KAKO SMO UZ HRANU DOGOVARALI SUDBINU HRVATSKE Naš poznati diplomat: 'S Junckerom sam završio u ekskluzivnom klubu, del Ponte ne bi ponudila ni kavu'

Ako netko i misli da diplomacija i gastronomija ne idu ruku pod ruku, novinar i diplomat Hido Biščević dokazuje suprotno.

“Mnoge diplomacije koriste gastronomiju ne samo za popularizaciju svojih zemalja, već da i kroz hranu koja se servira na posebnim skupovima i susretima na najvišem novu šalju određene poruke”, kaže nam Biščević koji je u ponedjeljak u Europskom domu u Zagrebu sa chefom Davidom Skokom održao atraktivno predavanje o gastrodiplomatskim delicijama.

U diplomatskom svijetu Hido Biščević poznat je i kao autor knjige “Diplomacija za stolom”, a u svojoj karijeri između ostalog prošao je i najodgovornije funkcije - bio je veleposlanik u Turskoj i Rusiji, veleposlanik Europske unije u BiH i Tadžikistanu, te u osjetljivo vrijeme zadužen za specijalne pregovore i kontakte s tadašnjom glavnom tužiteljicom Haškog suda Carlom del Ponte.

Darko Tomaš / CROPIX

Hido Biščević

“Iznenadio me Skoko koji je u svom poslu također napravio nevjerojatan korak te od chefa u maloj konobi u Istri došao do globalne popularnosti nakon serijala na 24Kitchen. Posebno mi je bilo drago da su na ovom showu u Europskom domu koji je održan u organizaciji Hrvatskog društva UN-a bili i mali kuhari iz udruge za autizam koji su nas sve zaprepastili kako dobro pripremaju slastice”, govori nam Biščević koji se u dugoj diplomatskoj karijeri osvjedočio o važnoj ulozi hrane u diplomaciji.

Greška s Irancima

“Bilo je svega i svačega. Dobro se sjećam i jednog događaja iz ranih devedesetih kada je mlada hrvatska diplomacija organizirala prvi dolazak iranskog izaslanstva u Zagreb te se zbog zabune i nesnalaženja na jelovniku našla svinjetina.” Ubrzo nakon što je Biščević imenovan za državnog tajnika u MVP-u za vrijeme premijera Ive Sanadera uslijedio je povijesni posjet Izraelu i razgovor s tadašnjim premijerom Arielom Sharonom.

Uz nevjerojatne mjere osiguranja članovi izaslanstva otišli su na večeru, ali su dvojica premijera nastavila s razgovorima. “Naravno, dok su šefovi pričali, mi nismo mogli početi jesti, a na stolu su bile servirane prepelice kojima su bili odrezani vratovi. Kao da smo željeli da što dulje razgovaraju da to ne moramo jesti. Poslao sam, ispod stola, mobitelom poruku jednom članu našeg izaslanstva ‘kako se to uopće jede?’, a on mi je odgovorio ‘ja ne znam, ti si završio Diplomatsku akademiju, pa gledaj Izraelce i naučit ćeš’. Tako je i bilo”, prisjeća se ugledni diplomat.

U to je vrijeme Biščević počeo skupljati recepte te ih objavio uz komentare iz diplomatske prakse, a kaže da mnoge zemlje itekako razmišljaju o hrani kada se radi o političkim događajima na visokom nivou. Uostalom, tvrdi diplomat, na banketima su se u povijesti dijelile zemlje, određivala sudbina svijeta. Hrvatska tom vidu promocije ne pridaje posebnu pažnju, pa je i Biščevića iznenadilo kada je Skoko ustvrdio da gotovo pedeset posto namirnica koje se koriste za hrvatske recepte ne dolazi iz Hrvatske.

Mesni doručak kao poruka

A koliko odabir hrane igra ulogu u diplomaciji, pokazuje i posljednji summit dviju Koreja, kada se na jelovniku našlo predjelo tipično za švicarsku hranu. “Nije to naravno bilo slučajno, već poruka Kim Jong-unu koji je bio švicarski đak da ne zaboravi da svijet nije samo njegova zatvorena zemlja”, kaže Biščević. Prisjeća se i zgode iz BiH, kada je išao na razgovore s bošnjačkom stranom.

Zbog sigurnosti su zrakoplovi UNPROFOR-a letjeli samo do 16 sati, a iako su razgovori bili privedeni kraju mnogo prije toga vremena, hrvatsko je izaslanstvo osjetilo da se odugovlači. “Pozvali su nas na ručak, a konobari su bili odjeveni u crna odijela s bijelim rukavicama, kao na najsvečanijem prijemu, i servirali su nam na krasnim porculanskim tanjurima šnitu mesnog doručka. Taj se ‘ručak’ otegnuo, da bi nam otišao zrakoplov, i morali smo prespavati u ratnom Sarajevu. Poruka je bila ‘vidite i osjetite kako je to ovdje’.”

Biščević se prisjeća i susreta s Carlom del Ponte, ko­ji bi uvijek počeli paljbom na nje­ga. Bacala bi na stol fotografije na kojima su bili snimljeni uvredljivi grafiti o njoj, a Biščevića za vrijeme tih dugih sastanaka nikada nije po­nudila da nešto pojede. “Sjećam se da bih mirno slušao tu njenu ga­lamu i jednom sam je prekinuo pred sam kraj i rekao ‘Gospođo del Pon­te, a hoćete li mi barem kavu ponuditi’. Stišala se i postala dobra domaćica.”

Biščević kaže da i Amerikanci po­svećuju veliku pažnju gastrodiplomaciji pa svake godine izdaju knjigu recepata s prijema u Bijeloj kući. Uz dobro jelo se i lakše pregovara, kaže i dodaje: “Sjećam se kada me Jean-Claude Juncker, tada luksemburški premijer, u vrijeme naše bitke za to da se otvore pregovori s EU vodio u jedan ekskluzivni klub, zapravo dvosobni stan gdje se servirala fantastično pripremljena hrana. Prvo smo dobili juhu od gljiva u šalici za crnu kavu. Ali mi je njen okus i danas u ustima.”