Za 13 dana izaći ćemo na referendum na kojem ćemo odlučiti želimo li da se u Ustav unese odredba prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene. Odlučimo li da to želimo, ustavnom odredbom onemogućit ćemo eventualno donošenje zakona koji bi homoseksualcima dozvolio sklapanje brakova.
Zakomplicirat ćemo im borbu za pravo na jednakost koje ionako nemaju. Istodobno unošenje takve odredbe u Ustav neće zaustaviti donošenje zakona kojima ćemo ljudima u istospolnim zajednicama ipak omogućiti jednakost pod nekim drugim nazivima.
Unesemo li definiciju braka u Ustav, zaštitit ćemo samo pojam braka, samo formu, ali ne i njegov zamišljeni sadržaj.
Na tu ćemo operaciju, od koje nitko zapravo neće imati nikakve velike koristi, utrošiti 47 milijuna kuna, zato što smo mi to tražili. Inicijativu za ovaj referendum potpisalo je 750 tisuća ljudi koji su svojim potpisom time rekli da im je pojam braka strašno važan.
Mi, kao društvo, želimo da se u ime braka 47 milijuna kuna našeg poreznog novca uloži u biračke listiće i izborne odbore te ostale materijalne troškove akcije izjašnjavanja naroda.
Želimo na zaštitu pojma braka uložiti iznos kojim bismo mogli financirati 4700 studentskih stipendija, iznos kojim možemo osigurati plaće za 300 znanstvenih novaka.
Tih 47 milijuna godišnji je budžet Nacionalne zaklade za znanost kojim će se financirati znanstveni projekti. Usporedba sa znanošću i obrazovanjem posebno je bitna u kontekstu želje Vlade da kako zna i umije, a baš joj i ne ide, argumentira kako gospodarstvo želi temeljiti na znanju i ulaganju u nove tehnologije, radi stvaranja nove vrijednosti.
No, narod koji grca u recesiji te se bori s nezaposlenošću i siromaštvom razmišlja drugačije i okuplja se oko ostvarivanja cilja koji u budućnosti nikome neće staviti kruh na stol, školovati djecu i omogućiti razvoj. Kratkoročno, 47 milijuna kuna poreznog novca otići će u potrošnju, a možda i više jer će zagovornici dvaju stavova uložiti još novca u njihovo promicanje. Sve to nas ne treba čuditi.
Ljudi koji su izgubili vjeru u to da vlast vodi ikakvu smislenu ekonomsku politiku i imaju više razloga da budu nezadovoljni nego da budu zadovoljni, okreću se onim zahtjevima za koje je izvjesnije da ih mogu izboriti. Ulaganje u znanost i obrazovanje zapravo nam nije važno jer ni dosad uloženi novac u taj očajni sustav nije donio boljitak.
Zaštitimo li Ustavom pojam braka, pa makar nas to koštalo 47 i više milijuna kuna, postigli smo uspjeh. Obranimo li s druge strane barem u Ustavu pravo homoseksualaca na jednakost, opet smo uspjeli. Ovisno o tome tko što zastupa. Kao društvo pokazujemo se iznimno neuspješni jer smo prazni pojam braka na ljestvici važnosti uzdigli iznad svega o čemu bismo trebali razmišljati vođeni ciljem da želimo živjeti bolje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....