Carme Pigem i Ramon Vilalta, dvojac iz trojca RCR Arquitectes, koji je ove godine osvojio najprestižniju nagradu iz arhitekture, Pritzkera (zovu ga Nobelom za arhitekturu) boravili su prošli vikend kratko u Lošinju.
Nakon što je u Zagrebu otvorena njihova izložba “Krajolici ideja: Skice RCR arhitekata” u Oris kući arhitekture te su održali predavanje na Danima Orisa, ispunjena im je želja da nakratko posjete hrvatsku obalu. Odsjeli su u hotelu Bellevue koji je preuređen prema projektu njihova kolege i prijatelja Andrije Rusana, osnivača Orisa.
RCR arhitekti (Rafael Aranda, Carme Pigem i Ramon Vilalta) projektantski su kolektiv, iz čijeg ureda u njihovu rodnom Olotu, gradiću nadomak Barcelone, izlaze projekti koji su dostigli kultni status. Od suptilnog kupališnog paviljona u Olotu, preko fascinantnog restorana Les Cols, koji svojom atmosferom privlači brojne zaljubljenike u arhitekturu, pa do najnovijeg Muzeja Soulages u Francuskoj, njihovi često poetski projekti očaravaju svojim spojem bajkovitih koncepata i suvremenih materijala. Netko je napisao da su njihove zgrade poput filtra između prirodnih i stvorenih svjetova. RCR arhitekti izrazito su osjetljivi na doživljaj mjesta i na vidljive i nevidljive sile koje djeluju u njemu.
U Lošinju smo razgovarali s arhitekticom Carme Pigem.
Kao prvo čestitke na osvojenoj nagradi. Kakav je osjećaj osvojiti Pritzkera?
- Osjetili smo ponos, također mnogo odgovornosti i sreću, mnogo se različitih emocija probudilo.
Neki su bili iznenađeni što je vaš studio osvojio nagradu. Zašto?
- Možda jer nismo bili na listi favorita. Vjerojatno i zbog toga što je bilo onih koji prije nisu čuli za nas, ali nakon što smo dobili nagradu primili smo mnogo čestitki od ljudi iz čitavog svijeta. Za nas su te čestitke napravile nagradu još većom.
Muzej Soulages u Rodezu u Francuskoj ukopan je nasuprot gradu - uranjanje u slikareva djela je doslovno. Velik dio prostora otvoren je prema krajoliku i nebu. Zgrada je od čelika, koji je tretiran na razne načine. Što vi kažete, koja je tajna vašeg muzeja Soulages?
- Njegova tajna je što gradi mir. Gradi prostore koji su u jednu ruku ekstremno vezani uz grad i poboljšava vezu u njemu, a na drugoj strani je jaka veza sa slikama Pierrea Soulagesa. Iako izgleda kao zgrada koja je jako povezana s mjestom, zapravo pokazuje moć onoga što je izloženo unutra.
Vaš nedavno realizirani projekt, knjižnica De Krook u Ghentu u Belgiji, izgleda vrlo posebno, naročito u noćnoj vizuri. Kako je nastao taj projekt?
- Početak je za nas bila veza s mjestom u kojem je smještena knjižnica, a to je mjesto kanal s vodom. Istodobno zgrada uspostavlja dijalog s gradom straga, tako da njezin oblik zapravo brine o raznim situacijama u okružju. Knjižnica se nalazi i kod trga s kojim je povezana mostom koji prelaze oni koji dolaze sa sveučilišta, dakle ima mnogo, mnogo raznih situacija na koji je zgrada odgovorila s obzirom na mjesto na kojem se nalazi. U unutrašnjosti smo nastojali kreirati prostore koji ljudi mogu dijeliti, u kojima su u interakciji, smatrali smo da je krucijalno da postoje takvi prostori. Izvana pročelje kao da titria, nije u jednom komadu, izgleda kao da voda teče i zadržava vibraciju mreškanja.
Koja je filozofija vašeg studija?
- Pokušavamo izgraditi prostore koji bude emocije u ljudima. To je važno jer ako ljudi imaju oko sebe dobre prostore u kojima mogu uživati, osjećaju se bolje. Zato je za nas to glavno.
