KOMENTAR SNJEŽANE PAVIĆ

Halo ba, jel’ može malo revolucije?

Tjedan dana nakon Madrida, u Sarajevu se okupilo 200 ljudi, u Tuzli 300, pa još otprilike 100 u Mostaru. U Zenici 50.
 Nikola Vilić/Cropix

Deseci tisuća ljudi okupili su se na “Maršu promjene” Podemosa u Madridu, tjedan dana nakon povijesne pobjede grčke Syrize. Stranci nastaloj na masovnom pokretu mladih Španjolaca bez posla i bez budućnosti ankete daju više od 30 posto. Prognoze kažu da će nova ljevica, stasala na očaju europskih generacija pokošenih velikom ekonomskom krizom, vlast preuzeti i u Španjolskoj. Tjedan dana nakon Madrida, u Sarajevu se okupilo 200 ljudi, u Tuzli 300, pa još otprilike 100 u Mostaru. U Zenici 50, prenose portali.

Danima su u Bosni i Hercegovini najavljivani prosvjedi u povodu godišnjice demonstracija koje su se lani iz Tuzle proširile po više gradova, ali velika očekivanja nisu ispunjena. Ljudi su ostali kod kuće, bez obzira što velik dio javne scene u BiH podržava te prosvjede, tako da ih je i najtiražniji list, Dnevni avaz, najavio kao “rođendan demokracije”.

Više stotina radnika propalih tvornica iz Tuzle - oni isti koji su nedavno pješačili do Orašja - dugo su prije toga svake srijede dolazili pred zgradu kantonalne vlade tražeći neisplaćene plaće i pon .ovno pokretanje tvornica. Nitko se nije obazirao na njih jer takvih sitnih prosvjeda - tvornica ovamo, rudnik tamo - ima posvuda u BiH. Sve do te srijede 5. veljače, kad je tuzlanska policija izmlatila jednog mladog prosvjednika, a snimka završila na internetu. Umjesto sto, dvjesto, dan kasnije tu je bilo možda i tri tisuće ljudi. I više. Istinski ogorčenih, u što se mogao uvjeriti svaki novinar koji je bio tamo. Bijes je uskoro prerastao u nasilje.

Jedni su, s maramama navučenim na lice, palili zgradu kantona pa općine, dok su drugi, oni stariji i loše odjeveni, pljeskali sa sigurne distance. Treći su, nešto kasnije, krenuli organizirati plenume: intelektualci, studenti, aktivisti raznih nevladinih udruga. Prva dva dana bilo je jako napeto, kad su zapaljene zgrade kantonalne vlade i u Zenici i u Sarajevu, u Bihaću je demoliran motel premijerova rođaka, u Mostaru zapaljene prostorije HDZ-a BiH i SDA. I na tome je stalo. Već trećeg dana prosvjed je pao na 200 do 300 ljudi u centru Sarajeva, plus niz manjih u više gradova, od Goražda do Tešnja.

I to je istina o velikim prosvjedima u Bosni i Hercegovini. Ti su prosvjedi bili nesporno antisistemski, usmjereni protiv aktualnih vlasti. No, kako su u BiH gotovo uvijek u nekoj kombinaciji svi na vlasti, to su bile demonstracije protiv kompletnog političkog establišmenta. Takve su bile mete: izgorio je i dio zgrade Predsjedništva BiH u centru Sarajeva, iznimne simboličke vrijednosti. Prošlogodišnje demonstracije i plenumi u BiH iznimno su važni za vježbanje demokracije, kao što su to kod nas bili, recimo, Facebook prosvjedi. Ali, njihova politička težina bliža je nuli. Kako u Bosni i Hercegovini ne žive ni Grci ni Španjolci, birači su na općim izborima 12. listopada izabrali opet iste ljude. Sviđalo se to Jasmili Žbanić ili ne.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 00:53