KAKO ĆETE SPRIJEČITI DA SE VAŠE DIJETE 'NAVUČE'? U društvu se slatkiši stalno nude, nikad nije bilo teže zaštititi djecu od pretrpavanja šećerima

“Roditelji se trebaju educirati o hrani, znati što je nutritivno kvalitetno, a što dječjem organizmu čine šećeri”, kaže dr. Ana Balažin Vučetić, koja je, iako liječnica, pedijatrica, tek s vlastitom bolešću, kad su joj dijagnosticirali celijakiju, počela učiti kako hrana može biti i velik problem i djelotvoran lijek.

“Bolest mi je došla kao pozitivna stvar, jer na Medicinskom fakultetu mi učimo o hrani za već bolesne, ali ne učimo o hrani kao prevenciji bolesti”, govori.

Među ostalim, naučila je što organizmu, pogotovo dječjem, čine šećeri, pa danas svojeg četverogodišnjeg Mihaela nastoji hraniti sa što manje šećera, pogotovo industrijskih.

“Djeca koja jedu dodane šećere imaju veće izglede da će imati probleme s koncentracijom, slabiju paž­nju, manju sposobnosti učenja, da ne spominjemo pretilost, probleme s karijesom. Vidim toga dosta u ordinaciji...”

Kako navesti dijete da jede zdravo, kako djecu u društvu gdje se slatkiši stalno nude zaštititi od pretrpavanja šećerima?

“Ne kupujte i ne držite kod kuće ono što ne želite da dijete jede, ljudi se bore s napolitankama i keksima, a kažu: ‘Pa, držim ih na najgornjoj polici...’

Važno je i sam biti dobar primjer. Nikad nisam koristila rečenicu: ‘To je zdravo, to moraš jesti’ jer je to koncept koji mališan ne može shvatiti, jednostavno kažem: ‘Ovo je hrana koju imamo danas na stolu, možeš sad to pojesti i ne moraš, jesti ćeš to za večeru ako nećeš sad. Ima on faze kad je više izbirljiv kao i sva djeca, no ne treba previše popuštati, dijete uči iz primjera, treba biti dosljedan.”

Prvi slatkiši

Sin je, kaže, inspirira da stalno smišlja nove recepte, a i hrana s minimalno šećera može biti ukusan desert. Kako mama eksperimentira u ku­hinji, tako je i Mihael odrastao voljan spontano probati novu hranu, nove okuse. “Jednom smo tako radili zajedno kefir, okrenem se i vidim da mi fali pola gljivica. On ih je jednostavno - pojeo. A grozne su, kisele i gumaste, ali njega su zaintrigirale...”

Kad je vrijeme za prve slatkiše? “Prva godina djeteta period je za postavljanje dobrih nutritivnih temelja i navika. Kad se dijete priviknulo na povrće, na meso, na domaću hranu, možete povremeno nešto dati, ali više u nekim posebnim situacijama, nikako ne u smislu nagrade nakon obroka, ne ono ‘Ako pojedeš brokulu, dobit ćeš čokoladu’; što kasnije krenuti sa šećerima, to bolje.”

Kad dijete krene u vrtić, školu, kako ga zaštititi od prekomjernog šećera?

“U vrtiću nakon ručka dobiju nešto slatko, a mi smo se dogovorili da donesemo svoj kolač ili ponesemo neku energetsku pločicu..”

U Mihaelovu vrtiću rođendani se, kaže majka, slave uz gotove, u dućanu kupljene torte. “No, to nije često, pustimo da i on to pojede s ostalom djecom, da se druži i da mu zbog toga ne stvaramo stres. Znam da sam Mihaelu dala dobre nutritivne temelje i prehrambene navike, pa takva druženja gdje pojede nešto što kod kuće ne bi i nisu veliki problem, ne treba biti u stresu i slijepo slijediti pravila, dapače, pristup hrani treba zadržati opuštenost. Nemamo veliku obitelj pa su kod nas rjeđa okupljanja i obiteljska slavlja, možda je time i lakše držati ovakav način prehrane. Osim toga, oko nas se okupljaju ljudi koji se slično hrane, to se spontano u životu počne slagati.”

