U utorak, 30. srpnja, na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupio je francuski pijanist Pierre Laurent Aimard. U prvome dijelu koncerta izveo je tri "Intermezza", br. 1, 2 i 4 iz zbirke op. 118 Johannesa Brahmsa, ciklus "Gesänge der Frühe" Roberta Schumanna, kao i "Dva komada za klavir", op. 33a i 33b Arnolda Schönberga te "Klavirska sonatu br. 9" Aleksandra Skrjabina, poznata pod nazivom "Crna misa". U sviranju Pierrea Laurenta Aimarda otpočetka je bio zamjetan blag, mekan i ugodan zvuk klavira te odlična kontrola tona, zbog čega se u akustičnom prostoru Dvora svaki ton čuo jasno i precizno. U interpretaciji Brahmsovih i Schumannovih skladbi nije bilo posebnog isticanja i naglašavanja osjećaja ili karaktera, a skladbe su bile izvedene tečno, kao u jednom dahu. Njegove izvedbe odisale su staloženošću, bez zanosa ili patetike.
Kombinacija pijanistova lijepo oblikovanog tona, precizne kontrole zvuka i misaonog pristupa izvođenju učinila je dvije dodekafonske skladbe Arnolda Schönberga iznimno zanimljivima. Skladbe nisu zvučale grubo, iscjepkano i suviše kaotično, što je česta predrasuda prema djelima ovog skladatelja, već se u izvedbi pazilo na oblikovanje manjih cjelina, na ritam i na obrise mogućih "melodija", što je unosilo smisao u ove disonantne skladbe. U interpretaciji Skrjabinove "Sonate" bogatim korištenjem pedala i odmjereno izvedenim motivima dočarana je jeziva atmosfera djela, no izvedba je također bila lišena dramatičnosti. Prvi dio koncerta, na molbu izvođača, nije bio isprekidan pljeskom između skladbi, što je doprinijelo kontemplativnom ugođaju večeri.
Raskoš, veličinu i bogatstvo zvuka publika je mogla čuti tek u izvedbi skladbe "Le merle bleu" iz ciklusa "Katalog ptica" Oliviera Messiaena, kojom je započeo drugi dio koncerta. Slijedeći skladateljeve upute, Aimard je gromoglasnim i grubim zvukom dočarao ugođaj litica uz more, kao i zvonku jeku među stijenama, kreštanje i pjev ptica te zvuk mora koji može biti svijetao, kristalan i jasan, ali snažan poput valova. Na kraju koncerta izveden je ciklus "Couperinov grob" Mauricea Ravela. Publika je mogla uživati u jednostavnosti ovih skladbi u kojima se u pozadini mekog, kristalnog i pjenušavog zvuka klavira i impresionističkog harmonijskog izričaja osjeća puls i pokret starih plesova i stavaka baroknih suita.
Na glazbenom programu Igara Aimardov se koncert svakako izdvaja time što je na raspored uvrstio djela skladatelja 20. stoljeća, što je zaintrigiralo dio publike koji se veselio skladbama koje nema priliku često čuti uživo, dok je dio publike zasigurno bio i skeptičan prema repertoaru koji se često smatra teškim za slušanje. Na kraju večeri, nakon koncerta koji je protekao u ozračju smirenosti i koncentracije i u kojem je publika dobila priliku za razmišljanje, a možda i proširivanje vlastitog viđenja klasične glazbe, Pierre Laurent Aimard nagrađen je dugotrajnim pljeskom te je kao dodatak izveo "Šest malih klavirskih komada" op. 19 Arnolda Schönberga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....