Uoči rebalansa proračuna Hrvatska se opet svadi oko toga kako podijeliti sve tanji nacionalni kolač. Kako stvoriti nove vrijednosti i dinamizirati gospodarstvo, tim se problemom ne bavi ni Vlada. Rebalans je zatresao vladajuću koaliciju. Čak se i ekonomski savjetnici premijerke Kosor spore oko toga treba li bankama uvesti poseban porez.
Od takva krpanja proračuna, baš kao i u eksperimentiranju s haračem, štete mogu biti mnogo veće od koristi. Za Hrvatsku, čini se, više nema dobrih, potencijalnim opasnostima neopterećenih rješenja.
Rebalans proračuna, kako tvrdi ekonomist Damir Novotny, pokazuje manjak sposobnosti za anticipaciju. Vlada je čekala rezultate turističke sezone i prema njima sada kroji proračun, što znači da ne predviđa događaje, nego se šlepa na njihovu repu. Djeluje tek posljedično i zato ne uspijeva kontrolirati procese.
Ne vode razvojnu politiku
Nemoć da se predvidi razvoj stvari onemogućava i ozbiljno suočavanje s problemima. Vlada ih ne rješava, nego samo pokušava sanirati njihove posljedice. Krpa rupu u proračunu, ne dira u odnose koji disbalans proizvode. Spašavanje proračuna prelijevanjem iz šupljeg u prazno nije uklanjanje, nego je produbljavanje krize. Umjesto zasijecanja u strukturne probleme hrvatskog gospodarstva, Vlada se lomi oko toga kojim porezom povećati državne prihode.
Hrvatska ima proizvodnju manju nego prije dvadeset godina, više je proizvodila 1990. nego danas, a inozemna joj se zaduženost povećala za 13 puta. Prema tom krucijalnom problemu rebalans je, izgleda, potpuno indiferentan.
Način na koji se ide u rebalans također pokazuje da Vlada proračun vidi isključivo kao igru brojaka, nikako kao sredstvo vođenja politike. Najmanje kao sredstvo vođenja politike razvoja. Ali čak ni najjednostavnija matematika ekipi iz Banskih dvora očito ne ide u glavu: ako se BDP lani smanjio za desetak posto i pao na razinu 2006. godine, onda ni državni proračun ne može ostati na dosadašnjoj, ionako prenapuhanoj i za privredu nepodnošljivoj razini.
Slabašni kadrovi ili ucjene
Gotovo je svejedno je li Vladina nemoć da oblikuje kapitalne promjene rezultat vlastitih kadrovskih hendikepa ili je ona, ucijenjena od koalicijskih partnera, preslaba za jake poteze. Na koncu, bez obzira na to kako dramatično bilo krojenje i izglasavanje novog proračuna, to svakako nije kraj problema. Treba se bojati onoga što tek slijedi. Rebalans je uvod u novo zaduženje države. Vlada posprema državne financije da bi ponovno mogla u potragu za kreditima. Kako duhovito primjećuje tjednik Lider, kad premijerka Kosor najavi rebalans proračuna, to je siguran znak da će ministar financija Ivan Šuker ubrzo krenuti u svijet tražeći nove milijarde, kako bi onda nekoliko sljedećih mjeseci mogao tvrditi da je sve u redu jer, eto, mirovine i plaće redovno se isplaćuju.
Zaoštravanje debate uoči rebalansa proračuna pokazuje da nervoza u društvu opasno raste. Rastu i strahovi od grčkog scenarija. Nepovoljan se razvoj situacije ne može zaustaviti premijerkinom novom frazom o tome da “svi imamo samo jednu domovinu”. Čak i kad je to istina, kristalno je jasno da ta domovina nije ista za sve. To potvrđuju i stavke državnog proračuna, kao i način njegova preslagivanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....