Opasna fruktoza

Prošli Božić gosti su dječaku donijeli kinderjaje, adventski kalendar, razne čokolade. “Skupilo se u kući industrijskih slatkiša, i kad sam se nakon praznika vratila na posao, on bi svaki dan tražio da mu donesem neku čokoladicu pri povratku kući. I donijela sam nekoliko puta, a potom prestala... rekla sam: ‘Nema više, dobit ćeš kinderjaje za Uskrs!’ Tri-četiri dana ga je to ljutilo, kad bih došla doma bez čokoladice, ali onda je odustao. Nije mi to bilo ugodno, došla bih doma, a dijete pita, cvili... Ali tih dana, kad je redovito u večernjim satima konzumirao industrijsku čokoladu, primijetila sam da je puno slabije spavao. Bio je nemirniji, budio se, što inače nije slučaj, malo mi je trebalo da povežem jedno i drugo. Jer, mi radimo svoju čokoladu, ali to više nije htio, a sad je opet rado jede.”

Nutricionist Nenad Bratković, među ostalim, upozorava: “Djeca koja konzumiraju puno zašećerene hrane imaju veće izglede da će imati slabiji imunitet. Ona klasična rečenica - ‘I mi smo to jeli, pa nam ništa nije’ - ne stoji. Pogledajte podatke o zdravlju odraslih u nas! Treba raz­likovati dodane šećere, dakle one koji dolaze iz industrijski procesiranih namirnica i čine metabolički zdravstveni problem, od prirodno prisutnih šećera. Među dodane šećere, za koje ljudi često misle da su prirodni, a nisu, pripadaju glukozno-fruktozni sirupi. Problem je da fruktoza, kako je reklamiraju, ima dobar imidž, ona je asocijacija na voćni šećer. No, fruktoza kao sladilo je slađa od stolnog šećera, manja koncentracija nje čini isti loš učinak, ona nije mjerljiva kroz parametar glukoze u krvi, nego je podmuklija, narušava zdravlje jetre i uzrokuje pogubne metaboličke učinke, djeca mogu od toga završiti s debljinom kao sustavnom upalnom bolešću. Ne zaboravite”, upozorava nutricionist, “da su agavin sirup, javorov sirup i med također u različitim udjelima fruktoza, pa i s time treba biti vrlo umjeren, dok mnogi, misleći da je to prirodno, unose baš puno tih proizvoda koji zapravo nisu ništa bolji do drugih šećera. Pazite na pekarske proizvode, kečap, napitke poput nektar soka za koji mnogi drže da je prirodni sok, a u biti je voćni sok s dodanim šećerima.”

Dobri primjeri

“Treba što više izbjegavati i jednostavne ugljikohidrate, proizvode od bijelog brašna, jer sadržavaju škrob iz kojeg se oslobađa šećer - u konačnici, i taj škrob je isto šećer, kao i ovaj industrijski”, dodaje Ana Balažin Vučetić.

Dr. Ana Puljak iz Zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar nabraja primjere dobre prakse: “Treba uvesti poreze na zaslađene proizvode i ne bi ih se smjelo reklamirati sat vremena prije i poslije emisija za djecu, kao što su to već regulirali u Sloveniji. Hrvatska djeca imaju i jako loše stanje zuba, od nas su u EU gori samo Rumunji. Na neke proizvode sa šećerom Amerikanci su počeli, kao i na cigaretama, isticati da su štetni za zdravlje. Ne preporučuje se da udio šećera u ukupnom dnevnom kalorijskom unosu bude veći od 10 posto, a nordijske zemlje i Velika Britanija, primjerice, ograničile su unos slobodnih šećera na 5 posto. A Svjetska zdravstvena organizacija predložila je da se šećer ne stavlja u hranu za bebe.”