KOMENTAR Neviđen primjer političkog kukavičluka HDZ-ovih europarlamentaraca

Pismo četvero hrvatskih europarlamentaraca iz HDZ-a kojim rade pritisak na HDZ-ove zastupnike da odustanu od zahtjeva za opozivom Vlade, odnosno da spase Tihomira Oreškovića, a žrtvuju predsjednika svoje stranke Tomislava Karamarka, rijetko je viđen primjer političkog kukavičluka, nepoštivanja vlastite stranke i demokratske procedure u kojima funkcioniraju institucije hrvatske države.

Potpuno je legitimno da HDZ-ovi europarlamentarci ne žele da im se stranka ponovno dokazuje na izborima jer bi mogla loše proći. Legitimno je i da ne žele da HDZ tvrdoglavo stoji iza ambicija Karamarka i da sudbina svih ovisi o njima. No, je li legitimno da rade pritisak kako bi se zaustavila već pokrenuta procedura gotovo trećine saborskih zastupnika za izglasavanje nepovjerenja Oreškoviću? Je li pritom patriotski da rade pritisak na svoje kolege u Hrvatskom saboru da na poziciji najveće koncentracije vlasti i moći zadrže osobu koja nema baš nikakvo političko znanje ni iskustvo, nikakav izborni legitimitet, koja ne poznaje hrvatski jezik, a što je još gore, ne poznaje ni Hrvatsku? A uza sve to, zalažu se za Oreškovića nakon što se pokazalo da je eksperiment s njim doživio potpuni fijasko. Kriza vlasti u Hrvatskoj dosegnula je svoj vrhunac i počela se rješavati prema proceduri koju predviđa hrvatski Ustav, Poslovnik Sabora i Zakon o Vladi. A po njoj se mora i rasplesti bez uplitanja sa strane. Ako najveća stranka u Vladi ne želi više premijera Oreškovića, onda ga ima pravo rušiti, iako to znači i pad Vlade. Uspiju li u tome, onda imaju priliku dokazati da su dovoljno jaki, i predsjednici države ponuditi osobu koja će biti mandatar. Procijene li da s Karamarkom nemaju izgleda, neka ponude nekog drugog. Ako im ne pođe za rukom, onda idemo na nove izbore.

Jasno je da su izgledi s Karamarkom mali i kako je postao ogroman uteg, prije svega HDZ-u. No, Davor Stier, Dubravka Šuica, Ivana Maletić, kao i Andrej Plenković dugo poznaju Karamarka. Svi su redom prošli dužnosti u samom vrhu HDZ-a i jako dobro znaju kakav im je aktualni predsjednik i što s njim dobivaju. Ako misle da Karamarko nije dobar za HDZ, mogli su mu biti protukandidati na izborima za predsjednika stranke koji su bili nedavno, a mogli su se i aktivnije uključiti u procese na Općem saboru, kada se biralo novo vodstvo. Ako ništa drugo, mogli su ga kritizirati, upozoravati na loše poteze koje radi. Nitko, međutim, nije ni pisnuo.

Ako su sve do sada mogli šutjeti, bilo bi časnije da odšute još neko vrijeme i puste da se kriza vlasti riješi tako da u njenom raspletu sudjeluju ljudi koji su prema pozitivnim propisima pozvani da to rade, i koji za to imaju mandat od birača.