Karamarko i Milanović mucaju o ekonomiji

Bilo je to pravo mučenje. To kako se Tomislav Karamarko u televizijskom intervjuu znojio pokušavajući nabrojati pet ključnih razvojnih sektora na koje će se njegova stranka - dođe li na vlast - usredotočiti. Ali nikako! Ni u tri ponovljena zaleta šef se HDZ-a nije uspio sjetiti. Novinar je inzistirao: Koji su to pravci? Spomenuli ste na HDZ-ovoj konvenciji… Možemo li ponovno? Uzalud! Poljoprivreda, energetika, reindustrijalizacija, što smo ono još imali… digitalizacija… - mucao je čovjek koji je, kako sam tvrdi, spreman preuzeti odgovornost za državu i ima plan za izvlačenje Hrvatske iz predugog i predubokog ekonomskog poniranja.

Dobro, svakome se može dogoditi blokada u glavi. Ali Karamarko nije zaboravio neku marginaliju, drugorazredan detalj, nego ključne pravce gospodarskog razvoja zemlje, krucijalni dio ekonomskog programa svoje stranke. Ako se ne može sjetiti najvažnijih stvari na koje bi se kao premijer fokusirao, što uopće zna? Usto, blamaža mu se dogodila tijekom važnog intervjua na HTV-u na koji, vjerojatno, nije došao nepripremljen.

Petljanje samo potvrđuje koliko je ekonomija Karamarku strana tema. Što bi mogla biti njegova privatna stvar, nezanimljiva javnosti, kad se ne bi radilo o kandidatu za budućeg premijera. Mucanje o programu ekonomskog spasa postaje široj javnosti zanimljivo i bitno, prvo, zato jer šef HDZ-a ima ne samo namjeru, nego i šansu doći na vlast i voditi državu. Drugo, dodatnu joj težinu daje činjenica da trenutno u Hrvatskoj nema ničeg važnijeg ni urgentnijeg od ekonomije. Da su neka normalnija vremena, premijer bi mogao biti i neki političar općeg tipa. Ali, s obzirom na zadatke, taj posao bez ekonomskog znanja danas jednostavno nije moguće dobro obavljati.

Vidljivo je to i na primjeru aktualne Vlade. Zoran Milanović također se slabo razumije u ekonomiju, ma što on mislio o tome. Naravno, Karamarko svoje manjkove ekonomske školovanosti i iskustva može rješavati na sličan način. Može uzeti stručnjake, inozemne i domaće, da mu izrade gospodarski program. Može, baš poput šefa Kukuriku Vlade, vlastitu insuficijentnost riješiti jakim potpredsjednikom za gospodarstvo. Milanović je imao Ratka Čačića, potom Branka Grčića, pa svejedno nije išlo. Bez premijera sposobnog da kormilari ekonomskim temama aktualna je Vlada beznadno lutala.

Primjerice, od inzistiranja na početku mandata na navodno sverješavajućim državnim investicijama do aktualnog polaganja svih nada u privatni sektor. Karamarkova bi vlada također u tom pogledu bila bez pilota u avionu. Čovjek koji ne zna glatko, u dahu, u svako doba, nabrojati pet strateških pravaca vlastitog gospodarskog programa jednostavno nije sposoban pilotirati gospodarskom politikom države. Zato, među ostalim, HDZ-ov ekonomski program - koliko je dostupan javnosti - djeluje nekonzistentno i neuvjerljivo. Previše je u njemu različitih rukopisa. Premalo jasnosti i nedvosmislenosti.

Dobro je da se HDZ u posljednje vrijeme okrenuo ekonomskim temama. Super da na svojim stranačkim summitima bistri gospodarsku politiku i lista moguće popise investicija. Pametno je da se na tim skupovima stranci i javnosti predstavljaju i treniraju neki kadrovi, mogući kandidati za visoke funkcije. Dobro je čuti najave da će HDZ u svoju vladu dovesti stručne ljude, neovisno o stranačkoj pripadnosti. Razumno je da Karamarko danas više govori o ekonomskim bezdanima nego o davnim jamama. Loše je, međutim, što se vidi da to nije njegova tema. Da se ne snalazi. Kad vodi ideološke bitke, kad se bavi, kako on to zove, komunističkim zločinima, onda djeluje manje izgubljeno i nedefinirano. Ali od tog prežvakavanja prošlosti nema kruha. Niti je ono posao premijera. Progon ovih ili onih zločina sigurno nije posao šefa Vlade. Funkcije za koju se Karamarko pokušava kandidirati.

Njegov je problem da bi možda bio dobar u nekom drugom poslu, ali je loš u onome na što puca i što je državi danas najvažnije. Treba mu honorirati što je HDZ ipak počeo okretati sadašnjosti i urgentnoj ekonomskoj problematici. Ali svojim istupima, ne samo najnovijom blamažom na HTV-u, pokazuje da Hrvatska u njemu ne može dobiti lidera gospodarskog oporavka zemlje. Uspio je razumjeti zahtjeve vremena, fokusiranje na ekonomsku politiku, ali sam na njih ne može odgovoriti. Otkako HDZ ima šansu pobijediti na idućim izborima, to više nije interni problem jedne stranke, nego se tiče šire javnosti. HDZ možda može osvojiti vlast, ali Tomislav Karamarko teško da može biti premijer kakav je Hrvatskoj potreban.

S njegovim pretenzijama na funkciju šefa Vlade postoji još jedan pregolem problem. Kako bi čovjek koji je najnepopularniji političar u državi mogao biti prihvatljiv ili čak uspješan premijer? Neovisno o tome što može dobiti izbore, možda i skupiti koaliciju za formiranje kabineta. Ali, bez podrške javnosti nitko ne može biti dobar predsjednik izvršne vlasti. Pogotovo je to nemoguće u uvjetima koji diktiraju pokretanje teških reformi. Ni Zoran Milanović ništa više ne može napraviti, bez obzira na svježe najave o rekonstruiranju Vlade. Za takve je velike obrate vjerojatno prekasno. Prekasno jer je u međuvremenu izgubio i najvećim dijelom antagonizirao javnost. Za razliku od aktualnog premijera, koji je uspio profućkati vrtoglavo visoku potporu koju je na početku mandata uživao, Karamarko bi morao krenuti iz minus pozicije. Nema političke alkemije kojom bi se glavni politički negativac mogao pretvoriti u funkcionirajućeg Vladina kapetana.