PIŠE DRAŽEN KRUŠELJ Hardcore Valentinovo na plavi način, sada već 20 godina kasnije

Sljedećeg petka je 20 godina od povratka imena Dinamo. Okrugla obljetnica pa još na Valentinovo, dovoljan razlog da nježniju navijačku dušicu preplavi romantika, da se prepusti osjećaju zaljubljenosti, otvori butelju plavca i na koncu možda čak kupi godišnju ulaznicu za Maksimir. I ne bi u toj sladunjavoj maniri bilo ničeg neprikladnog - romantičarski fejk sasvim je u skladu s konzumeristički upakiranim praznikom zaljubljenih - da malčice ne izdaje povijesnu istinu. Jer taj 14. veljače 2000. godine ipak lakše stane pod onaj parodijski naslov koncerta na kojem već godinama unazad prangijaju Let 3 i srodni bendovi. Antivalentinovo, naime.

Povratku imena, kao i njegovu uklanjaju, prethodile su politička nadmudrivanja i intrige pa je logično da niti sam hepening nije mogao proći kao praznik ljubavi. Dok su pod zapadnom tribinom čekali objavu vijesti o povratku imena kluba, među četiri-pet tisuća ‘boysa’ ali i običnih dinamovaca raznih generacija zakuhalo je od slatkog iščekivanja, nestrpljenja, malo neizvjesnosti (zašto otežu, je li moguće da nemaju većinu?) i prilično alkohola. Psihozu ste mogli osjetiti pod prstima. Kao reporter s lica mjesta, sjećam se da su umjesto buketa cvijeća iznad glava novinarskih ekipa u podnožju tribine letjele kamenice, i to prije nego što se Velimir Zajec pojavio na stepenicama s kojih je slavodobitno uzviknuo - imamo Dinamo. Nakon čega se plato pretvorio u grotlo navijačke tribine. Vulkan strasti i hardcore ljubav umjesto valentinovskog šećera.

Kada okrenem broj Velimira Zajeca da ga pitam sjeća li se žestokog kolorita tog dana začinjenog tvrdim predmetima, on kroz smijeh odgovara da pamti neka druga hladna oružja koja su mu se obijala o glavu.

- Radilo se o pepeljari, u nekom sličnom raspoloženju gdje se također sve vrtjelo oko Dinama uz previše alkohola. Ali ne, nisam tog dana bio otišel k vragu i nadam se da ne bum još neko vrijeme, ha, ha. A od uspomena, ostala mi je slika euforije pod zapadom i osjećaj ispunjenost i sreće, u prvom redu zbog tih naših ‘boysova’ koji su godinama vodili bitke s vlašću oko imena, a mnogi su među njima ratovali za Hrvatsku - vrti Zajec film otprije dvadeset godina.

Premda se publikom u nekom trenutku tog napetog dana počela širiti glasina da se stvar zakomplicirala, Skupština je ime vratila glatko. Od 44 nazočna člana samo je jedan tražio odstupnicu u još jednom Frankensteinu od imena: ako HAŠK-Građanski nije dočekan dobrodošlicom, možda bi trebali pokušati s Croatia-Dinamo, ali ostatak dvorane je shvatio da nema prostora za veliko mudrovanje, skupštinari su brzo utišali govornika i složno podigli ruke za come back ‘svetog imena’. Niti tjedan kasnije klub je nakon više od 3100 dana lažnog predstavljanja napokon pod imenom Dinamo odigrao jednu prvenstvenu utakmicu. Raspored je htio da se dogodi u Vukovaru, još ranjeni grad svjedočio je plavom navijačkom desantu nalik ovom nedavnom kada se plava vojska u Ligi prvaka spustila prema Milanu, na meč s Atalantom. Utakmicu u Vukovaru gledalo je 8000 navijača.

