Političari povrtlari: Jedemo samo rajčicu i tikvice iz svoga vrta

Imate balkon s pogledom na jug u kojem uzgajate svoj bosiljak, mali vrt u produžetku kuće u kojem možda nećete uzgajati kukuruz, tikvice ili bundeve, ali u kojem vam zato fenomenalno uspijevaju rajčice? Čestitamo. Vi spadate u skupinu urbanih rezidenata koji uživaju u vrtlarstvu, ili, kako se to još popularno zove, urbanom vrtlarstvu. Urbano, “gerilsko” (“piratsko”), kontejnersko, komunalno, unutarnje vrtlarstvo… Podvrsta ovog fenomena danas je već uistinu mnogo, a premda se to baš i ne uklapa u realnost današnjih gradova, “pokret” je okupio vrlo šaroliko društvo.

Kvaliteta života

Hoće li za svoju salatu endiviju, peršin, papriku, pepermint ili ružmarin koristiti stare automobilske gume, dotrajali dječji bazen, probušene kantice za navodnjavanje ili bačve od vina, samo su neka od pitanja oko kojih sljedbenici “pravca” suvremene agrikulture rado troše riječi - i savjete, a većina ih nimalo ne krije svoju strast prema uzgoju hrane koju vole jesti gdje god im to okolnosti i mašta dopuštaju.

A kako vrijeme za prehranu po formuli “jedemo ubrano vlastitom rukom” nalaze domaći entuzijasti, nadobudni vrtlari, ili, pak part-time poljoprivrednici? Pitali smo troje hrvatskih političara i državnih dužnosnika part-time poljoprivrednika što ih motivira da ustraju u toj zdravoj navici?

- Nikada nisam radila kalkulaciju, niti me je interesiralo koliko novca na taj način mogu uštedjeti mjesečno jer je to za mene prije svega pitanje kvalitete života - kaže Marijana Petir (HSS), vjerojatno najpoznatija poklonica ekološke proizvodnje i tradicionanog uzgoja hrane u domaćoj politici.

Vrijeme za sijeno i otavu

- Posve mi je logičan trend da ljudi u gradovima sade gdje mogu ili stignu jer ondje nestaju i rijetke zelene površine i parkovi za djecu. Čovjek traži zelenilo, vrt, odnosno, ambijent koji će biti autentičan - kaže jedna od rijetkih političarki mlađe generacije, koja za sebe može reći da je prilično solidno upoznata s metodama poljoprivrednog uzgoja hrane i mesa. Bivša predsjednica kluba zastupnika HSS-a to je iskustvo stekla godinama rada na oko 300 četvornih metara obiteljskog vrta uz kuću u selu Mustafina Klada u Moslavini. Ondje obitelj Petir posjeduje oko 20 hektara zemlje, kao i 1200 trseva, u ukupno dva vlastita vinograda u mjestima Moslavačka i Šuškovečka Kosa. Dok na imanju najviše rade njezini roditelji, braća i šogorica, HSS-ova zaborska zastupnica kaže da je ona najaktivnija u vrtu i vinogradu.

- Prije sam imala običaj otići i na polje. Bilo je to u vrijeme dok još ništa nije bilo mehanizirano, kada sam, primjerice, ručno namještala sjeno i otavu na prikolice. U vinogradu kopam, a ove godine sam hranila svinje. Sijemo praktički sve žitarice, a najviše pšenicu i kukuruz. U vrtu uzgajamo sve povrće i nešto od voća. Jedemo isključivo seljačku hranu. Ono što nemamo kupujemo od drugih proizvođača sa sela - kaže Marijana Petir. Jesti samo ono što kod kuće uzgojiš, filozofija je i Ivice Perovića, državnog tajnika za prometnu inspekciju. Do stupanja na dužnost puno je češće boravio u Lekeniku, gdje posjeduje 10 hektara zemlje te dodatnih 5 hektara zemlje u Dužici. No Ivica Perović ni danas nije u lošoj formi. Na 178 cm visine ovaj državni tajnik srednje generacije i dalje je na stabilnih 79 kg. Otkako radi u zagrebačkom ministarstvu nije se udebljao ni kilogram.

Tikvice na sve načine

- Supruga i ja brinemo da zajednički obrok bude oko 18 sati kada se vratim iz Zagreba, gdje jedem ako stignem, a onda to bude salata. Uglavnom pripremamo domaću hranu: piliće, sušeno meso, povrće… Jedan dio povrća dolazi iz vlastitog vrta, a drugi dio kupujemo od lokalnih proizvođača koji se bave uzgojem domaćeg povrća. Ja ne jedem zelje i kelj, dok, recimo, obožavam brokulu i karfiol. Nemamo nekih svojih posebnih recepata: to je najčešće uvriježena kombinacija povrća i mesa, nekad i čušpajz jer oboje volimo jušno. A bude i graha i mahuna… - kaže Perović. Još uvijek sam uzgaja kukuruz, a uz 150 godina staru obiteljske kuću i vrt, brine se i o svinjama i kokošima.

- Ljeti najviše konzumiramo tikvice jer se one mogu pripremiti brzo i na razne načine. Sam pripremam goveđu i kokošju juhu, a uživam i u pripremanju roštilja ili pečenja. Rijetke namirnice koje kupujemo nabavljamo od poljoprivrednika iz našeg područja, koji svoje proizvode prodaju na državnoj cesti na nekoliko lokacija - dodaje Perović, koji uz, kako kaže, kruške, jabuke i breskve, brine i o uzgoju grožđa u vinogradu sa 500 čokota u Vukomeričkim Goricama. Nije mu strana ni hortikultura.

- Imamo i višnje te ukrasne grmove vodenike, lobelije, sporiša, dosta jednogodišnjeg cvijeća, ali i trajnica poput vatrenog grma ili konike. Sam sam prije tri godine radio i živicu od tuja. Nisam sportski nadaren, ali kada dođem kući, uzmem kosilicu i to mi je sport, s obzirom na to da košnja traje 2-3 sata vikendom pa me zna jako fizički aktivirati. Veći radovi budu vikendom, dok se nedjeljom kod nas tradicionalno ne radi, osim ako je u pitanju spremanje sjena - kaže Perović.

Zdravlje bitnije od izgleda

Još jedan državni tajnik velik dio svog vremena provodi u vrtu. Imanje Željka Lenarta u Kutini, državnog tajnika u Ministarstvu turizma, prostire se na 3000 hektara. Paprika, paradajz, mrkva, cikla, kupusnjača, patlidžan, lubenice, dinje… Svega imaju napretek.

- Sve naše kulture zasad su bez ikakvih pesticida jer nama nije bitan izgled, iako se danas kupuje očima - kaže današnji zaposlenik državne uprave koji je do 2005. bio profesionalni agronom. - Zdrava prehrana mi je vrlo bitna - ističe Lenart, koji se, doduše, ne može pohvaliti sjajnom težinom (150 kg), ali u čijoj su obitelji povišene masnoće nepoznanica.

- Moj sin (11,5 godina) i kćer (7,5 godina) nikada nisu imali alergiju. Nismo izbirljivi, a jedemo uglavnom tradicionalna jela: štrukle, sir i vrhnje, domaća jaja, domaću salamu i ostale domaće suhomesnate proizvode. Kći, primjerice, papriku iz plastenika jede kao jabuku... - ponosan je Lenart.

VIKENDAŠI