KOMENTAR IVANKE TOME Izbjeglička kriza postaje dio kampanje, a desnici su izbjeglice došle kao dar s neba

Nesretni, gladni, iscrpljeni i očajni ljudi koji bježe od rata, gladi i siromaštva u Siriji, Afganistanu i drugim zemljama hrvatskoj su desnici došli kao dar s neba! Nije prošlo ni 24 sata otkako su počeli pristizati u Hrvatsku, a na političkoj sceni već je zavladala retorika koju smo do jučer čuli samo iz usta mađarskog premijera Viktora Orbana. A Orbanovo ponašanje najbolje je prije nekoliko dana opisao njemački kancelar Werner Faymann kad ga je javno usporedio s nacističkim razdobljem.

Orban se svom žestinom obrušava na izbjeglice da mu na toj temi politički primat ne bi preotela krajnje desna stranka Jobik, pa pokušava biti radikalniji od njih. U Hrvatskoj pak, ako se nastavi onako kako je krenulo, desnici će izbjeglice poslužiti kao glavna tema u predizbornoj kampanji jer nema ni jednu drugu na kojoj bi u tolikoj mjeri mogla pridobiti birače. Budući da gospodarski program koji HDZ već godinu dana obećava pokazati javnost još nije imala priliku vidjeti, nakon što je HDZ treći put okrenuo ploču po pitanju duga u švicarcima i na kraju reterirao dajući podršku rješenju koje nudi Vlada Zorana Milanovića, nakon što se pokazalo da ustaše, partizani, udbaši i braniteljska prava ljudima već izlaze na uši, Karamarko je ostao bez predizborne municije.

Može li stoga odoljeti izazovu da se posluži slikama tamnoputih, prljavih, poderanih i izmučenih Sirijaca i njihove uplakane djece koju stotinama kilometara nose na rukama, i da ne ukaže Hrvatima kakva su im nevolja i prijetnja? Prva rečenica koju je predsjednik HDZ-a izgovorio nakon što se izbjeglički val prelio u Hrvatsku u sebi je sadržavala poruku da su ljudi kojima je Hrvatska tranzit, jer se u pravilu žele dokopati Njemačke, prijetnja našim radnim mjestima?! U istom tonu nastavila je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović koja je izbjeglice iz Sirije također ocijenila kao sigurnosnu prijetnju hrvatskim građanima i stabilnosti države.

Jednako kao i Karamarko, dakle bez navođenja i jednog argumenta, šefica države zaključuje da je u prvom valu u Hrvatsku ušlo previše izbjeglica. No nedostatak činjenica koje bi barem dijelom potkrijepile tezu predsjednicu Grabar Kitarović ne sprječava da daje katastrofične izjave. Njeno ponašanje istodobno pokazuje da ni sama ne vjeruje u to što govori. Jer da je doista tako zabrinuta za sigurnost građana i države, onda predsjednica koja je ujedno i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga ne bi u jeku navale ilegalnih migranata plovila Savudrijskom valom i zabavljala se s ribarima. Na koncu, da je ozbiljno promislila o tome što se događa na granicama Hrvatske, onda ne bi ispalila glupost kako bi ilegalni migranti trebali ulaziti u Hrvatsku preko graničnih prijelaza! Predsjednice, da mogu ići na legalne granične prijelaze i da imaju putovnice, onda ne bi bili ilegalni migranti!!! Dakle, posao hrvatske policije je da ih dočeka, prihvati, evidentira, utvrdi status (traže li azil kod nas, ili samo žele da im Hrvatska bude koridor), smjesti ih u skladu s tim, te da prikuplja podatke tko je, gdje i kada prešao granicu. A koliko znamo, to za sada i rade.

Ispada da se predsjednica države opet uključila u kampanju na strani HDZ-a, ali je ovaj put na opasnom putu da se pridruži političkoj retorici za koju nije dobila mandat od građana. Većina je izabrala predsjednicu iz desnog političkog bloka, ali onu koja se odlikovala većom dozom tolerancije i umjerenijom politikom od njenog bivšeg stranačkog šefa, Tomislava Karamarka. Dakako da je predsjednica države, jednako kao i cijela oporba, pozvana komentirati sve što Vlada radi i kritizirati je za svaki propust i loš potez. Ali u tome treba biti realan i ne treba kod ljudi pobuđivati niske strasti kao što to radi vlast u susjedstvu. U redu je ako će Karamarko i Grabar Kitarović puhati za vrat Vladi i stavljati pod povećalo organizaciju i smještaj izbjeglica, ako će je prozivati zbog eventualnih manjkavosti u nastojanjima da izbjegličku krizu rješava u dogovoru sa susjednim zemljama, posebno ako će nuditi bolja i efikasnija rješenja od onih za kojima poseže aktualna vlast.

Izbjeglička kriza, posebno ako potraje i ako se drastično poveća broj ljudi koji će ilegalno ući u Hrvatsku, neminovno postaje dio predizborne kampanje. Pitanje je samo na koji način. A o tome odlučuje desnica, prije svega Karamarko. Premda je startao s pozicije da su izbjeglice prijetnja za državnu sigurnost i ekonomsku stabilnost, valja se nadati da će tu stati, ostati u okvirima pristojne i kulturne desnice, a da se neće povesti za Orbanom koji svojim postupcima i izjavama sve više asocira na nacizam. Uostalom, Orban je ateist, a Karamarko je praktični katolički vjernik koji je sada kao nikad u prilici iskazati se kao takav u praksi.