SDP je od HDZ-a učio o zbrinjavanju uhljeba

Sjećate se Rade Buljubašića. Onog HDZ-ovog povratnika iz Australije kojemu je tadašnji šef stranke Ivo Sanader, kao zahvalu što je pridonio njegovoj borbi za predsjedničko mjesto, osigurao plaću od 4 tisuće kuna u HEP-u. Plaću koju nije morao zaraditi. Buljubašić je u toj državnoj tvrtki, naime, bio zaposlen od svibnja 2006. do kolovoza 2009., uredno je dobivao plaću, ali se na poslu nije pojavljivao. Dobio je i stan od 89 četvornih metara u središtu Zagreba, koji je kasnije otkupio za polovicu tržišne vrijednosti. Zbog njegova fiktivnog zapošljavanja pokrenut je sudski postupak protiv tadašnjeg šefa HEP-a Ivana Mravka i četvorice njegovih suradnika. Teretilo ih se da su samo na Buljubašićevom slučaju HEP oštetili za 671 tisuću kuna.

Buljubašić je, pak, postao sinonom za stranačke uhljebe.

Jer nije bio jedini.

Poslije je otkriveno još HDZ-ovih buljubašića. Primjerice Josip Pocrnić u HAC-u, zatim Jadranko Mijalić u Hrvatskoj poštanskoj banci... O zapošljavanju ljudi bliskih vladajućoj stranci u HDZ-ovom mandatu mediji su pisali, građani su bili ogorčeni, oporba je svaku takvu aferu vladajućih koristila kako bi ih prikazala kao lošu vlast koja gleda samo svoje interese, a ne onih koji su ih izabrali...

Promijenila se i vlast, ali kosturi HDZ-ove vladavine i razni buljubašići i dalje su ispadali iz ormara. Pa čak i oni predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Pokazalo se da niti šef HDZ-a, koji se toliko trudi prikazati da vodi potpuno drukčiji HDZ od onog Sanaderovog, također nema baš potpuno nevine ruke.

Lani u svibnju saborski Odbor za unutranju politiku i nacionalnu sigurnost, doduše uz protivljenje članova iz redova HDZ-a, ustanovio je da je i Karamarko kao šef Sigurnosno-obavještajne agencije zaobilazio pravila pri zapošljavanju. U neposredom nadzoru, koji su članovi Odbora proveli u SOA-i, otkriveno je da su od 2006. do konca 2008. u krovnu tajnu službu primljena 222 nova djelatnika, od ukupno 415 u tom razdoblju.

Ali to nije sve.

Odbor je nedvojbeno ustanovio da su u SOA-u, i to po nalogu tadašnjeg šefa Karamarka, primljene osobe koji su pale na sigurnosnoj provjeri te da su neki djelatnici dobivali posao samo na nekoliko dana, a kasnije ih se prebacivalo u neke druge državne institucije, većinom u Carinsku upravu. Na taj način elegantno su izbjegli raspisivanje natječaja. U jednom je slučaju ustanovljeno da je djelatnik bio zaposlen u SOA-i kraće od 24 sata!

Šef HDZ-a sve je nazvao izmišljenom aferom, no novinarima nije želio objasniti temeljem kojih je zakona i propisa netko bio zaposlen u tajnoj službi manje od jedan dan. Pustimo to - komentirao je Karamarko. No, zato su Karamarko i njegovi stranački kolege Milanovićevoj Vladi učestalo nabijali na nos odluku prema kojoj je svaki ministar mogao svoje najbliže suradnike dovesti mimo natječaja. Uz jedan uvjet - kad “leti” ministar, “lete” i oni.

Drvljem i kamenjem HDZ-ovci su zbog toga zasipali Kukuriku Vladu. Optuživali su ih za nepotizam, zapošljavanje po vezama, izigravanje zakona... A onda se ubrzo pokazalo da isti ti HDZ-ovci i sami koriste pogodnosti sporne im Vladine odluke. Tako je, recimo, politički tajnik HDZ-a Tomislav Čuljak u svom kabinetu potpredsjednika Sabora na mjesto savjetnika krajem prosinca 2012. zaposlio svog stranačkog kolegu Gorana Marića, taman nakon što mu je kao zastupniku iz prijašnjeg manadata isteklo pravo na šest mjeseci pune i šest mjeseci polovice plaće. Da ponovimo, bez natječaja.

