KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA Hrvatski nogomet neće vratiti popularnost dok dominira Mamić

Hrvatski nogometni savez u petak je doživio znatno teži poraz od hrvatske nogometne reprezentacije.

Naime, kada na utakmicu koja je mogla imati veliko natjecateljsko značenje i u kojoj reprezentacija Hrvatske igra s jednom od trenutno najboljih i najatraktivnijih europskih ekipa dođe tek 15-ak tisuća ljudi (a od toga oko 3000 Belgijanaca), ne može se raditi ni o čemu drugom nego o poptunom debaklu HNS-a i hrvatskog reprezentativnog nogometa u najširoj javnosti.

Svi se vrlo dobro sjećamo fanatiziranih ozračja uoči brojnih drugih utakamica slične važnosti: stajalo se u redu za ulaznice, u Zagreb se dolazilo iz svih dijelova Hrvatske, igrači su se po novinama bunili kako ni oni sami nemaju dovoljno karata za sve rođake, prijatelje i znance, koji ih mole za ulaznicu viška. Tribine su, naravno, bile pune do prepune.

U petak, na dan odigravanja utakmice s Belgijom, u novinama je objavljeno kako je prodano tek 11 tisuća karata: o slabom interesu za važnu i atraktivnu utakmicu još je više svjedočila vijest kako je grupa naših igrača, valjda u sklopu neke promotivne akcije, dijelila građanima ulaznice! Dakle, za što se prije stajalo u redu, i što se katkad preprodavalo po visokim cijenama, sada se poklanja, kako bi netko ipak došao na stadion.

Da je Hrvatska nogometno loša, da je u dubokoj i dugačkoj natjecateljskoj krizi, stanoviti bojkot utakmice s Belgijom još bi imao smisla. Međutim, u našoj reprezentaciji nastupaju tri igrača visoke međunarodne klase (Modrić, Mandžukić i Rakitić), koji su u svojim klubovima vrlo dobro odigrali prvi dio sezone. Nadalje, hrvatska nogometna reprezentacija godinama je među desetak vodećih po Fifinoj listi.

Je li, dakle, moguće da su navijači odlučili ignorirati reprezentaciju zbog poraza od Škotske i slabe igre, ali dobrog rezultata, u Beogradu, sa Srbijom?

Naravno da nije.

Ovdje nije riječ o samoj igri.

Ovdje, zapravo, nije riječ ni o Igoru Štimcu i Davoru Šukeru, koliko god oni mogli biti antipatični navijačima.

Ovdje je, nažalost, riječ o nezaustavljivom širenju Mamićeva kompleksa na sve što je vezano uz hrvatski nogomet.

Činjenica je da Zdravko Mamić ne upravlja samo Dinamom nego i hrvatskim nogometom.

Zdravko Mamić postavlja i predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza i izbornika hrvatske nogometne reprezentacije.

Kao takav, Zdravko Mamić mora imati utjecaj i na sastavljanje nacionalnog tima.

A hrvatska javnost naprosto ne podnosi Zdravka Mamića.

Po zagrebačkim je fasadama ispisano više uvredljvih grafita o Dinamovu šefu nego po vukovarskim o Zoranu Milanoviću i Fredu Matiću zajedno. Ne možete proći valjda ni kroz jedan dio Zagreba a da ne naletite na psovku posvećenu Mamiću.

Zdravko Mamić postao je sinonim za sve što ne valja u hrvatskom nogometu, ali i za mnogo što neprihvatljivo izvan samog nogometa.

Posljedica takva njegovog statusa u društvu jest i činjenica da Dinamo više uopće ne može napuniti stadion.

A sada ne može ni reprezentacija, koju su navijači počeli poistovjećivati s Mamićem. Pri tome, nažalost, uopće nije bitno što Jorge Sammir zaslužuje da igra za hrvatsku reprezentaciju, naprosto zato što je nesporno talentiraniji od pola njenih stalnih prvotimaca: navijači Štimcu još dugo neće oprostiti Sammira jer su uvjereni da je on pozvan u reprezentaciju po Mamićevoj naredbi.

Zanimljivo je kako je, osim po navijačkom bojkotu, hrvatska nogometna reprezentacija frapantno počela sličiti na Dinamo i po rezultatima, pa i po igri.

Kao što Dinamo u Europi ne može pobijediti baš nikoga i kao što prima nevjerojatno amaterske golove, tako i reprezentacija već mjesecima nikoga nije pobijedila (ne računajući Južnu Koreju u prijateljskoj utakmici), a golovi koje su nam Belgijanci zabili u petak, po kiks faktoru mogu se natjecati s najsmješnijim golovima što ih je Dinamo primao u Euroligi ili u Ligi prvaka. Teško je reći radi li se o koincidenciji ili o širenju gubitničkog mentaliteta Mamićeva Dinama na nacionalni tim.

U svakom slučaju - i potpuno neovisno od rezultata doigravanja za plasman na svjetsko prvenstvo u Brazilu - nesporno je da je hrvatska nogometna reprezentacija izgubila i povjerenje i zanimanje hrvatske javnosti. Budući da je nogometna reprezentacija najvažniji projekt i proizvod Hrvatskog nogometnog saveza, jasno je da je za takvo, prilično tužno stanje najodgovorniji baš Hrvatski nogometni savez.

No HNS nužno odražava lošu i antipatičnu situaciju na cijeloj našoj nogometnoj sceni koju, pak, u velikom dijelu kontrolira Zdravko Mamić.

Stoga je posve razumljivo da hrvatski nogomet neće vratiti auru još donedavne popularnosti, privlačnosti pa i uzbudljivosti, sve dok će njime dominirati Zdravko Mamić.

Mamić, razumljivo, neće dobrovoljno prepustiti vlast bilo kome drugom. Jedini čovjek koji bi mogao eleminirati Zdravka Mamića iz hrvatskog nogometnog vrha i koji bi mogao vratiti ugled domaćem nogometu jest Zvonimir Boban.

Boban je pametan, pošten i potpuno neovisan. O njegovoj međunarodnoj reputaciji ne treba ni govoriti.

E sada, pitanje je postoji li u našem nogometnom miljeu dovoljno razumnih ljudi koji bi bili kadri nagovoriti Bobana da se natječe za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza.