KNJIŠKI MISTERIJ

'OTAC' HIT-ROMANA 'UBITI PTICU RUGALICU' Je li 88-godišnja ‘Nelle’ dala pristanak za objavu knjige?

Zaplet je dostojan Agathe Christie: 88-godišnjakinja koja ne čuje, jedva vidi, u kolicima je i u medicinskom stacionaru, napisala je u mladosti (1960.) jednu od najslavnijih knjiga svih vremena: ona je Harper Lee, roman - “Ubiti pticu rugalicu”. Knjiga je odavno u američkoj lektiri; prevedena u cijelom svijetu; po njoj snimljen film dobio je 3 Oscara: Gregory Peck za glavnu mušku ulogu, te za scenarij i scenografiju.

Harper Lee - koju su najčešće zvali Nelle - cijeloga je života ponavljala da nikada više neće objaviti knjigu. “Rekla sam što sam imala. Knjiga bi, na njenu štetu, bila uspoređivana s ‘Rugalicom…’! strahovala je za svoj Pulitzerom nagrađen prvijenac.

Ali…! Sada, dok se oporavlja od moždanog udara, gotovo nekomunikabilna, ozbiljno oštećena pamćenja, kako je već 2011. objavio njen prijatelj, časni dr. Thomas Lane Butts - sretna je “as hell” što je njena odvjetnica među njenim papirima našla njen roman “Go Set a Watcman” koji bi trebao biti objavljen 14. lipnja! Ali tko priča o pronalasku? Odvjetnica!

Dragocjeni rukopis

Općenito, Harperičine riječi sada stalno prenosi netko drugi: odvjetnica, skrbnica, nećak… Oni koji bi od objavljivanja mogli imati koristi govore o autoričinoj sreći zbog objavljivanja; oni drugi, znanci i znanstvenici, duboko su skeptični. Nije Harper na roman zaboravila, nije ga izgubila…

Otkako je objavljeno da će roman izaći 14. srpnja, teorije zavjere samo se množe.

“Watchman” je na prvom mjestu bestselera američkog i britanskog Amazona, a “Rugalica” se popela na treće… Četiri milijuna kopija ovog antirasističkog romana, u kojem su prepoznatljive i autobiografske crte (Dill, prijatelj junakinje Scout jako podsjeća na Harperina susjeda Trumana Capotea, kojemu je Harper kasnije pomogla u istraživanju za roman “Hladnokrvno ubojstvo”; nadalje, knjiga sadrži neuspješni pokušaj obrane crnca u sudskom procesu, što se kao odvjetniku dogodilo i Harperinu ocu, a moguće je i da je slučaj Scottsboro, kad je devet crnih tinejdžera optuženo i osuđeno za silovanje dviju bijelih djevojaka iz 1931. djelovao na Harper) uskoro će imati tko zna koliko kopija. A tek novi…

Dogodilo se, navodno, ovako: Jednog dana prošlog ljeta odvjetnica Carter radila je nešto za klijenticu Lee kad je shvatila da prebire po starim rukopisima, za koje je pretpostavila da su “Rugalica”. Likovi su joj bili poznati, kao i milijunima čitatelja: odvjetnik Atticus Finch, njegova živahna kći Scout… Ali odlomci su bili drukčiji. Atticus je bio mnogo stariji. Scout odrasla. Priča se zbivala u Alabami tijekom rasnih nemira 1950., ne za vrijeme Depresije 1930.

Zbunjena, Tonja Carter je skenirala (!) tekst, pokušavajući shvatiti što drži u ruci. Bio je to roman naslovljen “Go Set a Watchman”. To bi moglo biti jedno od najmonumentalnijih otkrića u suvremenoj američkoj književnosti.

“Bila sam tako zaprepaštena. Je li završen?” rekla je Carter u intervjuu. “Završen? Pretpostavljam da je. To je otac “Ptice rugalice…” bio je navodni Harperin odgovor.

Divlja debata

Oživjeli rukopis potaknuo je divlju debatu - zar bi Harper čekala sve do sada da objavi roman i je li tako dugo udaljena od čitateljske pažnje bila prisiljena ili izmanipulirana da ga objavi? U Monroevilleu u Alabami, njenom rodnom gradiću u kojemu je uvijek živjela, magla je postala još gušća. Bliski prijatelji bili su šokirani najavom Nelline nove knjige, ali drugi iz njene neposredne blizine dugo su navodno znali za njeno postojanje, doznala je novinarka New York Timesa. Jedan član obitelji gđe Lee sjeća se čitanja odlomaka iz “Go Set a Watchman” sredinom 50-ih. “To je definitivno njeno pismo, i nikad nije bilo izgubljeno, nego uvijek u posjedu obitelji”, rekao je njen najstariji nećak.