Vaš rad svraća veliku pozornost prema pejzažu, prirodnom i umjetnom. Nježni ste prema prirodi. Kako postići sklad između prirode i onoga što čovjek gradi?
- Priroda daje posebnu atmosferu zgradama, ali istodobno priroda može biti izgurana gradnjom. Nastojimo uskladiti projekt s drvećem koje postoji na mjestu gdje se planira gradnja. Ono igra ulogu u našem projektu i bez njega biste bili na gubitku, a također drveće se ne može nikamo preseliti. No tako nova zgrada uklopljena u zatečeni okoliš pripadne tom predjelu na kojem se gradi, a i predio zgradi. Volimo raditi na takav način.
Trenutačno radite na novom projektu u Parizu, o čemu se radi?
- Otok Seguin ispred Boulogne-Billancourta u Parizu je u prošlosti bio čitav okupiran Renaultovom tvornicom. Tvornica je uklonjena i grad je namijenio taj prostor za umjetnost. Na jednoj strani oni su već završili zgradu Shigerua Bana, koncertnu dvoranu, a mi na drugoj strani radimo zgradu koja je vezana uz umjetnost kao što su slikarstvo, kiparstvo.
Autori ste i vrlo specijalnih restorana, neolitskog restorana Enigma i restorana Les Cols.
- Pitali su nas da radimo Les Cols, ali zapravo je to bila narudžba da se u postojećem restoranu dobije prozor u kuhinji i poveća kuhinju. Nismo bili očarani time, ali smo s obzirom na to da smo imali narudžbu pristali to napraviti. Na kraju je to bio vrlo važan projekt. I dobro je imati takav restoran, dobre kvalitete, imaju dvije Michelin zvjezdice i lijepo je sjediti ondje, provoditi vrijeme i uživati u prostoru. A s Enigmom je to bio projekt za katalonskog chefa Alberta Adriju, koji je želio stvoriti enigmatski restoran, prostor koji ide dobro uz hranu koja daje uvid u budućnost gastronomije.
Kako zajedno funkcionirate kao trio? Posvađate li se katkad?
- William J. R. Curtis, koji je napisao članak za katalog za našu izložbu koja je otvorena u Zagrebu u Orisovoj kući, govori da smo mi kao jazz trio. Mislim da je to dobar primjer da se razumije kako mi radimo.
Uredili ste za vaš studio atraktivan ured Barberi Laboratorio u nekadašnjem industrijskom prostoru, studio u kojem rade i mnogi mladi arhitekti.
- Mnogi dolaze k nama kroz stipendije, razne programe, radionice i provode šest mjeseci ili godinu. Lijepo je da dolaze i drago nam je primiti studente, donesu mnogo entuzijazma.
Koji savjet možete dati mladim arhitektima?
- Radite sa strašću! To je jedini ispravan način.
Što bi bilo ostvarenje vaših snova?
- Laboratorij arhitekture s mnogim institucijama, sveučilištima na kojima bi se govorilo o temama arhitekture i otvarala bi se važna pitanja o arhitekturi.
Kako osjećate aktualnu situaciju u Kataloniji?
- Situacija je vrlo teška. Svi iz dana u dan iščekuju što će se dogoditi. Politika mora biti kreativna da bi riješila situaciju. Mislimo da kreativnost koja je prisutna u sferama umjetnosti i u arhitekturi treba obuhvatiti i političare.
Došli ste na jedan dan u Lošinj, kako vam se sviđa grad?
- Lošinj je lijep, osjećamo se ugodno ovdje, ima jednu čistu atmosferu i pravo je mjesto za oporavak. Osjećamo ovdje Mediteran koji je nama blizak.
Kako vam se sviđa hotel Bellevue, kojeg je preuredio vaš kolega Andrije Rusan ?
- Dobra odluka je bila da se hotel otvori prema moru. Lijepo je što se koriste prirodni materijali u uređenju, kao što su kamen i drvo. Naime, dobro je kad ekspresija kroz materijle nije lažna, nego predstavlja ono izvorno. Hotel ima mediteranski duh i pripomaže doživljaju ljepote Lošinja.
Biste li voljeli raditi u Hrvatskoj?
- Tko zna. Ovisi o projektu, ne mogu samo tako odgovoriti s da ili ne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....