10 najčešćih zabluda i neistina o video igrama

Teško je zamisliti da se najdominantnija grana svjetske industrije zabave i dan danas mora boriti protiv predrasuda, no neke pretpostavke o video igrama i dalje vladaju medijskim i javnim prostorom općenito. Ovih deset zabluda koje smo izdvojili se još uvijek na previše mjesta mogu čuti kao argumenti protiv video igara pa je zato bilo potrebno istražiti koliko istine u tim tvrdnjama stvarno ima.

Video igre oštećuju vid

U današnje vrijeme ljudi provode sve više vremena gledajući u ekrane, bilo da se radi o računalima, televiziji ili mobitelima. Kako to li to utječe na naše oči?

Dr. Susan Blakeney, optimetrička savjetnica na fakultetu optimetrije (Ime fakulteta?) tvrdi da, dugoročno gledano, ekrani nemaju nikakav negativni učinak na oči, ali da postoje kratkotrajni rizici. Oni uključuju nelagodan osjećaj u očima, glavobolje, vrtoglavice, sušenje očiju, promijene u percepciji boje i zamagljen vid.

Video igre su zabava za djecu

Tehnički rečeno, ova tvrdnja i nije kriva. Velik dio sadržaja video igara jeste namjenjen djeci, ali to ne znači da svaka igra spada u tu kategoriju. 2014. je godine neprofitna organizacija ESRB (The Entertainment Software Rating Board) provela istraživanje na američkom tržištu video igara nazvan koje je utvrdilo da čak 155 milijuna Amerikanaca igra video igre, da prosječni igrač ima 35 godina, a da 44 posto gamerske populacije čine žene starije od 18 godina.

Ljudi koji igraju video igre su fizički nezdravi

Manjak fizičke aktivnosti i stalno posezanje za grickalicama i raznim gaziranim pićima mogu prerasti u opasnu i nezdravu naviku, ali to ovisi isljučivo o gamerima i njihovim postupcima.Nedavno istraživanje na sveučilištu u Los Angelesu provedeno na 7000 igrača popularnog naslova Everquest 2, pokazalo je da prosiječni igrač ima indeks tjelesne mase (BMI) između 25,2 i 28. Uzrok tome, tvrde istraživači, je činjenica da se prosiječni igrač bavi tjelovježbom 2-3 puta tjedno.Nažalost, isto istraživanje pokazalo je da su većina ispitanika patili od blažeg oblika depresije te ovisnosti o cigaretama i alkoholu.

Video igre 'zaglupljuju'

Mnoga istraživanja su provedena u proteklih 20 godina kako bi se saznao utjecaj video igara na djecu i adolescente. Jedno takvo istraživanje provedeno je 2013. godine na Radboud sveučilištu u Nizozemskoj, a objavila ga ja APA (American Psychological Association). Istraživanje je pokazalo da video igre poboljšavaju pamćenje te pomažu pri učenju, razvijanju kognitivnih sposobnosti i socijalnih vještina.

Dr. Isabel Granic, voditeljica istraživanja, izjavila je kako je bitno razumjeti utjecaj video igara na razvijanje djece i adolescenata. 'Ovo ima kritičke implikacije za njihovo obrazovanje i razvoj karijere', rekla je doktorica Granic.

Video igre 'ne doprinose ničemu'

Osim što mogu biti legitiman izvor zarade, neke video igre imaju primjenu u raznim znanstvenim disciplinama. Jedan primjer takve igre je Foltit, online igra o savijanju proteina. Foltit se razvila kao istraživački eksperiment na sveučilištu u Washingtonu. Cilj igre je saviti proteine što je bolje moguće, koristeći pritom alate koji su vam na raspolaganju. Riješenja s najboljim rezultatima analiziraju istraživači koji utvrđuju postoji li strukturna konfiguracija koja se može primjeniti na proteine u pravom svijetu. Znanstvenici onda koriste ta riješenja kako bi liječili bolesti.

