Kad bi netko odavde nekome tko nije odavde htio dočarati što je na ovim prostorima bila i ostala tuga u ženskom glasu, trebao bi samo pustiti "Sve smo mogli mi" ili "Što te nema" pokojne Jadranke Stojaković (1950. - 2016.). Ne bi morao taj netko tko nije odavde ni razumjeti stihove tih dviju pjesama, koje ionako nije napisala Jadranka, nego samo poslušati melankoliju, žal, tugu i razočaranje u Jadrankinu glasu dok je pjevala i snimala te pjesme; "Sve smo mogli mi" sarajevskog pjesnika Valerijana Žuje i "Što te nema" na stihove Alekse Šantića, poznatu i pod imenom "Hasanagin sevdah" iz izvedbe Himze Polovine.
U "Što te nema" čovjek, dok sluša Jadranku, učas stvori sliku usamljene žene...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....