USPUTNE ZABILJEŠKE

Slučaj zaboravljene Romkinje i lekcije liječnika o milosrđu

Više razumijevanja za osjetljivost manjine, a manje propovijedanja bilo bi na mjestu. U Čakovcu, kao i bilo gdje drugdje
Jagoda Oršuš s kćeri Marinom
 Zeljko Hajdinjak / CROPIX

Tek što se rodila, mala Marina Oršuš iz Čakovca našla se usred medijske i političke kontroverze. Mimoišla ju je titula prvog djeteta rođenog u Hrvatskoj, posjet župana, čestitanje, pokloni i slikanje za televiziju. Srećom je nije bilo briga, zgužvanog lišca, s ćupom crne kose, mirno je spavala u naručju mame Jagode. Ali ljude oko nje iz romske zajednice ova je informacija uzbunila i uznemirila.

Radi se o naizgled nevelikom događaju, važnom jedino obitelji koja je na prvi dan nove godine dobila šesto dijete. Da već godinama ne postoji običaj da se javno objavi koja je beba rođena prva u Novoj godini, sve bi prošlo bez uplitanja politike i medija. Ali Romi iz Čakovca, koji su uočili ovu pogrešku, skrenuli su pažnju saborskom predstavniku manjina Veljku Kajtaziju. Ocijenili su da se radi o namjernoj “pogrešci”, baš zato što je prvo dijete rodila pripadnica njihove manjine s kojom ta sredina ima puno problema - a i oni s njom. Jer ako je nekome stalo do istine, onda je upravo Marinu trebalo pokazati kao prvu bebu rođenu toga dana, a ne drugo dijete rođeno punih šest sati ranije.

Radi li se o diskriminaciji – je li vijest da je Marina rođena prva, u 13.13 sati i da je kao potvrdu dobila oko ruke traku s brojem 1, doista izostavljena samo zbog toga što je Romkinja? Ili se to dogodilo zabunom i slučajno, kako tvrdi ravnatelj Opće bolnice u Čakovcu, Tomislav Novinščak? Međimurski župan Matija Posavec brzo je oprao ruke od krivnje i izjavio kako on “nema direktnu vezu s rađaonom” (?!) pa dolazi čestitati kad mu iz bolnice jave da dođe, tako da ravnatelj Novinščak nije mogao nego priznati krivnju i objasniti da se radi o “grešci u komuniciranju”. Neslužbeno mediji navode da se radi o “banalnoj pogrešci”: žena koja je proglašena majkom prve bebe u bolnicu došla je roditi redovno, njen je porod bio predviđen i očekivan navečer toga dana, pa je to dojavljeno županu koji se dosta pojavio i čestitao majci pred TV kamerom.

Međutim, Jagoda Oršuš stigla je na porod neplanirano, odnosno bolnica njen porod nije imala toga dana na rasporedu. “Bila je jedna vanjska intervencija na kojoj se išlo po trudnice, tu se vjerojatno dogodilo... Uvijek se darivala neka unutarnja od trudnica, znači netko tko je unutra rođen, međutim nismo imali prave informacije”, izjavio je ravnatelj Novinščak televiziji N1, odbijajući sumnju da se možda ipak radi o diskriminaciji: “U velikoj se strci novogodišnjeg dežurstva... nitko nije sjetio da je ona postala prva rodilja u 2020. godini”, pojasnio je.

Postoje dakle redovne pacijentice, trudnice koje rađaju kad im je zakazan boravak, kao i one neredovne, koje rađaju u neočekivano vrijeme. Toga dana neočekivano je rodila Jagoda Oršuš, ali se informacija o njenom porodu - kako je objasnio ravnatelj - izgubila negdje na putu do uprave. Naravno da je i objašnjenje kao i opravdanje tanko i neuvjerljivo - kakva novogodišnja strka oko dežurstva, zar bolnice nisu tu da normalno dežuraju i u novogodišnjoj noći? Nitko se nije sjetio da je Jagoda rodila još toga popodneva? Pa nije u pitanju samo jedna sestra ili doktor, mora da je ipak više ljudi znalo za taj porod ma kako neočekivan on bio. A možda je toga dana 1. siječnja u bolnici rođeno toliko djece da ih zbog “velike strke” nisu stigli ni registrirati? Bilo bi zaista zanimljivo znati koliko ih je rođeno i kakva je to zbrka nastala da se ne sjete prve rodilje.

Ovaj slučaj “zaboravljene” Romkinje u nekoj drugoj sredini zaista bi mogao biti previd (makar je previd ovakve vrste vrlo čudan bilo gdje) da u Čakovcu ne postaje simptomi ozbiljnog problema etničke nesnošljivosti. Još pamtimo desničarski protest protiv romske manjine u Čakovcu prošlog proljeća. Odustajanje od školovanja, velika nezaposlenost, siromaštvo, nasilje prema ljudima i prema životinjama i gotovo neljudski uvjeti u kojima žive mnogi od njih čine ih marginaliziranom etničkom skupinom ne samo u tom gradu. Tome treba pribrojiti i visoki maloljetnički kriminalitet, zbog kojeg se njihovi susjedi osjećaju nesigurno. Stoga neugodnu epizodu nije potrebno više napuhavati i od buhe činiti slona, ali niti zanemariti postojeću netrpeljivost između većine i manjine stanovnika Čakovca koja događaju daje dodatnu težinu.

Jer to da se nitko nije sjetio žene koja je prva rodila jest najstrašnije moguće objašnjenje. Zapanjujuća je naime lakoća kojom ravnatelj bolnice priznaje odgovornost, ali na razini nenamjerne, “banalne” pogreške, nečijeg (čijeg?) zaborava i previda, ali ne i etničke pripadnosti majke. I još dijeli moralnu pouku da su “pogreške ljudske, ali je ljudski i oprostiti”. Ne samo da to nije njegov posao, nego nije ni uputno dijeliti pouke o milosrđu u ovom slučaju koji je politiziran upravo zbog ponašanja bolnice. Više razumijevanja za osjetljivost manjine, a manje propovijedanja bilo bi sasvim na mjestu. U Čakovcu, kao i bilo gdje drugdje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. studeni 2024 10:06