Video igre nemaju obrazovnu vrijednost

Istinitost ove tvrdnje ovisi samo o naslovima koje promatramo. Naravno se od igara kao što su Call of Duty, World of Warcraft i sličnih popularnih naslova ne može izvući puno obrazovne vrijednosti, ali ako promotrimo širi spektar igara naići ćemo na neke naslove iz kojih se, prema mišljenju nekih ljudi, može naučiti više nego iz udžbenika.

Jedna od takvih igri je definitivno Sid Meyer's Civilization, strateška igra u kojoj igrač preuzima ulogu velike povijesne ličnosti i počinje raditi na razvijanju vlastite civilizacije. Kako bi igra završila uspješno potrebno je razvijati kulturu, ekonomiju, jezik, diplomaciju, znanost i vojsku. Ishod igre ovisi o postupcima igrača, a u nekim inačicama postoji mogućnost da se razvije potpuno drugačija verzija povijesti.

Postoje stotine igara na tržištu koje predstavljaju puno više od ubijanja i nasilja, a čak i igre pod teškom kritikom recenzenata kao što su Assassin's Creed uvijek rade na tome da prikažu povijesne znamenitosti vremenskog perioda u kojem se odvija radnja.

Ljudi koji igraju video igre su asocijalni

U današnje vrijeme doslovno svatko može biti gamer. Od djeteta koje je upravo skinuo novu verziju Angry birdsa na roditeljev smartphone, preko biznismena koji nakon napornog radnog dana voli sjesti i zaigrati novi naslov na Playstationu, do svjetskih zvijezda kao što su glumica Mila Kunis, koja svakodnevno igra World of Warcraft.

Video igra nisu i ne mogu biti umjetnost

Stvaranje i razvoj video igara zahtjeva veliku količinu vještine, truda i vremena. Za većinu velikih naslova potrebno je ispričati dobru priču i prikazati je kroz interaktivni medij. Dizajneri moraju provesti stotine sate kreirajući likove i njihovu okolinu, a potrebno je i unajmiti profesionalne glumce da im posude glasove. Netko mora i skladati glazbu koja svira u pozadini.Iako je ovo potpuno subjektivan stav, mišljenje javnosti o ovoj temi drastično se promijenilo u posljednjih nekoliko godina. Dovoljno je pogledati naslove kao što su The Witcher ili Dark Souls da se dobije dojam o količini truda uloženog u stvaranje igre.

Video igre uzrokuju ovisnost

Iako ovisnost o video igrama još nije službeno priznata kao pravi medicinski poremećaj, zabilježeni su neki slučajevi koji su natjerali psihijatre da ozbiljno pristupe ovom problemu. Najrecentniji slučaj zabilježen je 8. siječnja 2015. godine kada je Heish, građanin Taiwana preminuo od srčanog udara nakon 72 sata besprekidnog igranja.

Većina psihijatra tvrdi kako mogućnost razvijanja ovisnosti o video igrama ovisi o znatiželji i predanosti igrača, obavezama prema drugim igračima i osjećaju pripadanja određenoj zajednici.

Stephen Mason, bivši profesor psihologije na Sveučilištu Penn State tvrdi kako je moguće da ljudi imaju 'ovisničke osobine' koje mogu utjecati na to da osoba stekne predispozicije za razvijanje ovisnosti o kocki, cigaretama, kofeinu pa tako i o video igrama.

Nasilne video igre potiču nasilno ponašanje

Mediji će često i spremno pokazati sliku nekog serijskog ubojice i nadodati kratki pasus o tome kako je provodio određeni broj sati igrajući ovu ili onu nasilnu igru. Istina je, s druge strane, malo kompleksnija.

Dr. Mark Coulson, profesor psihologije na Middlesex sveučilištu, izjavio je da ne postoje nikakvi dokazi koji bi povezali nasilne igre sa dugoročnim poslijedicama zločina i nasilnog ponašanja. Drugim riječima, osoba koja provede nekoliko sati dnevno igrajući Call of Duty možda osjeti nagli porast adranalina, ali to ne znači da će preko noći postati nasilna.