‘Vratio je ‘Hrvatsku misu‘ u socijalizmu. Iako konzervativan Hrvat i gorljiv katolik, nikada nije hrvatstvo hranio mržnjom‘

Kako se jedan prevoditelj s engleskog jezika, književni urednik i ljubitelj jazza našao u poslu pisanja biografije dirigenta Vladimira Kranjčevića? "Do posljednjeg zbora" naslov je knjige koja je izašla u izdanju Sandorfa, a Saša Drach nam otkriva njezinu genezu.

"Rad na biografiji Vladimira Kranjčevića trajao je pet godina, a sve je počelo od prijateljskog nagovaranja. Isprva sam radio i druge stvari paralelno, no posljednje dvije godine potpuno sam se okrenuo pisanju i svijetu klasične glazbe."

Što možemo saznati o Kranjčeviću iz ove biografije a prije se malo znalo?

"Zna se da je Kranjac bio uspješan na mnogim poljima - dirigent, pedagog, menadžer, direktor Opere, profesor - ali ne zna se kako je sve to uspijevao koordinirati: da bude i profesor na Muzičkoj akademiji i organizator Baroknih večeri i šef Hora beogradskog RTS-a. Knjiga objašnjava njegovu karizmu, ali nastoji dati i kulturni, društveni i politički okvir u kojem se Kranjčevićeva karijera razvijala u prilično turbulentnim vremenima", otkriva Drach kojeg pitamo što je njega u toj biografiji najviše iznenadilo.

"Iako konzervativan Hrvat i gorljiv katolik, nikada nije svoje hrvatstvo hranio mržnjom prema Srbima, ni prema ikome drugom. Upravo je njegovom zaslugom Papandopulova "Hrvatska misa" vraćena na repertoar socijalističke Hrvatske, no svoj najveći umjetnički proboj ostvario je izvodeći Mokranjca, najslavnijeg srpskog kompozitora", objašnjava Drach koji govori i o tome kako se snašao u poslu biografa.

"Nisam imao pojma kako da napišem ovu biografiju. Prvo sam mislio prepričati sjajan Ivandin dokumentarac o Kranjcu, no onda sam shvatio da su to već napravili Srbi i izdali knjigu u Nišu. Odlučio sam se na niz manjih, zatvorenih cjelina jer sam takvoj naraciji vičan iz novina i pisanja priča. Kranjčević je bio vrlo društven i zabavan čovjek, što mi je pomoglo jer je materijal prošaran urnebesnim anegdotama. Recimo, umalo je dirigirao na Miloševićevu mitingu na Gazimestanu jer nije imao pojma što se tamo događa, no izvukli su ga beogradski prijatelji."