AUTOR GLOBALNOG BESTSELERA 'DELIKATNOST' 'Da sam imao više sreće u ljubavi, možda ne bih nikada počeo pisati'

Začudna je lakoća s kojom David Foenkinos, jedan od najistaknutijih francuskih pisaca mlađe generacije, piše o sumornoj temi smrtnog gubitka bliske osobe. I baš je ta lakoća, moguće, njegovu “Delikatnost” učinila globalnim bestselerom, roman je preveden na 40 jezika, prodan u tri milijuna primjeraka.

Ne pamtim kako smo u razgovoru došli do Milana Kundere, no pohvalio se da mu je baš on, nakon što je pročitao “Delikatnost”, poslao ilustracije što ih je po romanu napravio i koje do danas kući čuva poput relikvije.

Iskustvo sa 16 godina

“Delikatnost”, u nas objavljena lani (Vuković&Runjić, prijevod Ursula Burger Oesch), delikatno je ispričana moderna ljubavna bajka koja spaja naoko nespojive, ljupku, uspješnu i omiljenu Natalie i zapretena, sasvim neugledna Šveđanina Markusa kojem je melankolična udovica Natalie šefica.

Zbunjeni Šveđanin gotovo nehotice osvoji mnogima privlačnu, a nedostižnu Natalie koja se oporavlja od gubitka supruga. “Da sam između 16. i 25. godine života imao više sreće u ljubavi, možda nikada ne bih ni počeo pisati”, tek napola će u šali autor.

“Ta lakoća s kojom govorim o sumornoj temi vjerojatno ide iz mog optimizma. Kao 16-godišnjak sam imao operaciju srca i znam kako je to biti blizu smrti, a potom se vratiti u život. Operacija je na puno pozitivnih načina promijenila moj život, a taj dio vlastite priče daleko sam bolje razumio tek nakon što sam napisao ‘Delikatnost’. Dok sam pisao, nisam se previše pitao od kud mi to dolazi, zašto to radim. Tek kasnije, kad završiš, a ljudi to počnu čitati i postavljati pitanja, dok s čitateljima pričaš o knjizi, vraćaš se vlastitu štivu na drugačiji način. I tada autoru postanu jasnije skrivene, podsvjesne, intrinzične motivacije.

Spas u umjetnosti

Ja sam tip pisca koji razne stvari oko svojih knjiga počne bolje razumijevati tek puno godina nakon što ih završim. Mislim da je optimizam u teškim vremenima, koji ljudi vide i vole u ‘Delikatnosti’, zapravo moj osobni dio u toj knjizi, to sam ja, nastao je iz tog mog iskustva povratka u život. U život se nakon traume onaj kojega je zadesila može vratiti jedino sam, onda kad on to odluči, jedino on zna kad je vrijeme. Mene je životu vratila umjetnost, hodao sam po izložbama, slušao glazbu, čitao, i to mi je pomoglo, kad se tijelo oporavilo, zacijeliti onaj psihički dio. Imao sam 16 godina kad sam operirao srce, 26 godina kad sam završio moju prvu knjigu, a uspjeh sam doživio sa 36.”

Nakon što je “Delikatnost” objavljena, primio je puno pisama udovica.

“Bio sam potpuno zatečen, to nisam očekivao.

Pisma udovica

Pisale su mi da sam uspio sasvim vjerno prikazati kako su se o sjećale nakon gubitka supruga. I meni je bilo čudno da sam nešto što nisam proživio i osjetio uspio predočiti na način za koji oni koji su kroz to prošli kažu da je vrlo autentičan.”

Gotovo anoniman, slabo poznat Foenkinos, u trenutku kad “Delikatnost” još nije doživjela uspjeh, s bratom Stephaneom je priču adaptirao za film i scenarij poslao Audrey Tautou.

“Bilo je u tome puno hrabrosti i sreće. Jer Tautou snima tek jedan film godišnje, a zatrpana je ponudama. No, ‘Delikantnost’ joj se svidjela, zaintrigirao ju je lik Natalie. Pristala je! Potpuno nevjerojatno! Kao da sam u nekom klubu ugledao najljepšu djevojku, prišao joj, a ona se zaljubila u mene!”, sliježe ramenima.

Sve što se iza toga dogodilo u njegovu profesionalnom životu priča je o uspjehu.

Sloboda nakon uspjeha

“Bio sam zadovoljan i kad sam prodavao puno manje knjiga, kad sam bio gotovo anoniman, jer literatura ne može biti karijera, pisanje je poziv i ja sam sretan da radim to što radim. Ne bojim se nedostatka inspiracije niti neuspjeha neke knjige. U profesionalnom životu imam osjećaj potpune slobode, ono što radim ne pokušavam učiniti dopadljivim, nije me briga hoće li se ljudima svidjeti ili ne. Kad čovjek postigne uspjeh onda je pod lupom, ljudi promatraju, gledaju, neki su ljubomorni, neki vas isuviše obožavaju, neki pak mrze, sve sam to osjetio. No, kako vrijeme prolazi, zapravo sam sve manje toga svjestan. Nedavno sam prošao kroz baš teško razdoblje u privatnom životu i to me ojačalo, doista sve manje obraćam pažnju na to što ljudi misle o meni.”

Hrvatsku je do sada vezivao uz - vlastitu ljubavnu dramu.

“Prije nekoliko godina bio sam u Dubrovniku, ali nemam lijepe uspomene. To putovanje su obilježile svađe s mojom bivšom djevojkom, nakon toga smo se i razišli. Ima nešto ironije u tome da sam sad, ponovo u Hrvatskoj, obišao zagrebački Muzej prekinutih veza.”