Iako je već 15 godina na snazi zakonska zabrana svakog oblika tjelesnog kažnjavanja, velik dio roditelja i dalje smatra da je opravdano tu i tamo dati djetetu po guzi, klepnuti ga po ruci, počupati ga ili ga na drugi način kazniti udarcem.
Ne radi se o roditeljima zlostavljačima, onima koji sustavno tuku djecu, već o onima koji kažu da im ponekad prekipi i da im ne preostaje drugo nego djetetu batinama ukazati na propust.
Udarati bebu!?
UNICEF-ovo istraživanje pokazalo je da je više od trećine roditelja trogodišnjaka u posljednjih tjedan dana barem jednom udarilo svoje dijete i da je to doba - kad dijete ima tri godine - najkritičnije. Mlađu i stariju djecu predškolske dobi roditelji rjeđe udare, no podaci o svakom petom roditelju koji je prošlog tjedna udario šestogodišnjaka i svakom petom koji je po guzi dao svojem jednogodišnjaku - a posebno da je svaki 20. udario šestomjesečnu bebu - i dalje su alarmantni.
SVAKI TREĆI HRVAT TUČE SVOJE 3-GODIŠNJE, A SVAKI 20. DIJETE OD 6 MJESECI! Potresni rezultati istraživanja
- Ne iznenađuje me razmjerno velik udio roditelja koji pribjegavaju fizičkom kažnjavanju djece - kaže psihologinja Tatjana Gjurković iz Centra Proventus.
Tko koga kontrolira?
Situacija s učestalošću fizičkog kažnjavanja ipak se mijenja nabolje: UNICEF-ovo istraživanje objavljeno prije šest godina pokazalo je da je više od 50% roditelja povremeno koristilo fizičko kažnjavanje.
Zašto roditelji posežu za batinama, iako je to zakonom zabranjeno, a brojna su i znanstvena istraživanja dokazala da djeca koju se fizički kažnjava češće imaju razvojne teškoće, sklonost depresiji i zloupotrebi droga?
I to su pokazala sva istraživanja u posljednjih 20 godina, a da ni jedno jedino nije ukazalo da postoji ikakva dugoročna korist od fizičkog kažnjavanja.
- Većina roditelja to smatra brzopoteznim rješenjem u situacijama kada su jako ljutiti i kad tumače djetetovo ponašanje kao neposlušno ili neprimjereno. Tada će mnogi udariti dijete. To je jedna varijanta. Druga je da djecu lupe kada su jako uplašeni za njihovu sigurnost. Naprimjer, kada dijete potrči na cestu, roditelj se istinski preplaši i kazni ga tako da ga udari, dade mu jasnu poruku da to ne smije više učiniti. Fizičko kažnjavanje ne podržavam ni u jednoj situaciji, pa ni u ovima, jer dijete se mora podučiti na drugačiji način - kaže psihologinja.
Kad roditelj lupi dijete, dodaje, on time samo kazuje da ima kontrolu nad djetetom, umjesto da nauči to dijete kako da ono zadobije kontrolu nad vlastitim ponašanjem.
ŠOKANTAN STAV HRVATA o odgoju: Do treće godine mu treba slomiti prkos i pustiti ga da plače
- Djeci dajemo poruke da ne smiju biti agresivna prema sebi i drugima, no to ih ne možemo naučiti ako smo mi sami agresivni prema njima - analizira psihologinja.
Poduka iz agresivnosti
Najskloniji davanju po guzi su roditelji trogodišnje djece, što dječje psihologe ni najmanje ne čudi.
- To je vrijeme kada su djeca motorički jako aktivna i ima puno zgoda kada se nađu u opasnim situacijama, a tu se opet vraćamo na roditeljski strah. Također, djeca su u toj dobi verbalno već relativno jaka i neki se roditelji u tom periodu ne snalaze - nastavlja Gjurković.
Najporazniji podatak iz UNICEF-ova istraživanja svakako je onaj da je svaki 20. roditelj u posljednjih sedam dana udario svoje dijete u dobi od šest mjeseci.
Nerazumijevanje djece
- Vjerojatno su to roditelji koji ne razumiju što dijete treba. To je dijete koje se još ne kreće i potpuno je ovisno o roditeljima, a roditelj krivo razumije neke djetetove potrebe - kaže Tatjana Gjurković. Takva kazna ni u kojem slučaju neće polučiti dugoročni rezultat ni kod dojenčadi od šest mjeseci ni kod bilo kojeg drugog djeteta. Upozorava da postoje daleko uspješniji i učinkovitiji načini kažnjavanja.
- Uskraćivanje nečega što dijete voli, na primjer, i to na način da se djetetu dade izbor. Dijete viče, naprimjer, a roditelj kaže: ‘Ako biraš nastaviti vrištati, onda biraš da nećeš dobiti čokoladicu, ako biraš prestati vrištati, onda biraš čokoladicu’. Dijete je tada svjesno da je to njegova odluka, dakle bit će svjesno da ono svojim ponašanjem utječe na posljedice, da nešto nije tako samo zato što roditelj tako kaže - kaže psihologinja.
U zbilji je i gore nego u istraživanju
I dalje je fizičko kažnjavanje učestala metoda kojom se djecu ‘uči’ kako se smiju ili ne smiju ponašati. Rekla bih da toga ima čak i više nego što pokazuje ovo istraživanje. Mi smo još dosta tradicionalno društvo, bez obizra na zakonske odredbe.
Dobro je da se priča o tome, jer postoje druge, prihvatljive i mnogo učinkovitije metode odgoja. One su, doduše, za roditelje puno zahtjevnije jer tada roditelji trebaju sami o sebi znati više. Nije to lako, ali roditelji se naprosto moraju truditi, kaže Tatjana Gjurković.
Sve češće sudske presude koje kažnjavaju roditelje
Svijest društva o neprihvatljivosti fizičkog kažnjavanja djece mijenja se sporo, ali se ipak mijenja. Na prekršajnim sudovima diljem zemlje sve su češće tužbe zbog tog prekršajnog djela i sve je više osuđujućih presuda, a Visoki prekršajni sud u pravilu već par godina ruši oslobađajuće presude u kojima se, primjerice, nedvojbeno utvrdi da je otac istukao dijete remenom, ali da je to bilo u odgojne svrhe. Mijenja se i svijest sudaca te su takve prvostupanjske presude sve rjeđe. Uvriježio se stav među sucima da svakako treba osuditi ako je djetetu nakon fizičke kazne ostala modrica ili trag te ako je udarac nanesen bilo kakvim predmetom, poput šibe, kuhače ili remena. Sve se češće kažnjava i psihičko nasilje nad djecom te je nedavno osuđena majka koja je natjerala dijete predškolske dobi da kleči u kutu. (Kristina Turčin)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....