ZAGREB - Ivan Herceg svoju je prepoznatljivost na književnoj sceni do sada zaslužio nagrađivanim i prevođenim pjesničkim zbirkama, kao i urednik časopisa Poezija i istoimene biblioteke.
Agilni zagovaratelj kvalitetnih hrvatskih pjesničkih praksi, odlučio je i sam zaigrati u proznom dresu, objavivši zbirku od osam priča. No, Hercegov transfer u prozu ionako se dogodio još prije deset godina, kada se jedna njegova priča (sada objavljena i u knjizi) našla u panorami kratkih priča Libido.hr. I čini se kao da je ta, možda prva napisana priča, na neki način tematsko-motivska i stilska jezgra oko koje se isplela čitava zbirka.
Druga vremena
Dojam koji ostavljaju Hercegove priče - a riječ je o više nego dobrom dojmu - kao da priziva neka druga prozna vremena u kojima su literarne, filmske i glazbene reference bile poželjnim i ravnopravnim dijelom novonastalih priča, a stvarnost je bila samo daleka pozornica na kojoj su se odvijale neke druge, individualne i intimne drame.
Herceg je prije svega po vokaciji pjesnik i to ne skriva ni u svojim pričama, prepunim uspjelih pjesničkih slika. No, u samom središtu svih tih “pamučnih snjegova”, zvijezda, mjeseca i mora u svakoj su priči ljubavno-erotski zaplet, muškarci i žene koji osjećaju nemoć u pokušajima da nekoga vole ili pobjegnu od grijeha prošlosti koji se kao “kaljuža neprekidno slijevaju i prljaju ih”.
Premda nesklon prevelikom širenju fabule i usredotočen na jedan, konkretan i precizan odnos između likova, Herceg uspijeva do krajnjih granica ogoliti svoje likove i suptilnim mikroskopom predočiti sve njihove međusobne strasti, ali i sukobe i razdvajanja kojima završava većina priča.
Dodatni bod
No, Hercegove su priče koliko “mekane” i senzibilne, toliko i po svojoj unutrašnjosti, negdje u dubljim slojevima - provokativne. Osim erotskih motiva, tu je i čitava mreža sastavljena od zrnaca prepoznatljive svakodnevice; njegovi su likovi narkomani, novinari na rubu živčanog sloma, nezavršeni studenti, čak i jedan branitelj, a priče najčešće završavaju tragično ili u sebi sadrže motive poput samoubojstva, abortusa, incesta i dr. To što ovaj pripovjedač “hrvatsku i svjetsku književnost poznaje bolje od vlastite guzice”, samo je dodatni bod za debitiranje u proznim vodama.
Previše svi pišu o politici, zato se ja bavim erotikom
Premda ste jedan od najglasnijih zagovaratelja hrvatske poezije, evo i vas u prozi. Namjeravate li u njoj i ostati?
- Da, svakako namjeravam i dalje pisati prozu. Želio bih se okušati i u romanu, no sve što zasad za to imam su nacrti, bilješke... Poeziju, naravno, zbog toga neću zapostaviti.
Vaša je zbirka priča kao iz nekog drugog svijeta i vremena i teško ju je uspoređivati s bilo čime što se trenutno ‘nosi’ u domaćoj prozi. Kakvu recepciju očekujete?
- I bila mi je namjera da priče ostave takav dojam, pa i da šokiraju, jer, moramo priznati, ovaj svijet i ovo vrijeme i nisu baš nešto. Nadam se da će knjiga biti čitana i da zbog sadržaja neće izazvati reakcije ćudorednih.
Jedna je priča ranije objavljena u panorami erotskih priča Libido.hr. Mislite li da je recentna hrvatska proza poprilično lišena erotike, a prezasićena nekim drugim ‘stvarnosnim’ motivima?
- Panorama Libido.hr prije deset godina bila je dobar pokušaj da se književna scena malo protrese odozdola i odozgora i šteta što nije bilo nastavka. U novijoj se hrvatskoj književnosti previše piše o politici, mafiji, futurističkim vizijama, vampirima, babama i žabama, a erotike gotovo nigdje.
Zašto vaši likovi manje komuniciraju izravnim dijalozima, a više ispisanim porukama i SMS-ovima?
- Čini mi se da čovjekovo otuđenje dostiže vrhunac pa se sve to prelilo i u moje priče. Važne i teške stvari uvijek je teško reći u lice, i zato se pišu mailovi, SMS-ovi, poruke na papiru...
Integralni dio zbirke su ilustracije Emilija Nuića. Kako je došlo do te suradnje?
- Još kad sam počeo pisati priče, planirao sam uz svaku i ilustraciju. A Emilio nam je prije nekoliko godina dao izvrsne ilustracije za jedan od brojeva časopisa Poezija. Nakon toga sam mu predložio suradnju na mojoj knjizi i doista mi je drago što je ‘nacrtao’ i moje priče.