PIŠE AUGUSTIN PALOKAJ Da je Hrvatska u eurozoni, borba s koronakrizom bila bi mnogo lakša

Paralelno s borbom protiv širenja koronavirusa i potragom za terapijom i cjepivom kojim će se spašavati ljudski životi odvija se do sada neviđena aktivnost mobiliziranja financijskih sredstava za suočavanje sa zastrašujućim ekonomskim posljedicama koje će ova pandemija ostaviti iza sebe. Svi se pitaju što rade Europska unija, MMF, Svjetska banka, velike države. S obzirom na to da je Hrvatska predsjedavajuća EU, mnogi se pitaju i što radi Hrvatska. Nažalost, Hrvatska je iz nekih rasprava isključena. Iako je predsjedavajuća, sada vidimo konkretno da su članice Unije koje nisu u eurozoni na neki način države drugog reda. Naime, glavna se rasprava o mjerama vodi u okviru eurozone. Kao država koja je u postupku članstva, Hrvatska može sudjelovati na nekim sastancima, ali i dalje nema mogućnosti kao članice.

Nema sumnje da je ulazak u eurozonu, nakon ulaska u EU, glavni prioritet Hrvatske. To je i političko pitanje jer već sada postoji EU dvije brzine, a eurozona je dokaz tome. Usto, već vidimo da će Hrvatskoj, kao i drugim državama EU koje nisu u eurozoni, posebno onima najsiromašnijima, s kojima se možemo usporediti, Rumunjskoj i Bugarskoj, bitno znatno teže suočiti se s posljedicama krize. Hrvatska se, nakon nekoliko godina gospodarskog rasta, tek vratila na razinu od 2008. Dakle, izgubila je gotovo deset godina. Najveće posljedice zbog koronavirusa imat će za sektor turizma, što će strašno pogoditi Hrvatsku. Nezaposlenost je u Hrvatskoj prije izbijanja ove krize pala na rekordno nisku razinu, među ostalim i zbog odlaska mladih na rad u druge države EU, no sada će obrnuti trend postati teret za Hrvatsku. Zbog krize i u drugim državama Unije, sada se mogu vratiti osobe koje će u Hrvatskoj ponovno biti bez posla, što znači da će biti dodatni teret državi. S druge strane, bez obzira na pad javnoga duga, Hrvatska je još jako zadužena država, a povećanje toga duga je sada nužno. Naravno da će i Hrvatska imati pomoć iz Europske unije, ali bi mnogo lakše bilo da smo već sada u eurozoni. Pitanje je koliko će Hrvatska narodna banka moći podnijeti teret ako kriza potraje duže. Iako nismo u eurozoni, dužni smo poštovati određena pravila jer smo u postupku pristupa. Najvažnije mjere koje su dogovorene i koje se dogovaraju su u okviru eurozone, a samo dio se tiče cijele Europske unije.

U načelu, Hrvatska nema pristup sredstvima iz Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), odnosno kreditnoj liniji od 240 milijardi eura. Ne može računati ni na sredstva Europske središnje banke (ECB) od tri tisuće milijardi, jer to nije banka EU, već samo zajednička centralna banka 19 članica eurozone. Pomoć će se stoga ograničiti na fond od 300 milijardi iz kojeg će se dodijeliti krediti za radnike i poduzeća za sve države članice, bez obzira na to jesu li u eurozoni ili nisu.

Ova kriza ne mora biti razlog za to da tražimo hitan ulazak u eurozonu. Ali je dobar podsjetnik i dobro upozorenje onima koji bez valjanih argumenata već duže vrijeme vode kampanju protiv eura. Pri tome nisu bitne činjenice. Govorili su kako će to utjecati na rast cijena premda postoje brojni primjeri da su cijene rasle i u državama gdje nije bio euro, pa i u Hrvatskoj, i to više nego u državama eurozone. Govorili su da bi ulaskom u eurozonu Hrvatska izgubila dio suvereniteta, zaboravljajući da je hrvatska valuta već vezana uz euro, a da smo odlukom o ulasku u EU prihvatili i obvezu uvođenja eura. Govorili su kako se “ne trebamo žuriti u eurozonu”, a zaboravljaju da smo u EU ušli prije sedam godina i da već kasnimo s ulaskom u eurozonu. Slovenija je, primjerice, u Uniju ušla prije točno 16 godina, a u eurozonu već tri i pol godine nakon toga, 1. siječnja 2008. Ipak, dobra vijest je da će ogromna sredstva koje će Europska središnja banka davati za članice eurozone kako bi pomogla u obnovi gospodarstva utjecati i na niske kamate na međunarodnom financijskom tržištu.

Valja očekivati da novac bude znatno jeftiniji nego što je bio do sada i da će neminovno dalje zadužvanje Hrvatske biti ipak po znatno povoljnijim uvjetima nego prije. No, treba požuriti i s ulaskom u eurozonu jer, premda su se neki veselili tome što nismo morali spašavati Grčku kada je izbila financijska kriza, sada vidimo da nam je teže suočavanje s ovom krizom izvan eurozone nego da smo već u njoj.