Navijači okupljeni oko Futsal Dinama obilježit će godišnjicu nizom akcija. U petak uoči prvenstvene malonogometne utakmice s Alumnusom (18.15) bit će prikazan dokumentarni film o povratku imena. Dan kasnije će Futsal Dinamo proslavu preseliti u Vukovar (dvorana Borovo), gdje će osvježiti vintage kadrove prvo kroz utakmicu s lokalnim klubom, a kasnije i na Plavoj noći u jednom vukovarskom kafiću. Pod uvjetom da su kondicijski spremni za trodnevnu feštu, kulminaciju će navijači dočekati u nedjelju na gostovanju u Osijeku.

Kalendar sugerira da bismo kompletan ovaj tjedan veljače mogli podcrtati flomasterom, uokviriti ga naslovom ‘dani plave nostalgije’, jer u zagrijavanju za okruglo Valentinovo Ćiro Blažević slavi 85. rođendan (10. veljače), a u rođendansku stopu ga kao frontmen njegove šampionske generacije prati Velimir Zajec (12. veljače), ali odavno je iz Maksimira iščezla ta obiteljska toplina. Kada riječ obitelj danas povežete uz Dinamo, u glavi se odjednom rađati krenu iščašene asocijacije, ‘famiglia’, zamračeni milijuni, sudski procesi te njima pripadajuće presumpcije nevinosti i nepravomoćne presude...

Ali Velimira Zajeca ionako najmanje zanima nostalgija. Baš kao i Dinamo koji je dobio novu životnu priliku jednom davno na Valentinovo, ‘Zeko’ je drugu životnu šansu dočekao nakon pretrpljenog moždanog udara u lipnju 2018. godine i zato “ono što je ostalo” namjerava zgrabiti objeručke. Iz Atene javlja da se sada već sasvim lijepo oporavio, da je počeo pomalo igrati nogomet i tenis. Sa 64 godine ionako ne ostvaruje uvjete za mirovinu...

- Gdje ću se skrasiti? Obitelj mi je rasuta po svijetu, dio djece u Americi, jedna kći u Engleskoj, druga u Zagrebu, a ja trenutačno s novom obitelji u Grčkoj...

Kada Zajecu kažem da nisam mislio na tu vrstu svijanja gnijezda, vidim kako iz Atene odmahuje rukom.

- Nemam svoje ljude pa onda nemam niti iluzija da bih mogao dobiti neku važnu i visoku funkciju u nogometu. Premda sam bio igrač, kapetan, direktor i sportski direktor, trener, dakle poznajem svaki aspekt tog posla. Koliko god se nekad i meni otrcanim činilo pozivanje na životno iskustvo, sada osjećam da iskustva imam napretek i da bih ga znao prenositi dalje, ali ne želim se nametati. Pogotovo ne tamo gdje stvari dobro funkcioniraju kao u hrvatskoj reprezentaciji. Njoj treba mir za novi veliki rezultat.

Tom logikom Zajec će prije dočekati poziv iz nekog grčkog kluba jer stvari tamo definitivno ne funkcioniraju, što nam ‘Zeko’ i sam potvrđuje. Njegov je Panathinaikos donekle živnuo, ali popularni klub opterećen je nejasnom vlasničkom situacijom. Nalazi se u vakuumu između navijačkog i vlasničkog modela, za razliku od Olympiacosa, PAOK-a ili AEK-a koji imaju jasne titulare, ali i strašne probleme s huliganima u navijačkim redovima.

- Ima puno bogatih Grka koji bi rado kupili Panathinaikos, ali ih koči taj nered u navijačkom miljeu. Klubovi s jednim jakim titularom su sportski uspješniji od ovih mojih, no pate na drugim frontama. Moć huligana je velika, toliko jaka da je u Grčkoj već neko vrijeme na snazi zabrana gostovanja za gostujuće navijače. Oni inzistiraju na podjelama, bilo da se radi o podjeli sjevera i juga, ili na antagonizmu unutar istog grada, a Savez je slabo organiziran i ranjiva pa im se Uefa i Fifa stalno pojavljuju kao tutori, a prvoligaške utakmice često im moraju suditi suci iz inozemstva i tu zasad ni VAR ne pomaže...