Posjet Indoneziji, preciznije gradu Yogiakarti na Javi, donosi šarolike dojmove, kaže Kosjenka Muk, defektolog-socijalni pedagog u zagrebačkoj Udruzi Centar Angel, koja je u toj otočnoj zemlji jugoistočne Azije provela desetak dana.
Indonezija ima 200 milijuna stanovnika, četvrta je zemlja na svijetu po broju stanovništva i najbrojnija muslimanska zemlja.
- Bila sam u vrijeme monsuna, početkom prvog mjeseca. Iako je Indonezija uglavnom muslimanska zemlja, u turističkim mjestima posvuda su bila božićna drvca, iz komercijalnih razloga, rekla bih. Dojmovi su različiti, uglavnom kao da ste 50-ak godina otputovali u prošlost - iznosi Kosjenka.
Čim je sletjela, na pregledu putovnica rekli su joj da obavezno mora promijeniti sve devize u njihovu valutu.
Siromašna predgrađa
- Poslije sam saznala da je to prijevara. Vjerojatno tako zarađuju na razlici. Zanimljivo je da se taj ‘prepad’ dogodio u službenom prostoru, na dva metra od policije - iznenađena je Kosjenka. Yogiakarta je kulturni centar Jave. Smješten u podnožju vulkana Merapi, grad nudi lijepe plaže, divne drevne hramove, spoj tradicije i modernog urbanog života.
- Ipak, gradska predgrađa odaju siromaštvo. Kuće su više nalik barakama, posvuda ima smeća. To se najbolje vidi iz vlaka kada njime polako odmičete iz grada - tumači Kosjenka.
Vožnja vlakom, kaže, vrlo je zanimljiva. Vlak je vrlo trošan, potpuno zadimljen jer je pušenje dopušteno i u svakom pogledu drukčiji od vlakova na koje smo navikli, opisuje.
Grupica na svakoj stanici
- Ljudi uđu, prostru novine na pod i legnu. Standard Indoenzije zaista je osjetno manji od Malezije ili Tajlanda. U vlaku je, dakle, non-stop bučno. Mir je bio jedino od dva u noći do pet ujutro, samo tri sata. Ostalo vrijeme stalno netko ulazi, ljudi u grupicama pjevaju, sviraju, prodaju stvari. Probude te da kupiš nešto. Ne možeš u miru čitati knjigu, ni spavati. Zaista šaroliko putovanje - smije se Kosjenka.
U gradskim autobusima također je veselo. Na svakoj stanici uđe grupica ljudi. Odsviraju i otpjevaju nešto, a onda idu od čovjeka do čovjeka da im daju koji novčić - neka vrsta prošnje.
Bilo je zabavnih anegdota koje čovjeka, kaže, na prvi trenutak pomalo naljute.
- Čekaš autobus s već kupljenom kartom. Dođe autobus, pitaš da li je to taj, vozač i kondukter kažu da nije, ali da možeš s njima ako kupiš novu kartu, 20 posto jeftiniju. Kažeš ne, hvala. Ali 20 posto jeftinije, uporni su! Onda krene natezanje koje potraje i 15-ak minuta, dok na kraju odrješito ne kažeš da stvarno želiš pričekati svoj bus za relaciju koja te zanima - tumači Kosjenka.
Posjetila je, kaže, i Bali koji je površinom velik poput dvije Istre. Ta hinduistička otočna oaza u najbrojnijoj muslimanskoj zemlji na svijetu ima oko 3,1 milijun stanovnika. Oko 85 posto hindusa skladno živi s muslimanima i budistima. Prekrasno more, čaroban životinjski svijet, carstvo različitih mirisa, šarena hrana, cjenkanje, povoljni taksisti, sve je to Bali.
Svi vas povlače za rukav
- Na Baliju turiste stalno povlače za rukav. Pokušavaju ti prodati razne stvarčice, prijevoz, ovo, ono … Krenu s pitanjem odakle dolazite i ako sekundu zastaneš, uvuku te u razgovor iz kojeg se bogme teško izvući. Oduševili su je, kaže, hramovi s izrezbarenim vratima. Puno pozornosti posvećuju rezbarenju, čak se i na siromašnijim kućama znaju naći lijepo izrezbarena vrata.
- Što se tiče hrane, ona je u cijeloj Indoneziji jako začinjena. Tamo sam poprilično smršavjela. Čili koriste kao mi sol. Pitala sam jednu ženu kako mogu jesti tako jako začinjenu hranu. Malo je zastala i rekla da je to vjerojatno zato što se na to navikneš još u majčinom trbuhu, s obzirom na to da trudnice uživaju u pikantnim jelima - zaključila je Kosjenka Muk.
Komentari (0)
Komentiraj