POZITIVNE PRIČE

ZA NJIH GRANICA NEMA: PIŠU PJESME, OSVAJAJU MEDALJE, IZLAŽU FOTOGRAFIJE Oni su komunikativni, umiljati, dragi, pravi prijatelji, vrijedni radnici

 HANZA MEDIA/Facebook
Rođenjem im je onemogućen normalan razvoj, no oni žele živjeti kao i svi drugi. Samo im treba dati priliku. Danas se u svijetu obilježava njihov dan

Oni su komunikativni, umiljati, dragi, pravi prijatelji, vrijedni radnici, vedri ljudi... Tko god poznaje osobu sa sindromom Down, tako će je opisati.

I zaista, iako im je rođenjem onemogućen normalan tjelesni i mentalni razvoj, oni žele normalno živjeti. Granice ne vide. Samo im treba dati priliku.

Tome svjedoče svojim pričama četvero naših sugovornika, Stella, Andrea, Domagoj i Lucija. Naime, danas se, na prvi dan proljeća, obilježava Svjetski dan sindroma Down.

U Hrvatskoj živi više od 1500 ljudi sa sindromom Down, a oko 55 posto su djeca i mladi do 19 godina. Brojke kažu da se jedno od 650 novorođene djece rađa s tim sindromom. Smatra se jednim od najčešćih genetskih odstupanja, kod kojeg postoji višak jednog ili dijela jednog kromosoma, što uzrokuje različite probleme u psihofizičkom razvoju djeteta. Zato danas obucite različite šarene čarape u znak podrške savršenima u svojoj različitosti.

Stella Matulić (20)

Izložila svoje fotografije, a i uspješna je karatistica

Split, 180317.
Povodom Svjetskog dana osoba sa Down sindromom na Rivi je svoj zabavni program izvela Udruga sindrom Down koja slavi 17 godina postojanja.
Na fotografiji: Stela Matulic priprema izlozbu fotografija
Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Nikola Vilić / Cropix
Stela Matulić

Kad biste u samo nekoliko riječi htjeli opisati Splićanku Stellu Matulić, to bi bilo vrlo teško. Ona, naime, trenira karate i u tome je vrlo uspješna, ali i fotografira, volontira...

Za nju granice ne postoje. Unatoč sindromu Down s kojim živi. Kromosomski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela sprečava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta.

Međutim, Stella je pripremila veliku, posebnu proslavu svojeg okruglog, dvadesetog rođendana. Obilježila ga je svojom prvom samostalnom izložbom fotografija “Stellinih 20”, koju je jučer otvorila u Pinakoteci crkve Gospe od zdravlja.

Najprije je planirala izložiti dvadeset fotografija da sve bude u znaku broja dvadeset, ali je zaključila da je to premalo. Zato ih je na izložbi čak 60 i sve su na prodaju. Prihod i sve što zaradi raspodijelit će na tri dijela: na svoju udrugu, karate klub i crkvu.

Nakon što je u svojoj udruzi Sindrom Down 21 iz Splita završila fotografsku radionicu, Stella se zaljubila u fotografiju.

- Volim prirodu, more i otoke, ulice, ljude i posebno djecu... sve me to zanima - ispričala je Stella. Prošlog vikenda je sa Šimom Strikomanom na kranu snimila i svoju prvu milenijsku fotografiju.

Kao i u fotografiji, uspješna je i u karateu, koji trenira posljednje četiri godine. Zato obožava biti u svojem kimonu.

Trenira tri puta tjedno i ima crveni pojas, a kad uz sve aktivnosti pronađe još malo vremena, volontira i pomaže drugima.

- Nikada se ne smijete predati - poručila je mladim ljudima.

Lucija Mijolović (22)

Postiže sjajne rezultate u plivanju, pleše zumbu i obožava matematiku

Zadar, 290716.
Najbolja hrvatska plivacica s down sindromom i nagradjivana sportasica Zadra, Lucija Mijolovic odradila je plivacki trening na bazenu Kolovare sa trenericom Danijelom Kurtin.
Na fotografiji: Lucija Mijolovic. 
Foto: Jure Miskovic / CROPIX
Jure Mišković / CROPIX

Ljupka, umiljata, istodobno i odlučna u svojim nakanama, Lucija Mijolović postala je najbolja plivačica u Hrvatskoj. I ne samo to... Iza nje su i odličja s međunarodne scene, napose europskih i svjetskih prvenstava. Luciju krajem listopada i početkom studenoga čeka Europsko prvenstvo u plivanju u Parizu. Vodena terapija pokazala se kao pun pogodak za Luciju koja je od samih početaka iskazala darovitost koju je pretočila u bezbroj odličja na domaćoj sceni.

