Robert Španić, glumac varaždinskog kazališta, ovog će se ljeta pridružiti Dubrovačkim ljetnim igrama, sudjelujući u Shakespeareovoj "Oluji" u režiji Vite Taufera. Daljnji rođak meksičke glumice Gabriele Spanic, odnosno finalist Zlatnog Studija 2021., lukavi je Podravac koji se našao se među diplomatičnim gosparima.
- Volim Dubrovnik, njegova povijest i monumentalnost ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim. Opstaje taj grad usprkos masovnom turizmu koji ga preplavljuje, usudio bih se reći i guši. Prvi sam put bio u Dubrovniku 2017. godine s predstavom ‘Viktorija od neprijatelja‘, u režiji Ivice Boban. Vrućine je lako izdržati u takvom gradu. A i Lokrum je tu, tako da se lako skloniti u hlad tog otoka, okružen paunovima i zečevima - komentira ambijent.
Njegov dolazak u Dubrovnik povezan je i sa snimanjem.
- Nekoliko dana prije početka proba došao sam u Dubrovnik kako bih snimao turistički film Župe dubrovačke u produkciji Balduči filma Spomenke Sarage i režiji Hervea Tirmarchea, redatelja francuskog podrijetla, s adresom u Španjolskoj, koji je u svojim počecima radio s Luisom Buñuelom, pa mi je nadahnjujuće provoditi vrijeme s čovjekom koji sa sobom nosi toliko zlatno iskustvo - rekao je uoči početka proba 1. kolovoza.
Za Dubrovačke ljetne igre najavljuje da se u trećem premijernom naslovu festivala, "Oluji" Williama Shakespearea, sluti vizija novog doba, budućnosti za koju Shakespeare misli da predstoji svijetu. U "Oluji" Španić igra Sebastijana.
- ‘Oluja‘ je sklona različitim interpretacijama, a tu i leži ljepota tog teksta. Pitanje oprosta, Prosperova osveta i na kraju odluka za oprost kao način pomirenja da se zaustavi ciklus osvete, pitanja moći i zloupotrebe moći, magija i nadnaravno koji brišu granice stvarnosti i iluzije, što bi bila istina u svijetu prepunom informacija i dezinformacija? Razmišljanje o etici, pravdi i međuljudskim odnosima koji su aktualni uvijek. Zapravo, sada kad razmišljam o tome, ‘Oluja‘ je zaista oluja pitanja - kaže.
Kakav bi bio protestantski pogled na ‘Oluju‘?
- Iako sam studirao protestantsku teologiju prije studija glume, ne smatram se stručnjakom za teološka pitanja jer mislim da je teologija jako kompleksna znanost, kojoj nisam potpuno dorastao... No, kada bih pokušao Shakespeareovu ‘Oluju‘ provesti kroz katoličku i protestantsku prizmu, rekao bih da obje naglašavaju duboke moralne i duhovne pouke drame iz različitih teoloških perspektiva. Kao primjer može poslužiti pozicija Prospera... Njegove magične, nadnaravne moći iz katoličke bismo perspektive mogli promatrati kao metaforu za čuda ili Božju providnost (vjera da Bog može djelovati kroz izvanredne događaje kako bi ostvario svoj naum), a iz protestantske vizure Prosperovo napuštanje magije mogli bismo promatrati kao simbol odustajanja od traženja kontrole kroz ljudsko i okultno s povjerenjem u Božju volju. Tu su i pitanja oprosta, milosrđa, individualnog iskupljenja i odgovornosti, pokajanja i još mnogo njih o kojima bi se puno toga moglo reći i rastvoriti kao tema za razmišljanje i diskusiju.
Sebastijan je urotnik koji bi htio postati kralj. To svakodnevno vidimo, na svim razinama kraljevstava... Moć je, izgleda, danas bitnija od ljubavi, pa i od erotike.
- Moć je danas bitna i uzrok je sukoba svih vrsta. No, ja bih se držao romanse Mirande i Ferdinanda, koja u cijelom tom sustavu borbe za moć i vlast ipak daje otvorenu ruku za ljubav, novi početak i mogućnost promjene nabolje. Što god to značilo.
Cijela mu je sezona u matičnom kazalištu, kaže, bila uzbudljiva.
- Jako sam ponosan na varaždinski HNK, cijeli Varaždinski ansambl, tehniku, doslovno na sve zaposlenike koji uistinu daju svoj maksimum i time postižu rezultate. Dolaskom Senke Bulić na čelo varaždinskog HNK kazalište je podiglo ljestvicu visoko i veselim se što će tako nastaviti i rasti. Izdvojio bih meni jako dragu ulogu ‘Dragog‘ u ‘Slučaju vlastite pogibelji‘ Kristiana Novaka i u režiji Ivana Plazibata. Potpuno guštam igrajući tu predstavu. Stvori se rijetka i posebna čarolija na njezinim izvedbama. A i tema predstave je važna na svim razinama. Odmah nakon završetka izvedbi ‘Oluje‘ na Igrama u Varaždinu nam počinju probe ‘Balkanskog špijuna‘ u režiji Vanje Jovanovića, tu je zatim ‘Krletka‘ u režiji Krešimira Dolenčića pa ‘Priča o Zorku Bistrozorkom i Sreći‘ u režiji Lee Anastazije Fleger - nabraja.
Nekako ga je dosadašnji put vodio više kazalištem nego filmom i serijama...
- I nemam ništa protiv toga, kazalište je moja strast - zaključuje.