MILJENKO JERGOVIĆ 'Bilo mi je zanimljivo iskustvo ponovno čitati “Sarajevski Marlboro”... već sam pomalo zaboravio te priče i onog koji ih je pisao'

“Pozamašan opus, 45 knjiga kada se gledaju prva izdanja i skori stoti prijevod na jednome od 23 jezika, brojne nagrade, 30. obljetnica ‘Opservatorija Varšave’ i pomanjkanje starijih hrvatskih izdanja djela koje stoji kao jedno od važnijih u južnoslavenskoj književnosti s kraja 20. i početka 21. stoljeća, samo su neki od razloga zbog kojih smo se odlučili na objavljivanje edicije izabranih djela Miljenka Jergovića”, rekao je u srijedu navečer u velikoj dvorani Kulturno-informativnog centra na predstavljanju prvog kola te edicije glavni urednik Frakture Seid Serdarević.

U prvom kolu objavljena je zbirka priča “Sarajevski Marlboro”, poezije “Hauzmajstor Šulc”, roman “Dvori od oraha” i knjiga eseja, kronika i članaka “Imenik lijepih vještina”, koja je kompilacija tekstova pisanih između 2010. i 2018. i objavljenih u novinama te na Jergovićevoj web stranici Ajfelov most.

Uz autora i izdavača, o djelima su govorili i urednik izdanja Ivan Lovrenović te pisac i teoretičar književnosti Nebojša Lujanović.

“Kod ove edicije javio se jedan paradoks. Radi se o pokušaju sabiranja rasutog tereta. A priča o rasutom teretu je zapravo priča o svakom identitetu”, rekao je Lujanović.

Lovrenović se, pak, zasebno osvrnuo na svaku od četiri knjige. Posebnu je pažnju posvetio elaboraciji “Sarajevskog Marlbora”.

Užas opsade

“To je jedinstvena knjiga jer se čini kao da ju je pisao netko tko je sa nedodirljivih visina gledao sav užas opsade Sarajeva, a ne bio u njemu”, objasnio je, pa nastavio i o drugim djelima: “‘Dvori od oraha’ čitatelja fasciniraju golemom količinom zbivanja i historije nad kojima pisac ima potpunu kontrolu. ‘Hauzmajstor Šulc’ je vrlo posebno djelo, istovremeno i zbirka pjesama i roman u stihovima”, zaključio je urednik novih izdanja.

Na promociji je govorio i sam Jergović. Osvrnuo se na činjenicu da izdavanje edicija ovoga tipa u Hrvatskoj nije činjenica iz svakodnevice.

“Imam, srećom, dovoljno godina da se sjećam vremena kada su piscima izlazila izabrana ili sabrana djela na ovome jeziku i na ovim jezicima. Kada je bila riječ o takozvanim domaćim piscima, uvijek bi se radilo o širim projektima, obično bi ih objavljivao cijeli konzorcij izdavača, a iza toga bi obavezno stajao i neki SIZ za kulturu. Meni je u ovoj Seidovoj ideji od početka zapravo bilo čudno i na neki način problematično što smo išli kontra tog uobičajenog načina.

Nema konzorcija, nema SIZ-a za kulturu, današnjeg Ministarstva kulture, nema ničega osim knjiga i jednoga izdavača. Bilo mi je nevjerojatno da se to uopće tako može, a u to nisam siguran ni sad”, rekao je književnik. Frakturi je u planu svake godine izdavati po četiri Jergovićeve knjige, a on je i sam rekao da se radi o vrlo ambicioznom projektu.

“Vjerujem da će ovo još neko vrijeme potrajati, ali ne mislim da će otići jako daleko. I to ne mislim iz najmanje dva suprotna razloga. Ako ovo krene jako dobro, onda će se moji ‘prijatelji’, kojih u ovoj kulturi i zajednici ne nedostaje, jako potruditi da sve na neki način unište. A ako ovo krene loše, propast će zato što izdavač jednostavno neće tako moći. Ali, nije ni bitno. Meni je super, kao onom mravu koji je krenuo na hodočašće u Jeruzalem u koji nikada neće doći. U hodočašću sam, pa dok idem, i dok izdavač nastavlja s projektom, bit će nam lijepo. To što će nas, na tom putu do Jeruzalema, prestići vlastiti životi i okolnosti, to manje-više”, slikovito je objasnio.

