Uber je danas u Zagrebu pokrenuo potpuno licenciranu uslugu i još jednom povećao konkurentnost tržišta među taxi prijevoznicima.
Iako većinu vremena provodim u vožnji biciklom, ružno vrijeme i neplanirane situacije često me prisile na korištenje taxija. Posljednjih godina tako sam se vozila s raznim taxi prijevoznicima i vozačima koji se u suštini mogu podijeliti u ovih sedam kategorija.
Ovo je moje, sasvim osobno iskustvo i viđenje.
7. Gospodin Tihomir
Omiljeni tip taksista. "Dobar dan. Kamo idemo." Tišina. Semafor. Tišina. Tišina. Treba li vam račun? Tišina.
6. Gospodin Pričljivac
Njega najlakše mogu podnijeti. Priča puno previše, ali me ništa ne ispituje. Nije mu važno slušam li ga ili čitam poruke na mobitelu. On je sam sebi dovoljan i očito je kako mu je apsolutno svejedno tko sjedi i što radi.
5. Gospodin 'Mrzim svog poslodavca'
Vrsta koja uistinu postoji. On mene odgovara od vožnje i govori mi o bojkotu jer je poslodavac nepošten i jer su kolege neprijatelji, a sve je loše i crno i mutno te postoji jedna druga računica... Pa završimo na temi: mafija, ustaše, partizani i gdje smo bili 1991.
4. Gospodin Znatiželjni
On želi znati sve. Kamo idem i zašto? Gdje radim? Čim se bavim? Imam li dečka, hobije? Putujem li često taksijem? I svako od tih pitanja želi secirati do detalja...
3. Gospodin Smrdljivac
Jasno mi je da su smjene duge, da na raspolaganju vjerojatno nemaju mnogo košulja i da im nije lako. Međutim, nikome nije ugodno 20 minuta voziti se pored osobe koja toliko zaudara da u kombinaciji s grijanjem stvara osjećaj fizičke mučnine.
2. Gospodin Luđak
Jedino što ga zanima je "Gospođo, žuri li vam se?" i nada se da je odgovor da. Jer ako mi se žuri, ne postoje crvena svjetla, nema ograničenja. On se može ispuhati i uživati u ludoj vožnji u kojoj se mogu samo držati i nadati da ćemo preživjeti. Sve s utjehom da mu vjerojatno nije prvi put i da zapravo zna što radi.
1. Gospodin Žicaroš
Na ovaj tip taksista sam naišla samo jednom i moram priznati da sam ostala osupnuta. S pripremanjem terena, taksist je počeo vrlo vješto: težak posao, još teži životni i obiteljski uvjeti, mala plaća, veliki izdaci - sve mi je jako lijepo objasnio da bi cijelu priču završio rečenicom "I zato se ne stidim žicati. Ja svoje putnike žicam i molim da mi daju više". Između nevjerice i suosjećanja, ipak je presudilo potonje pa sam vožnju i velikodušno zaokružila. Vjerojatno ne jedina te večeri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....