I dok se polemike često vode o djelima nađenim nakon smrti autora, poput onih Nabokova ili Davida Fostera Wallacea, rijetkost je da rukopis živućeg autora izazove toliko nedoumica. A Harper ostaje duboko u tajnosti stacionara Meadows, daleko od radoznalaca, osim informacija koje joj prenosi njena odvjetnica, jedna prijateljica i “čuvarkuća”. Odgovarajući prije koji dan e-mailovima i tekstualnim porukama, odvjetnica Carter je rekla da je Lee ekstremno povrijeđena i ponižena sugestijama da je nasamarena. “Vrlo je snažna, neovisna i mudra žena koja bi trebala uživati u pronalasku njenog dugo izgubljenog romana”, rekla je gđa Carter, “umjesto toga, mora braniti svoj kredibilitet..” Cynthia Mc Millan, žena koja se o njoj brine u centru Meadows nekoliko godina, rekla je da je Lee “okrijepljena” budućom objavom romana, opisujući njen um “oštrim poput britve”.

Sumnje su jake u njenom gradiću gdje su stanovnici navikli na spisateljicu u sivoj trenirci i sa smeđim naočalama kako vreba sniženja u “Dollar General” i s pokojnom sestrom Alice - strogom i odanom zaštitnicom - sjedi za stražnjim stolom u David’s Catfish House. Vlasnica je rekla da se Harper zaklinjala da nikada više neće objavljivati, barem ne za života.

Nedostatak informacija

Lee je razvila bockav odnos sa sugrađanima, pogotovo onima koji se žele okoristiti na njenoj slavi. Prestala je potpisivati knjigu u lokalnoj knjižari kad je otkrila da su prodavane preko eBaya. Godine 2013. tužila je lokalni muzej zbog prodaje majica, šalica i torbi s temom “Rugalice”. Uzbuđenje potpiruje i nedostatak informacija od njenog izdavača, Harpera, jednog od izdanja HarperCollinsa.

“Običavala je govoriti - napisala sam jednu knjigu i to je dovoljno”, rekao je Starling Lawrence, prijašnji glavni urednik u W.W. Nortonu i prijatelj gđe Lee. Neki od skeptika su i dugogodišnji prijatelji gđe Lee iz udaljenih mjesta koji nisu mogli s njom razgovarati zbog gluhoće. Kao i mnogi drugi, iz medija su doznali za pronalazak “Watchmana”.

“Zabrinuta sam”, kaže Claudia Durst Johnson, autorica, profesorica i prijateljica Harper Lee od 80-ih, “nad tim - koliko kontrole ona ima.”

Mnogo je pomnih i sumnjičavih pogleda upućeno na Tonju Carter, jednom asistenticu u odvjetničkoj firmi u kojoj su radili otac i sestra Harper Lee.

Harper, navodno, objašnjava cijeli slučaj time što je rekla da ju je izdavač svojevremeno uvjerio da preradi neka poglavlja “Watchmana”, u kojima Scout ima flashbackove na djetinjstvo, i da je to postao novi roman, “Rugalica…” A ”Watchman” je ostao zasebni roman, napisan 50-ih.

Jadranka Pintarić, koja je prije 15-ak godina bila urednica prvog hrvatskog izdanja “Rugalice” (Jesenski&Turk), kaže da nije nepoznato da taj roman pripada - kao i, recimo, Wolfeov “Pogledaj dom svoj anđele” skupini romana kojih ne bi bilo da nije bilo njihovih urednika. Kad je Harper Lee odnijela rukopise nekoliko dugih priča uredniku Tayu Hohofu kod B. Lippincota &Comp., uslijedile su, pod Hohofovim vodstvom, dvije i pol godine rada na tekstu; objavljen 11. srpnja 1960. Istog je časa postao bestseler, i tako je i ostalo.

Da je sada ovdje slavni detektiv Agathe Christie, Poirot, on bi odmah vidio kobnu grešku, i krivca - netko je krivo uložio list rukopisa, netko zna nešto što nikako ne može znati… Ovako, o knjizi Harper Lee sigurno će biti mnogo kontroverzi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 12:51