“Loksa” u Dinamovoj imovinskoj kartici

U nekim drukčijim okolnostima, da ne kažem normalnijim vremenima, vijest da je Iyayi Atiemwen osvanuo na posudbi u Lokomotivi odjeknula bi kao grom iz vedra neba, otprilike kao da Liverpool pošalje Keitu na rundu dodatnog kaljenja natrag u Leipzig ili da Joao Felix završi na tečaju stručnog usavršavanja u Levanteu.

Zagolicala bi vijest ne samo sportske novinare i nigerijske studente u domu na Savi, nego i Caritasove humanitarce, objektivno velikodušna je to gesta, a na kraju možda i MUP-ove financijske forenzičare. Jer, otkad to transferni rekorderi završavaju na posudbama? Kad je nastupilo vrijeme komocije da “kapitalce” teške 3 milijuna eura spuštate u svlačionice kvartovskih klubova, onako nonšalantno, kao da u noćnom izlasku novčanicama od 200 kuna kitite tamburaše? Jesmo li nešto prespavali pa se probudili u zemlji blagostanja ili smo i dalje u Hrvatskoj gdje se klubovi kronično bore s besparicom i žestoko agitiraju za Opatijsku inicijativu?

Vijest o Atiemwenu u Lokomotivi zadržala je pozornost novinara, nigerijskih studenata, humanitaraca i MUP-ovih forenzičara na kakvih pet minuta, kao što ih zadrže vijesti o glamuroznim toaletama oskarovaca na crvenom tepihu ili novoj turneji Grete Thunberg. Ili da se vratimo na nogometni teren, kao što ih zadrže vijesti o transferu Lirima Kastratija iz Lokomotive u Dinamo i o prodaji Frana Karačića s iste adrese u Dinamo, ali i njegova trenutačnog rikverca prema Kajzerici, gdje će još neko vrijeme stjecati iskustvo. Vijest o živahnom prometu između Dinama i Lokomotive godine 2020. nije ništa drugo do rutinska informacija da se gradski promet odvija normalno, bez zastoja i ograničenja.

Ako se tko uopće uzbuđuje nad takvim vijestima, onda to može biti jedino Goran Tomić. Dok uoči utakmice igračima objašnjava taktiku i dijeli instrukcije, trener “lokosa” na ploči kredom zaokruži prezime Kastrati. Cijeli tjedan mladi Kosovar na treninzima leti kao avion i sada ga samo treba ohrabriti da nastavi u istom stilu. Ali kad pogledom potraži poznato lice, u svlačionici nastupi neugodan muk.

“Treneru, Lirim je u Dinamu, zar vam nisu rekli?” prekine tišinu Sammir.

“Ali zato sam ja ovdje”, maše rukama nasmijani Atiemwen, “Iyayi, za prijatelje Beli. Posudba, Dinamo, nisu vas obavijestili?”

Da sam se u životu htio baviti posudbama, glumio bih u Zalagaonici s onim debelim Chumleejem i njegovim još debljim kompićem, pomisli tada u sebi Goran Tomić, ali kao dobro odgojen i pristojan čovjek umjesto da ispali misao u eter, priđe novom igraču, stisne mu desnicu i kaže “dobro došao u Lokomotivu”. Na kraju balade on je samo trener.

Već iks puta našao se Tomić na istom trusnom terenu. Dok u drugom poluvremenu utakmice trči za negativnim rezultatom, sjeti se da bi mu od koristi bio ofenzivni desni bek. “Moharrami, brzo se zagrij, ulaziš za pet minuta”, poviče ne gledajući prema klupi. “Kkhm, kkhm, Gorane”, nakašlje se značajno pomoćnik Edin Mujčin. “Jučer ga povuklo s posudbe, opet je u Dinamu”.

“Treneru, mogu ja?” uskoči na tom mjestu Marko Lešković, umoran od glancanja klupe u Maksimiru, motiviran da se prije povratka u svoj financijski ušuškan nespokoj barem načas prisjeti kakav je to dobar osjećaj, biti nogometaš i imati ulogu na terenu.

Izvjesno razdoblje, tamo nakon Mamićeva bijega u BiH, popularna je bila interpretacija da nogometni braco i seka više nisu u dobrim odnosima, da je Božidar Šikić otkazao poslušnost gazdi i pronašao novog mecenu, ali bolje obaviješteni nikad nisu povjerovali u priču o kraju suradnje. U stvarnosti ljubav cvjeta jednako kao i ljeta 2007. godine kada su dva kluba ozakonila suradnju tako što je Dinamo na školovanje u Lokomotivu poslao Milana Badelja, Ivana Tomečaka, Tomislava Havojića, Sandija Hudorovića i Stjepana Babića. Godinu poslije utabanom stazom nastavili su Mate Maleš, Domagoj Antolić, Tomislav Barbarić, Josip Pivarić i još nekolicina manje poznatih igrača. Nakon toga bujica se nikad više nije zaustavila.

2013. godine odnosi dva kluba ušli su u novu fazu kada je Dinamo od Lokomotive kupio vlastitog igrača Marcela Brozovića i to dvaput. Nije riječ o vicu - premda vuče na onaj u kojem Mujo suočen s dilemom da zaskoči Fatu jednom ili Hasu dvaput, odgovara s: “Fata je Fata, al’ dvaput je dvaput” - nego o kreativnom računovodstvu. Troškovi pogona na Kajzerici, gdje Dinamo s velikim uspjehom obrazuje mlade talente, dotad su toliko narasli da je bez hitnih intervencija postalo neizvedivo održavati roster. Zato je Brozović kroz dva transfera iz Maksimira prema Kajzerici poslao 18 milijuna kuna.

Iste godine Lokomotiva prestaje figurirati samo kao kamenčić u cipelama Dinamovih najvećih suparnika, klub koji pogrdno nazivaju satelitskim, i završava na stolu šefova Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Na optužbe iz redova “Našeg Hajduka” da je posrijedi kartelsko udruživanje AZTN će odgovoriti da u ovom slučaju nije bilo narušavanja uvjeta tržišne utakmice “jer dva kluba nisu dva neovisna poduzetnika, nego Dinamo ima prevladavajući utjecaj nad Lokomotivom”.

Agencija je, drugim riječima, oprala ruke i vratila lopticu natrag u dvorište Hrvatskog nogometnog saveza, pod jurisdikciju njegovih pravilnika o natjecanju i licenciranju te općenito u nadležnost onih koji su zaduženi za provođenje Zakona o sportu. U vremenu Mamićeva svevlašća svaki onaj “razbojnik” koji bi to pitanje možda i gurnuo na dnevni red kao neodgodivu temu, predomislio se znajući da riskira let s vrha Hiltona na asfalt Vukovarske. Tako je otprilike slučaj kartelskog udruživanja stavljen ad acta nakon čega je “bilateralna suradnja” mogla prerasti u odnos kakav ne poznaje niti jedno regularno prvoligaško natjecanje na svijetu i okolici u kojem bratski klubovi ne samo što međusobno kreativno trguju i masovno posuđuju igrače, nego i slijede vrlo jasan manual kad red dođe na utakmice.

Ovaj tekst pišem jutro nakon objave breaking news priče o Uefinoj dvogodišnjoj suspenziji Manchester Cityja iz eurokupova, nakon čega bi mogle uslijediti sankcije FA-ja u obliku oduzimanja bodova, pa čak i osvojenih trofeja. Možda je zaista sve režirala moćna crvena alijansa (Liverpool, Man United, Arsenal), pišu engleski kroničari, ali Man City na kraju ipak biva kažnjen zbog financijskog muljanja, opetovanog muljanja i još malo knjigovodstvenog lažiranja. Sve i da zajedno izađu iz ormara, pa da klub iz Maksimira u imovinskoj kartici napokon prijavi klub s Kajzerice kao svoje stopostotno vlasništvo, nešto mi govori da Dinamo i Lokomotiva ne moraju strahovati od sličnog raspleta...