Kvadratura

Robert Perišić: Priča o Issi mi je došla iz prirode i nadam se da će oni koji pročitaju roman drukčije hodati po Visu

Robert Perišić

 Ivan Posavec/
"Brod za Issu" novi je Perišićev roman nedavno objavljen kod Sandorfa u kojem pratimo priču "o dječaku, starcu, mački, magarcu i jednom kamenorescu"

Godinama se viđam s Robertom Perišićem po Visu. No, iznenadila sam se kada je objavio svoj novi roman "Brod za Issu" (u izdanju Sandorfa), posvećen antičkom polisu na našem omiljenom otoku. Kako je došlo do toga da je odlučio napisati roman o Issi?

"Vrlo postupno. Svakako me fasciniralo da su neki ljudi došli s brodovima i idejom da naprave grad, oko 700 godina prije Dioklecijanove palače i Splita. I napravili su Issu, s pravokutnim ulicama, blokovima kuća, odvodnim kanalima, sve urbanistički planirano. No, priča mi je došla s druge strane, iz prirodnog, od životinja i biljki, iz vinograda, od fazana i mačaka, shvatio sam da su stvari koje su donijeli još tu, da su dio života i sad, i onda sam dobio poveznicu, i zapravo je ovo roman o tome, o toj dalekoj vezi, o dalekom i bliskom: o dječaku, starcu, mački, magarcu, jednom kamenorescu. Naravno da sam putem i pročitao sve do čega sam mogao doći. Oni koji roman pročitaju, nadam se, drukčije će hodati po Issi, ali ipak, kažem, roman je priča o likovima i u tom smislu fikcija kao i svaki suvremeni roman - nisu me zanimali vođe nego oni na rubu polisa", kaže Perišić, čiji je roman pod nazivom "A cat at the end of the world" paralelno objavljen i u engleskom prijevodu, a već je dobio i lijepe kritike u Kirkusu i Wall Street Journalu.

Priča počinje u Komiži gdje pripovjedač nalazi stari novčić. "To je samo mali triger", objašnjava Perišić i nastavlja: "Roman se događa na cijelom otoku jer Issa nije samo grad nego grad-država, polis, i ona zahvaća cijeli otok. Počinje i završava u Komiži (Komissa), a ima i Palagruže. Ima i dosta Sirakuze, grčkog velegrada, za tadašnje pojmove, na Siciliji, odakle oni kreću. Issa je tu medij za priču, tako da to nije roman ‘o Issi‘, premda će oni koji ga pročitaju, vjerujem, dobiti književnu sliku i ton pa valjda i osjećaj za te davne ljude i njihov trag. Ovo nije povijesni roman kakav su ljudi navikli čitati, niti je povijest tu sebi svrha. To je roman o civilizaciji i prirodi, a odnosi ljudi i životinja su značajni te bez njih ovog romana ne bi niti bilo."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 10:15