potom razveselio albumima Merlea Haggarda koji mi nedostaju u kolekciji, što znači da Deezer može ispuniti i više od funkcije na kojoj će ionako imati najveći promet, a to je ponuda recentnih inozemnih i domaćih hitova mlađoj publici. Nekome tko ima dosta LP i CD ploča, pa već i kuburi s prostorom za njihov smještaj, Deezer može postati solidnom (dodatnom) on-line fonotekom za preslušavanje manje obaveznih albuma ili izdanja koje nije uspio nabaviti na LP-u ili CD-u.

Mlađima bi Deezer, dakle, mogao postati i osnovnom fonotekom dok bi zreliji slušatelji, unatoč manjim propustima u sučelju i arhivi, mogli Deezer pojmiti kao virtualno skladište glazbenih snimaka o kakvom je maštao pokojni rock-kritičar Lester Bangs čiji je životni san bio da u katakombama posjeduje sve albume koji su objavljeni na svijetu. Pri tome, audiofili na stranu, zvuk koji dolazi s Deezera na razini je uobičajenih download zapisa od 320 kbps pa neku veću razliku u odnosu na download snimke koje s Maca “puštam” na HI-FI liniju nisam zamijetio.

U staračkom domu

Nakana Deezera - “glazbi vratiti njezinu istinsku vrijednost i dovesti je u svaki kutak Zemlje” - stoga ne zvuči kao puka fraza. Primjerice, jednog dana u staračkom domu, ako Bog da na Hvaru, moj prijatelj Veso i ja ćemo i dalje moći slušati glazbu koju fizički više nećemo (morati i moći) posjedovati jer ne živimo u vilama na Pantovčaku.

Trebat će nam samo tablet, mobitel ili PC, internetska veza i slušalice ili mini-linija. Ako dotle ne oglušimo pa postanemo osuđeni samo na čitanje knjiga. I tu dolazimo do poante. Deezer, odnedavno u suvlasništvu koncerna Warner, nešto je poput virtualne glazbene biblioteke odnosno fonoteke iz koje za nevelik novac mjesečno možete posuditi koliko god glazbenih zapisa želite od ponuđenih 20 i kusur milijun pjesama čiji broj iz dana u dan raste.