'OTAC JE POGINUO OD ZOLJE KOJA JE TREBALA UBITI SLIŠKA,MAJKA JE UMRLA JER SU JE KRIVO LIJEČILI' Nevjerojatna priča jedne od najboljih naših studentica

Život je nije mazio. Kada je bila tek jednogodišnja djevojčica, Lana Domini ostala je bez oca. On je 1999. godine bio kolateralna žrtva mafijaških obračuna u Zagrebu, kada se zolja odbila o blindirani džip Vjeke Sliška i usmrtila ga.

Pet godina kasnije ostala je bez majke Ankice, koja je preminula od plućne embolije. Ostao joj je samo tri godine stariji brat Marko, koji je zajedno s njom prošao kalvariju. Sada je 19-godišnja studentica ranijeg predškolskog odgoja i svaki dan autobusom putuje u Petrinju na predavanja, no njena pozitivna energija je zarazna.

Velika podrška

- Vjerojatno ste čuli za slučaj u kojem sam izgubila oca, tada sam bila jednogodišnja beba pa se toga ne sjećam, ali svi oko mene znaju što se dogodilo. Mame se ipak sjećam više, ali kao u nekim slikovnim fragmentima jer sam imala šest godina kada je umrla. Dogodilo se sve dok sam bila manja, a sada sam shvatila da je odrastanje bez roditelja ono što me učinilo osobom kakva sam sada - započinje razgovor 19-godišnja Lana, kći Zorana Dominija koji je život izgubio 1999. godine ispred KIC-a, tijekom pokušaja atentata na Vjeku Sliška.

Ona je danas studentica ranijeg predškolskog odgoja na studiju u Petrinji, a na jučerašnjoj dodjeli stipendija Rotary kluba Zagreb Kaptol bila je s dečkom, koji joj je velika podrška. Živi kod tete, a njezin brat Marko, koji sada ima 22 godine, studira politologiju na Fakultetu političkih znanosti.

Kaže kako se ne planira odseliti od tete jer ondje ima sve što joj je potrebno, a najviše ljubav i podršku. Teta ima djecu, Lanine rođake s kojima se uvijek dobro slagala. Zbog dodjele je propustila važan kolokvij, ali kako se u dva mjeseca fakulteta odlično snašla, vjeruje da će ispit uspješno riješiti na redovnim rokovima.

Skrbništvo

- Kada nisam upala na predškolski u Zagrebu, znala sam da će mi najveći problem biti svakodnevno putovanje u Petrinju. Osim što je naporno, i skupo je - na autobusni pokaz mi odlazi oko 700 kuna mjesečno - priča Lana.

Pitam je hoće li joj stipendija od 1600 kuna biti dovoljna za pokrivanje mjesečnih troškova, na što kao iz topa odgovara potvrdno. Brat Marko osamostalio se kada je upisao studij, a i on je bio dobitnik stipendije Rotary kluba Zagreb Kaptol, koja se dodijeljuje za svih pet godina fakultetskog obrazovanja. Prvo je studirao na Ekonomskom fakultetu, a kasnije se prebacio na politologiju gdje je, kaže Lana, pronašao sebe.

Lana će još neko vrijeme ostati živjeti s tetom Lucom i njezinom obitelji, a nada se da će postati odgajateljica u vrtiću.

- To sam oduvijek htjela, a čini se da mi i ide. Našla sam odlično društvo, na godini nas je samo 30 pa se ponovo osjećam kao u srednjoj školi. Svi sve znamo, svi smo spremni pomoći jedni drugima, a učim ono što me zanima - priča Lana sa sjajem u očima.

Njezin otac Zoran Domini život je izgubio 26. studenog 1999. godine, oko 1.30 u noći, kada je zatvarao svoju videoteku kod KIC-a u Preradovićevoj.

Projektil zolje odbio se o blindirani automobil mafijaškog bossa Vjeke Sliška i usmrtio Zorana, oca dvoje male djece. Za njegovu smrt do danas nitko nije odgovarao iako se Nikici Jelaviću sudilo više puta, da bi na kraju bio oslobođen krivnje.

Lanina majka Ankica preminula je pet godina kasnije, od plućne embolije koja nije prepoznata niti liječena na vrijeme. Do zadnjeg je dana radila kao kuharica u bolnici Sestre milosrdnice i sama se brinula o Lani i Marku, ustajala u pet ujutro kako bi ih vozila u vrtić i stigla na posao do 6 sati. Liječnici su njene simptome, malaksalost i lupanje srca, pripisali nepravilnom radu štitnjače, dali joj lijekove za smirenje te je poslali kući.

Miran život

Djeca su je pronašla mrtvu na podu kupaonice, uzrok smrti kasnije je okarakteriziran kao krvni ugrušak, a nakon toga, kao da već nisu dovoljno prošli, život im se okrenuo iz temelja.

U samo pet godina izgubili su i oca i majku. Institucije su ih željele smjestiti u dom za nezbrinutu djecu, ali se javila njihova tetka Luca i preuzela skrb o njima. Javili su se i brojni rođaci te kumovi koji su pokazali volju za preuzimanjem brige o njima.

Njihovi rođaci su kasnije za medije izjavili kako su Marko i Lana sasvim normalna djeca, odlični učenici koji žive normalnim životom daleko od medija.

Zdravko Kurevija, koji je zajedno sa suprugom Lucom skrbio za Marka i Lanu, nikada nije želio komentirati procese protiv Nikice Jelavića, već je medijima rekao kako samo žele mirno živjeti i brinuti o djeci kako bi odrasli u samostalne odrasle ljude.

Od Grada Zagreba prije deset godina dobili su stan od 60 kvadrata u Ulici baruna Filipovića, a za njih su se organizirale brojne humanitarne akcije kojima im je plaćeno školovanje. Svojevremeno je djeci Dominijevih 290.000 kuna uplatila i tadašnja predsjednička kandidatkinja Jadranka Kosor koja je to najavila kao jedno od svojih predizbornih obećanja.

Njihovi rođaci i kumovi su 2004. godine, kada su Lana i Marko ostali siročad, dali jedni drugima obećanje da će od njih napraviti ljude na koje bi Zoran i Ankica Domini bili ponosni. Prema svemu sudeći, to su i ostvarili.