Književna avantura

Osvrnuo se i na osobna nova iskustva koja mu je donio rad na ediciji. Kaže, cijeli projekt mu se već na samom početku učinio privlačnim i dobrim iz razloga što je u njemu vidio osobnu čitalačko-književnu avanturu, a tako se doista i pokazalo nakon što je počeo raditi.

“Ovaj projekt me je natjerao da ove knjige opet pročitam. Recimo, u ‘Dvorima od oraha’ sam nekoliko desetaka rečenica izbrisao. Nekoliko desetaka rečenica sam prepravio. To je, recimo, nešto što me veseli. I sada mogu reći da su ovo konačni ‘Dvori od oraha’ i da se tom knjigom više neću baviti. Pročitao sam i taj ‘Sarajevski Marlboro’, što je bilo vrlo zanimljivo iskustvo jer sam nakon 25 godina pomalo i zaboravio tu knjigu i onoga koji je te priče pisao. Prvi put sam to mogao čitati gotovo kao tuđi tekst.

Zanimljivo je na taj način pristupiti knjizi i izvlačiti neke zaključke, o kojima neću govoriti jer bi moglo djelovati kao hvalisanje ili kao govor onog graditelja spomenika koji govori o svome remek-djelu, ali je zaista zanimljivo zaboraviti svoj tekst pa ga ponovno čitati. U svakom slučaju, ovo je malo veselje i nešto što ne doživljavam pretenciozno ni pretjerano ozbiljno. Sve je to jedno malo čudo u kojem uživam”, rekao je.

U razgovoru o djelima pokrenula se i tema o tome što književnost općenito uopće znači za društvo. Je li ona zrcalo ili možda njegov korektiv?

Božji gnjev

“Književnost je zapravo jedan prilično ohol pokušaj da se nanovo stvore svjetovi. Ne mislim da je ona ogledalo bilo čemu, a još manje mislim da bi književni tekst mogao bilo šta popraviti. Potpuno sam siguran da književnost nije korektiv društva - ona to nije čak ni kada pisci vjeruju da ona to jest jer postoje daroviti pisci koji su bili potpuno uvjereni u to i fanatično su pisali knjige za koje su mislili da će preodgojiti i prevaspitati radničku klasu, narod. Međutim, knjige, romani i priče su se njima otimali.

To je, zapravo, najvažnija stvar, da se djelo u stvaranju otme svome stvaratelju. Oni koji su religiozni jako dobro znaju kako se svijet oteo Gospodinu Bogu. Već u Starom zavjetu ima dijelova u kojima je Bog gnjevan na ljude zbog onoga što čine. A zašto je on gnjevan nego zato što mu se njegovo djelo otelo”, objasnio je Jergović.

Uz zahvale izdavačima, uredniku i drugima koji su mu pomogli u nastajanju nove edicije, posebno je želio zahvaliti ilustratoru i grafičkom dizajneru Vedranu Klemensu, koji je stvorio vizualni identitet ovih knjiga.

“U mom doživljaju knjiga nezamjenjiva i nenagovjestiva figura je Vedran Klemens. Knjige nisu kupusare od slova umotane u pakpapir. Knjige su artefakti, a da bi ovi artefakti bili ovakvi kakvi jesu, u mojem životu se trebalo dogoditi veliko čudo Vedrana Klemensa. Da se to nije dogodilo, ne bih imao pojma što sam zapravo propustio i što mojim knjigama zapravo fali, ali kako se dogodilo, znam što su te knjige dobile. A to je preko onoga što sam ja zapravo zaslužio i preko onoga što je stvarna vrijednost tih knjiga. I na tome mu beskrajno hvala”, zaključio je književnik.