FOTO: ČAROBNI VIKEND U LISINSKOM ZAKLJUČIO SLAVNI JOHN MALKOVICH Malkovich je veliki interpret, a ovaj projekt prelazi granice uobičajenog performansa

Nakon Stjepana Hausera i drugu večer za redom 7. listopada Lisinski je bio pun ko šipak što samo znači da imamo kritičnu masu od preko četiri tisuće slušatelja koja dan za danom posjećuje koncerte ozbiljne glazbe s ne baš jeftinim ulaznicama. I ovaj put razlog su bile velike zvijezde, John Malkovich i Radovan Vlatković, navedeni abecednim redom jer bi bila nepravda bilo kojeg od njih smjestiti ispred drugog. Karizmatični glumac goleme popularnosti i naš proslavljani hornist, među ostalim i član kraljevske akademije u Londonu, nemaju, dakako, ništa jedan s drugim nego su u večeri otvaranja ciklusa 'Lisinski subotom' podijelili podij svaki sa svojim umijećem, a agilni ravnatelj dvorane Dražen Sirišćević još je jednom pokazao dobar nos za prvorazredne atrakcije u svojim programima.

Klasična publika došla je na svoje slušajući Vlatkovićev čarobni rog kojem su mnogi naši i inozemni skladatelji posvetili svoje praizvedbe. A on unatoč svjetskoj karijeri i pedagoškim zadaćama i dalje pronalazi vrijeme za sredinu iz koje je krenuo, što više upravo u Zagrebu snima hrvatsku hornističku literaturu iz koje je za ovu prigodu, uz pratnju Varaždinskog komornog orkestra, odabrao vedar Concertino Bruna Bjelinskog čija je prpošna glazba bila sjajan uvod u Mozartov Drugi koncert za rog i orkestar u Es-duru KV 417. Izvedba je očekivano bila besprijekorna, ali i popraćena duhovitim dodatkom iz pera Amadeusova oca Leopolda koji je ono što smo slušali napisao za alpski rog, a Vlatković se poigrao s običnim lijevkom i plastičnom cijevi iz kojih je izvukao neobične tonove i izazvao buru oduševljenja.

Drugi dio programa zaposjeli su međutim posve oprečni, zlokobno zatamnjeni tonovi Koncerta za glasovir i gudače suvremenog Rusa Alfreda Schnittkea zamišljeni kao podloga i zvučna kulisa ulomku iz romana 'O junacima i grobovima' također suvremenog argentinskog pisca Ernesta Sábatoa. Odabrani dio romana 'Izvještaj o slijepima', kao monolog paranoidnog protagonista romana govorio je John Malkovich sugestivnom glasovnom artikulacijom uz minimalističko kretanje podijem osvajajući posvemašnju pozornost usmjerenu na mračan tekst o životu i smrti, nevoljnima i moćnima, o strahu i motrenju slijepaca u Buenos Airesu koji bi mogli biti i zbiljski i imaginarno slijepi u svijetu koji sebe ne preispituje, ali zato to čini protagonist romana u ime svih, prošlih, sadašnjih i budućih slijepaca. Nema zbora, Malkovich je veliki interpret u filmu koliko i u kazalištu, a u ovome slučaju kao inicijator i sudionik projekta čije značenje prelazi granice uobičajenog performansa. Važni partneri bili su glazbenici Varaždinskog komornog orkestra koji su koncert otvorili uzornom izvedbom Serenade za gudače u e-molu op. 20 E. Elgara, ruska pijanistica Anastasya Terenkova i talijanski dirigent Alvise Casellati. Američki glumac izvodi 'Izvještaj o slijepima' od 2015., od Seula do Helsinkija i Južne Amerike, i uvršten je prošle godine u Forbesovu listu deset najzanimljivijih svjetskih projekata.