- Jako volim plivati i drago mi je što mogu ići na natjecanja, gdje upoznajem nove prijatelje - kaže Lucija uz nježan pogled prema mami Marini. - Možete misliti koliko je radosti u našim srcima, zato želimo potaknuti i druge roditelje da se uključe u projekte poput ovoga jer vodena terapija otvara mnoge mogućnosti za koje ne bismo ni znali da nije bilo upornosti i silnoga truda - zadovoljna je mama.

Mlada Zadranka želi biti kao i njezine vršnjakinje pa vježba zumbu, na koju odlazi samostalno, kao i na treninge. Vješto upravlja biciklom, voli matematiku i krasopis, služi se svim medijima koje koriste mladi, ima i svoj Facebook profil, rado odlazi u kino. (D. Žura)

Domagoj Mišetić (41)

Kad je točenje piva u pitanju, pravi je perfekcionist. Uživa raditi kao konobar

Vinkovci, 071216.
 Udruga Bubamara iz Vinkovaca koja brine o osobama s invaliditetom pokrenula je akciju u kojoj pokusavaju skupiti 10. tisuca dolara za otvaranje Buba Bara u kojemu bi radile osobe s downovim sindromom. 
Na fotografiji:  Domagoj Misevic sa downovim sindromom radI kao konobar u drvenoj kucici u sklopu Adventa na vinkovackom korzu.
Foto: Vlado Kos / Cropix
Vlado Kos / CROPIX

Slavonac Domagoj Mišetić tijekom prošlog je adventa u pop up kafiću Buba bar istočio sve pivo iz čak dvadeset bačvi. I bio je izvrstan.

On je oduševljen poslom konobara i s nestrpljenjem čeka da se otvori stalni Buba bar. No, u međuvremenu ekipa iz udruge Bubamara ne odmara. Povremeno ih angažiraju za cateringe, kao nedavno na sajmu Dani poslova u turizmu u Osijeku.

- Dobar mi je taj posao, sviđa mi se - govori nam Gogo, kako ga od milja zovu prijatelji i sugrađani. Kako je najstariji u ekipi koja će biti zaposlena u Buba baru, njih desetak Domagoja doživljavaju kao vođu, šefa tima.

Ako bude sve po planu i prostor se adekvatno opremi i uredi, bar bi se trebao otvoriti uoči Vinkovačkih jeseni.

Veliki je problem što osobe sa sindromom Down nakon školovanja nemaju kamo. Nitko ih ne zapošljava i prepušteni su sami sebi i svojim obiteljima, a na taj način se prigušuje njihov potencijal. Poslodavci bi trebali razmišljati o tome da češće i više zapošljavaju ljude s invaliditetom.

- S njima je divno raditi - govori nam Paolo Bogdan iz udruge Bubamara.

Ističe i kako su vrlo pedantni i sve odrade do perfekcije.

- Domagoju posao konobara zaista leži. Sve mu polazi za rukom i brzo se uklopio. Morao sam ga tjerati kući. Kad je dobio plaću i kad sam ga pitao što će si kupiti, rekao je da će pomoći obitelji i platiti režije. Teško žive, a jako su ponosni kad nešto ostvare. Oni imaju toliku volju za radom i toliko se trude da je to milina gledati - kaže Bogdan iz udruge.

Andrea Kaselj (27)

Objavila zbirku ljubavnih pjesama i već se deset godina bavi klizanjem

Facebook
Andrea Kaselj

Zagrepčanka Andrea Kaselj prije osam je godina napisala prvu pjesmu. Najprije ju je pokazala mami Dubravki, a nekoliko godina kasnije objavila je svoju prvu zbirku, pod nazivom “Od srca do srca”. Objavila je 26 pjesama i svaku od njih nekome posvetila.

Čelična je volja ljudi sa sindromom Down.

- Često piše, ali nije uvijek zadovoljna. Tada podere i baci. Pa prepisuje, ponavlja... Kad ima inspiraciju, to sve ide brže - kaže nam njezina mama Dubravka.

Teme su joj ljubav, priroda, Hrvatska i domoljublje, a voli pisati i pjesme za djecu. Svakodnevno odlazi na radionice u prostorije udruge Down Zagreb. Riječ je o kreativnim radionicama koje Andrea doživljava kao svoj posao koji završava u 14 sati. I jako ga voli. Toliko da je vikendom tužna što ne ide raditi.

- Vrlo je komunikativna, sama obavlja higijenu, putuje javnim prijevozom, bira si odjeću. Ponekad se ja više plašim i više je štitim nego što je to potrebno - dodaje mama.

Petkom ujutro Andrea sama odlazi na kiosk po novine. To je njezin ritual. Zbog TV programa koji detaljno prouči i onda napravi plan za tjedan: što mora i kada gledati. Osim toga, kliže već desetak godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 21:05