Svi koji boluju od migrene trebaju znati kako je Prometej liječio Zeusovu glavobolju: uzeo stjenčugu i udarao ga njome po glavi

Jedna od nezaboravnijih, ali i najšašavijih, priča iz grčke mitologije je ona o Zeusovoj glavobolji. Naime, jednoga dana vrhovnog je boga tako zaboljela glava, i danima nije prestajala, da je nesretnik mislio izludjeti. Ako je bog, zašto onda nije učinio da ga glava prestane boljeti? Pitanje je tipično za monoteiste sa slabom imaginacijom. Bog je, naime, u stanju da otkloni svaku glavobolju ovoga svijeta, ali ne i svoju. Zato što je i ta glavobolja sam bog, koji je vječan, neuništiv i samostvoren. (Iako ovo zadnje kod grčkih bogova baš i nije tako.)

Ali srećom, tu se u blizini, usred njegove strašne migrene, našao Prometej. Rekao mu je da ga može izliječiti, a Zeus što će, nego pristane na sve. Prometej na to ugrabi neku stjenčugu, i poče vrhovnog boga njome udarati po glavi. Nakon što ga je dobro izudarao, iz glave mu iskoči Atena. Kći njegova, boginja civilizacije i mudrosti, rođena je, dakle, iz teške glavobolje. A Prometej je, mučenik, zaslužan za njezino rođenje.

Ili druga priča, jednom su se tako Prometej i brat mu Epimetej, dokoni kakvi su već bili, šunjali po grčkome svijetu, dangubili i na kraju se izgubili. Bješe to u pokrajini Bitiji. I onda su od duga vremena počeli praviti figurice od blata. Ateni se svidješe te figurice, pomisli šteta da se bace, pa u svaku figuricu udahnu život. Tako nasta čovjek.

Prometej se igrao vatrom. Bio je dobar prema nemoćnima, dakle prema ljudima, a zajedljiv i neugodan prema moćnima, a naročito prema prvom među njima. O tome kakve je sve spačke radio Zeusu moglo bi se do sutra pripovijedati, ali sudbinu mu je odredilo to što je od bogova ukrao vatru i darivao vatrom ljude. Tu se Zeus opet sudario s vlastitim ograničenjima: nije više mogao ljudima oduzeti ono što im je Prometej dao. I onda je odlučio kazniti i njega i cjelokupni ljudski rod.

Dao je da ga okuju tamo negdje na Kavkazu, i da mu orao Eton svakodnevno kljuca jetru. (U novobalkanskoj izvedbi legende bilo bi: da ga jebe u zdrav mozak.) Kako je i on bog, i besmrtnik, jetra mu se svakodnevno obnavljala. A kako je Zeus kaznio ljude? Tako što im je stvorio ženu. Ona je, pretpostavljate već, bila do zla boga znatiželjna, te je svojom znatiželjom izazvala razne belaje s kojima i danas imamo posla, od starosti i bolesti, do gladi i pohlepe.

Od daljeg izdržavanja trideset tisuća godina kazne, Prometeja je oslobodio sin njegov Heraklo, tako što je odvalio stijenu za koju je bio prikovan, a usput je ubio i orla. Poslije je Prometej pušten nazad na Olimp, gdje prebiva među bogovima, ali na plećima, poput Obeliksa, nosi onu svoju stjenčugu.

Zanimljiv je način na koji se ljudi identificiraju s Prometejem. Iako je on bog, pa bi za njega trebala važiti božanska pravila, iako se ljudi obično ne uspoređuju s bogovima, kad god postrada neki značajan muž, u pokušaju da ljudima otkrije neku veliku tajnu ili znanje, nađu se oni koji će ga usporediti s Prometejem. U svim velikim revolucionarima današnjeg doba ogleda se Prometejev lik. Na onoj fotografiji iz prosekture, gdje ubojice okružuju mrtvog Che Guevaru, mi zapravo vidimo izmučenog Prometeja. Darujući ljudima vatru, on im je darovao blagostanje, ali i znanje o vlastitom uništenju. A ljudi kakvi su, kad god dobiju priliku, umjesto da uživaju, gledaju kako bi pali u vatru.