Isto je učinio i Željko Reiner, drugi HDZ-ov potpredsjednik Sabora. On je u veljači 2013. svog stranačkog kolegu Borisa Kunsta imenovao savjetnikom i dao mu plaću od oko 8 tisuća kuna. Bez natječaja, jer je to omogućila odluka Vlade koju je Reiner nerijeto kritizirao. Prije nekoliko dana taj isti Reiner, uime HDZ-a, više ne govori o zapošljavanju mimo natječaja - već putem natječaja.

Najveća oporbena stranka pročitala je u Narodnim novinama da je Vlada donijela Plan prijema u državnu službu za 2015., prema kojemu se planira zapošljavanje 1040 službenika. Uz puste tisuće koje su dosad uhljebili, optužio je Reiner, SDP sada uhljebljuje nove. I u pravu je. Koliko god se potpredsjenik Vlade Branko Grčić upro na zadnje noge da dokaže i pokaže kako su su nam potrebni novi ljudi u državnoj službi jer dio postojećih ide u mirovu, a barem trećina novih nam treba radi povlačenja novca iz fondova EU.

Ako znamo, a znamo, da se stalno govori kako nam je državna uprava preglomazna i neefikasna, te da je ovo zadnja godina mandata aktualne Vlade i sigurno su se trebali još u prvoj pobrinuti da zaposle ljude koji će raditi na povlačenju novca iz fondova EU, onda su sve kritike na mjestu.

No, kad takve kritike upućuje HDZ, stranka koja je u vrijeme dok je vodila Vladu, a na temelju istraživanja Instituta za javne financije, samo od 2005. do 2008. povećala broj zaposlenih u središnoj državi, znači bez lokalne razine, sa 245.045 na 250.459, te ako se prisjetimo svih spomenutih zapošljavanja po principu Buljubašić i uhljebljivanja uz stranačku knjižicu, onda su oni doista zadnji koji mogu kritizirati vladajuće.

Osim toga, službeni podaci koje smo dobili iz Vlade početkom godine pokazuju da je broj zaposlenih u ministarstvima krajem 2014. bio manji za oko tisuću ljudi u odnosu na 1. siječnja 2012. kad je SDP preuzeo vlast. Za razliku od recimo središnjice HDZ-a, u kojoj je danas devetero više zaposlenih nego 2011. kad je Karamarko tek preuzeo šefovanje. Za zaposlene stoga troše 7,8 milijuna kuna, što je milijun kuna više nego u vrijeme kad je stranku vodila Jadranka Kosor. Naravo da i te plaće plaćaju porezni obveznici jer od članarina HDZ ubire samo 2,5 miljuna kuna, a iz proračuna više od 34 miljuna.

Teško je razumjeti da je danas Ivan Šuker dežurni kritičar skadaloznog ugovora koji je imao sada već bivši šef HBOR-a Vladimir Kristijan, a zahvaljući kojemu bi nakon devet mjeseci rada na toj funkciji mogao otići sa 300 tisuća kuna otpremnine, odnosno 12-mjesečnom plaćom. Naravno da je takav ugovor, tko god da ga je potpisao, za svaku osudu.

No, upravo je Šuker kao ministar financija i predsjednik Nazornog odbora Croatia osiguranja sličan ugovor, koji jamči izdašnu otpreminu u visini jednogodišnje plaće, dao tadašnjem šefu CO-a Hrvoju Vojkoviću. Vojković je smijenjen zbog “nanošenja štete kompaniji” i Šuker mu nije želio isplatiti otpremninu. Sve je dobilo sudski epilog, i to u Vojkovićevu korist. Umjesto 890 tisuća kuna otpremine, prema ugovoru, Vojković je u konačnici sudskim putem izborio 7,5 milijuna kuna.

O Vladimiru Kristijanu treba govoriti, isto kao i o uhljebljivanjima i svim spornim zapošljavanjima ove Vlade, kojih sigurno ima.

Ali kad se nad time snebiva HDZ, onda je licemjerje preblaga riječ kojom bismo nazvali takva njihova moralna predavanja o zapošljavanju u javnom sektoru.