Huljić: Bregović i ja postigli smo simbiozu. Ne zna se gdje počinje Goran, a gdje nastavljam ja

Već dugo me intrigira kazalište, a predstava ‘Ženski turbo pop-bend’, koja je premijeru imala prošlog vikenda u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića, a u kojoj su korišteni moji hitovi, samo je mali izlet u tom smjeru. Naime, s aranžerom i producentom Goranom Bregovićem radim art-projekt mediteranskog popa, u sklopu kojeg ću najvjerojatnije napraviti i predstavu koja će se, bude li sve po planu, premijerno izvesti dogodine na Dubrovačkim ljetnim igrama - otkriva Tonči Huljić detalje o glazbenom projektu u kojem su dva najkomercijalnija skladatelja na ovim prostorima, koji su uz to uspjeli i u inozemstvu, uložila i još ulažu mnogo truda, vremena i svu svoju muzičku inteligenciju. Cijela priča zvat će se “Tonči Huljić i orkeštra o’ manče” (manča je napojnica), a počela je prije dvije i pol godine, kada su se Bregović i Huljić udružili u potrazi za mediteranskim zvukovima.

Traženi senzibilitet

Počeli su raditi na albumu koji su opisivali kao mediteranski pop, a osnovna ideja bila im je da u tom svom glazbenom eksperimentu dobiju zvukove svih zemalja koje su dio Mediterana, bez obzira radi li se o Tunisu, Portugalu, Alžiru, Italiji, Grčkoj, Hrvatskoj, Španjolskoj, Francuskoj...

No, s vremenom su odustali od početne ideje o klavirskom albumu s minimalističkim aranžmanima, došli do pjevanja i razmišljanja o tome da u projekt uključe pjevače iz svih mediteranskih zemalja. Međutim, na kraju je Huljić sve svoje pjesme otpjevao sam jer su skladatelji shvatili da upravo on najbolje može izvesti traženi senzibilitet.

- Odustali smo od prvotne ideje da u projekt uključimo cijeli niz pjevača jer bi to bilo nepraktično i odlučili smo se, na Goranov nagovor, za mene kao pjevača. Jezik na kojem pjevam je jezik starog velovaroškog Splita, po rječniku Berezine Matoković.

Univerzalno mediteranski

Do toga smo došli na sugestiju Ljube Stipišića Dalmate. Potom smo moja supruga Vjekoslava i ja tjednima proučavali Ričnik velovarškoga Splita, birajući riječi koje zvuče univerzalno mediteranski. Zanimljivo je da u tom rječniku ima oko 60 posto talijanštine i 20 posto turcizama - napominje Huljić, koji teško prihvaća samog sebe kao pjevača.

- Pjevao sam u falsetu. Kad sam to snimio, trebalo mi je malo vremena da se odvažim preslušati snimke, zbog predrasuda koje imam prema samom sebi kao pjevaču i zbog moje boje glasa. No, shvatio sam da je Goran bio u pravu i da nikad ništa bolje nisam učinio nego tada kada sam prihvatio njegove argumente i pristao otpjevati skladbe - kaže splitski skladatelj.

Same skladbe opisuje kao minimalističke, a izvodit će ih četveročlani orkestar s pjevačem, koji ipak neće biti Huljić.

- Premda su me svi koji su čuli snimljene materijale na čelu s Goranom uvjeravali da sam sjajno otpjevao sve melodije, činjenica je da se ja kao pjevač ne osjećam dobro. Stoga smo pronašli rješenje u liku i glasu jednog dalmatinskog pjevača i glazbenika koji je odlično legao u cijelu ovu priču, koju, mislim, mogu nazvati svojim kapitalnim životnim djelom - kaže Huljić.

Uz pjevača i orkestar u sastavu klavir, mandolina, bubanj i tuba kompozitor će u priču uplesti i neke članove klape Kampanel, a njihove će glasove koristiti na nestandardni klapski način.

Simbioza našeg zvuka

- U protekle dvije i pol godine koliko radimo iznjedrili smo pet pjesama koje su gotove u smislu stihova i glazbe, a imamo i zaokruženu zvučnu sliku za ostatak projekta. Rezultat je zajednički rad u kojem je teško prepoznati Bregovića i Huljića, ali sve zajedno daje željenu i postignutu simbiozu našeg zvuka. Ne može se prepoznati gdje počinje Goran, a gdje nastavljam ja, a upravo to smo i željeli napraviti - kaže Huljić, koji se nada da će cijeli projekt privesti kraju do konca godine kako bi ga sljedeće godine mogli prenijeti i na kazališne daske.

- O tome sam već razgovarao sa sjajnim sarajevskim redateljem Sulejmanom Kupusovićem i u ovom trenutku mogu vam potvrditi da će ova moja glazba biti uobličena i prikazana i kroz predstavu. S tim dijelom posla započinjem već ovaj tjedan.

Projekt će se, dakle, moći pratiti i kao dio predstave, a moći će biti izveden i kao samostalna cjelina. Vjerujem da ćemo uspjeti sve privesti kraju do sljedećih Dubrovačkih ljetnih igara. Međutim, u ovom trenutku to je čisto gatanje. Mi otprilike znamo kakav bi tip predstave to trebao biti.

Kazalište ga dugo intrigira

O imenima glumaca stvarno još ne bih pričao, ostanimo zasad na tome da se ne radi o mjuziklu, nego o glazbeno-scenskom djelu fellinijevskog ozračja koje se može izvoditi i s tom glazbom, ali i bez nje. Pjesme bi, dakle, bile u funkciji pojačavanja scenskog dojma predstave.

Sad sam u fazi razrade, sve mi je ovo naglo, ali otkrit ću vam da sam o takvom nečem dugo razmišljao jer me kazalište oduvijek intrigiralo. Volim taj kazališni miris, meni sva kazališta na svijetu isto mirišu.

Nestrpljiv sam da ovo završimo, uzbuđuje me ovaj novi svijet. Često sam sa sobom dođeš u neku slijepu ulicu ponavljanja, u kolotečinu i uvijek je dobro to malo razdrmati - kaže Huljić.