Balet splitskog HNK premijerno će 21. veljače izvesti Lhotkinog “Đavla u selu”, koji ove godine slavi 80 godina od praizvedbe u Zürichu. Povijest izvođenja tog baleta u Splitu seže u 1954. godinu, kad su koreografiju na splitskoj pozornici potpisali Ana Roje i Oskar Harmoš. Godine 1986. u Splitu je izvedena originalna koreografija Pije i Pina Mlakara, a 1994. koreografija Mlakarovih u prijenosu Sonje Kastl. Original Mlakarovih sada prenose ravnatelj splitskog Baleta Dinko Bogdanić i Ljiljana Gvozdenović.
Budući da u publici postoje svjedoci originala, a moguće da postoje i oni verzije Roje-Harmoš iz 1954., smatrate li da ste s “Đavlom u selu” pred zahtjevnim zadatkom u smislu očekivanja publike?
- Drago mi je da u publici postoje živi svjedoci Mlakarevih predstava i pozivamo ih u Split 21. veljače na premijeru. Koreografiju Roje-Harmoš ne poznajemo i nemamo ambicija vezanih za nju, ali, da, ima i onih koji se kroz maglu sjećaju i te verzije. Oslanjamo se na rad Mlakarevih, te Sonje Kastl i Zvonimira Reljića koji su početkom dvijetisućitih taj balet radili u zagrebačkom HNK, uz pedagošku pomoć Vesne Butorac-Blaće, koja je prvi put otplesala ulogu Đavolice na vrhovima prstiju, ulogu koju i dan-danas izvodimo na taj način, te uz pomoć Damira Novaka koji je bio poznat po ulozi Đavla. Ljiljana Gvozdenović i ja tada smo također bili dio tima koji je prenosio koreografiju, stoga smatramo da smo danas dorasli tom zadatku, uz napomenu da su i Mlakarevi svoju koreografiju tijekom vremena obogaćivali. Znali su se nositi s rastom tehničkih mogućnosti i estetike novijeg vremena.
Dvije godine već ste ravnatelj splitskog Baleta. Pokrenuli ste večeri na Sustipanu, učinili balet ravnopravnim segmentom na Splitskom ljetu. No čini se da vaša direkcija i dalje muku muči s financijama, “Mačka u čizmama” kojeg ste najavljivali prije dvije godine izvest ćete tek ove sezone...
- Interes publike u Splitu za balet je velik. Popunjenost Baleta je ogromna, svaka predstava je rasprodana. S pravom smo ravnopravni s ostalim segmentima Splitskog ljeta. Financije su veliki problem, kako ljudi osobno, tako i institucija, ali ide pomalo… kad se novac pojavi projekt se izvodi. Radnih mjesta za plesače je uvijek malo, osobito ako želimo ambiciozni program, a želimo. No, optimist sam.
Što kao ravnatelj Baleta mislite o situaciji koja je nastala oko Splitskog ljeta, gdje HNK Split nije zadovoljan time što je ministrica za ravnateljicu imenovala Senku Bulić, a s druge strane, dok traju rasprave, nigdje nije objavljen program Ljeta?
- Kao ravnatelj Baleta poštivat ću odluke intendanta. Neka traju rasprave, to će sigurno izbistriti neke situacije. Program kasni u svojoj najavi, istina je. Osobno imam svoje prijedloge vezane uz balet. Kada ih zatraže, spreman sam ih ponuditi.
Hrvatski balet ima problem da plesači koji više zbog godina i ozljeda ne mogu obavljati svoj posao i dalje ostaju u ansamblu i zauzimaju mjesta potencijalnim novim zvijezdama. Što mislite o inicijativi Mrsićeva Ministarstva da balerine idu u mirovinu sa 42, a baletani sa 45 godina?
- Nitko ne zauzima ničije mjesto, tako barem kaže aktualni zakon koji propisuje da svi do 65. imaju pravo raditi. Ne sporim da je svatko u ansamblu svoje odradio i zaslužio, međutim trebamo mlade plesače i nadam se da će ministar Mrsić ispuniti obećanje i da će novi zakon na snagu stupiti 2016. godine.
Trojica baletnih umjetnika s inozemnim karijerama,Petranović, Savković i Jakovina, koje ste znali isticati u intervjuima, sad su se vratili u Hrvatsku. Jeste li razmišljali da im vi, kao njihov nekadašnji pedagog, priredite gala večer u svom teatru?
- Da, ti nekadašnji moji učenici sada su zreli plesači, Ronald Savković je ravnatelj Baleta u Rijeci, Leonard Jakovina je ravnatelj Baleta u Zagrebu, a Tomica Petranović je nacionalni prvak Baleta u Zagrebu. Mislim da sam pomogao kada je trebalo. Možda se jednom dogodi neka gala predstava sa zajedničkim nastupom. Sve je moguće!
Milko Šparemblek u Zagrebu slavi 60 godina koreografskog rada. Istovremeno, etabliraju se nova imena među baletnim koreografijama Leo Mujić i Staša Zurovac. Što mislite o radu mlađih kolega?
- Čestitam gospodinu Šparembleku. Mladim kolegama želim puno uspjeha. O njihovom radu neka govori kritika, ja sam samo njihov kolega.
Imate li vjere da će se jednog dana opet više djece u Hrvatskoj odlučivati za balet kao životnu profesiju?
- Trenutačno u Splitu, u našem baletnom studiju, ima upisanih 230 polaznica i nekoliko muških polaznika. Većina od njih nastupa u našem repertoaru, u “Orašaru”, “Trnoružici”, “Don Quijoteu” te u najnovijoj premijeri “Đavla u selu”. Vjerujemo da će se i između njih iskristalizirati neki novi istaknuti baletni umjetnici. U Hrvatskoj nije problem u tome što malo djece ide u baletne škole, dapače, ide ih dosta. Problem je što ih se malo nakon završene srednje škole odlučuje za ostanak u baletu. Sve iz razloga što u profesiji nema dovoljno slobodnih radnih mjesta, budući da, kao što je spomenuto, plesači po današnjem zakonu idu u mirovinu tek s 65 godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....