Goran Končar odgovara Berislavu Šipušu: Maršal je dobio 500.000 kuna, a nije prodano ni 50 ulaznica

ZAGREB - Violinist Goran Končar, umjetnički voditelj Zagrebačkog kvarteta i profesor na Muzičkoj akademiji, posljednjih je petnaest godina vrlo često u mislima i riječima svih ostalih zagrebačkih glazbenih umjetnika.

Oni svoga kolegu najčešće spominju kao predsjednika gradskog Vijeća za glazbu, dakle, kao osobu koja odlučuje koliko će tko potpore dobiti iz gradskog proračuna. Među vodećim ljudima glazbene scene teško je sresti nekog zadovoljnog.

Prvi koji je nezadovoljstvo javno adresirao na adresu Gorana Končara, pozivajući ga u razgovoru za Jutarnji da se povuče sa spomenute funkcije, bio je direktor Muzičkog biennala Berislav Šipuš.

- Čovjek bude iznenađen kada očekuje pohvale, a doživi napad. No, korisno je da se o tome počne javno govoriti - rekao nam je Goran Končar, nakon što nam se obratio sa željom da i sam da intervju i odgovori Šipušu.

Opravdavanje Mucala

Čitav sadržaj razgovora nadmašuje dnevni novinski prostor, pa prenosimo u prvom redu izravne Končarove odgovore na Šipuševe primjedbe, a pojedinačnim slučajevima ćemo se morati baviti u seriji članaka.

- Iznenađen sam što prigovori o načinu financiranja dolaze baš od Berislava Šipuša koji s brojnim projektima uživa potporu iz svih budžeta i mislim da su njegove riječi gotovo pa uvredljive. Što se tiče opere “Maršal” iz razgovora s glazbenicima znam da uvjeti nisu baš uvijek bili profesionalni, od kašnjenja nota nadalje.

Uz to, riječ je o produkciji od preko 500 tisuća kuna, a za premijeru nije prodano ni pedeset ulaznica. Šipuš se potom žalio na Zagrebačku filharmoniju i maestra Pendereckog. I ja sam postavio pitanje kako je moguće da ansambl Zagrebačke filharmonije zaplješće skidanju domaćeg djela s programa.

Rečeno mi je da je pljesak bio namijenjen Pendereckom što je imao hrabrosti reći “ovo ovako ne ide”. Takvu poruku, da je dosta iživljavanja pojedinaca nad čitavim ansamblima s nedorečenim materijalima i neprovjerenim djelima, orkestri u Engleskoj su prije više godina i potpisali, a tako je i u Francuskoj i u Njemačkoj - govori Končar.

U Šipuševu istupu Končar vidi egotrip pojedinca koji traži krivce u drugima za sve što mu ne pođe za rukom, a manjak dobre volje, međusobnog razumijevanja i suradnje i inače smatra jednim od najvećih problema hrvatske glazbene scene.

Što se tiče rada Vijeća za glazbu, Končar kaže kako je spreman otići s mjesta na koje su ga uvijek predlagale glazbene udruge i koje mu nikada nije donijelo nikakvu osobnu korist.

- Spreman sam otići, ali ne tako što bih bio za nešto kriv, jer prije 15 godina u Zagrebu se godišnje održavalo oko 300 koncerata, a danas ih je 900 i to treba cijeniti, osobito u ovoj teškoj situaciji u kojoj jako griješe svi koji prigovaraju kako nisu dobili dovoljno novca.

Prije 15 godina subvencionirane cikluse, osim institucija poput Filharmonije, Lisinskog i Koncertne direkcije, imali su još samo Zagrebački solisti i Zagrebački kvartet, a danas ih samo kad su gudački kvarteti u pitanju imamo četiri, da ne spominjemo puhače, gitare i sve ostale. Svaki ansambl koji se danas osnuje misli da mora imati svoj ciklus, a svaki glazbenik koji diplomira na Muzičkoj akademiji da mu država iz budžeta mora osigurati nastavak umjetničkog djelovanja.

Što se, pak, tiče silnog uvoza skupih programa i orkestara, kada nemate novca za mercedese, onda ne kupujete mercedes - kaže Končar. Izravnu Šipuševu usporedbu Zagrebačkog kvarteta s kvartetom Porin Končar smatra smiješnom.

Identitet i kvaliteta

- Zagrebački kvartet naći ćete na svakom popisu deset najboljih kvarteta u svijetu. Porin je izvrstan, sastavljen od mladih ljudi pred kojima je budućnost - kaže Končar, pozivajući se i na stoljetnu tradiciju ansambla i riječi osnivača Vaclava Humla: “Želim nacionalni identitet i nadnacionalnu kvalitetu.”

Ipak, nešto je manje sklon projektima koje danas u Hrvatskoj pokreću neki “stranci”, pa će tako za Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe - Zagreb.kom reći da ga ne smatra zagrebačkim projektom. No, to je već druga tema.

Kao što sam Končar kaže, kod nas su generalno urušeni standardi, a na pitanje koje kriterije primjenjuje Vijeće za glazbu kada svi glazbenici prigovaraju da njegove članove ne vide na svojim koncertima, konkretan odgovor nismo dobili.