Da, treba zaposliti što više ljudi. Da, treba povećati gospodarski rast. Da, treba davati poticaje poduzećima tako da im se smanje porezi i doprinosi. Da, treba zadržati, a najbolje povećati, plaće i mirovine kako bi ljudi bolje živjeli. Da, treba uništiti korupciju i spriječiti da likovi koji su dužni na sve strane otvore novu tvrtku nakon što su prevarili vjerovnike. Da, treba smanjiti deficit proračuna i smanjiti troškove države, ali država mora biti darežljivija prema onima koji rade i stvaraju.
Ove poruke kao da su prepisane iz nekog utopijskog udžbenika za političare početnike, pa je jučer bila očekivana reakcija vladajućeg HDZ-a na SDP-ov program za izlazak iz krize. ‘Nismo čuli ništa novo niti konkretno, sve su to fraze, gdje je konkretni model gospodarskog razvoja Hrvatske’, pitao je HDZ. Ministar financija Ivan Šuker je s pozicije prvog čovjeka državne blagajne sasjekao SDP-ovu ideju o smanjenju poreznog opterećenja jer ‘poreze diktiraju proračunski rashodi’, a SDP bi, što Šuker lijepo vidi iz njegova programa, prihode smanjivao, a rashode povećavao.
Zašto SDP, tako velika i iskusna stranka, poduprta iskusnim koalicijskim partnerima, nije donijela neki konkretan program, iz kojega bismo svi jasno vidjeli kad će nas, kako i gdje zaposliti još 80 tisuća, koliko će nam plaće biti veće zbog manjih poreza i doprinosa i kad će to porasti izvoz, a pasti zaduživanje? Zato što je taj program, u stvari, politička platforma. A osnovna je karakteristika svih takvih platformi upravo to - da su političke, a ne praktične. Politička platforma s kojom se ide šarmirati glasače mora biti privlačna i simpatična svima, zvučati dobro, a ne otkrivati puno, nikoga ne smije povrijediti niti uplašiti, a većina mora u njoj prepoznati svoje želje, ideale i ciljeve. Ona je poput misice: može na ozbiljno pitanje odgovarati i sa ‘It’s OK’, važno je da pritom ima šarmantan osmjeh i da je kamere ‘vole’. U ovom su slučaju te kamere glasači.
Šteta je što SDP u svoje 103 mjere s kojima misli spasiti Hrvatsku nije otvorenije, hrabrije i detaljnije napisao kako bi to spasio zemlju u kojoj želi preuzeti vlast. A znamo da znaju što treba činiti da bi se postiglo ovo ili ono. Ne tvrdimo da će nas baš njihove mjere spasiti i izvući iz krize, no odlučno tvrdimo da Branko Grčić zna što bi u ovoj zemlji trebalo učiniti da se smanji zaduživanje, da se pokrene gospodarstvo, da se više ljudi zaposli i da se plaća manje poreza. Samo to nije mogao izravno reći u svojoj platformi, koja je od jučer i službeno platforma Kukuriku koalicije.
Ne može to reći jer u politici ne određuju ekonomisti kako izaći na izbore, nego političari. A političari znaju da se izbori dobivaju udvaranjem najširim društvenim skupinama, a ne zaplašivanjem. Ekonomisti znaju da Hrvatska ima previše zaposlenih u javnom sektoru, ali kako će to reći političar i očekivati da ti zaposleni glasaju za njega? Ekonomisti znaju da je trošak za mirovine neodrživ, no niti jedan političar neće sada reći da treba smanjiti broj umirovljenika i dio njih vratiti među radne ljude.
Jer, budimo realni: SDP nije jučer predstavio svoj konkretni gospodarski program nego svoju predizbornu platformu. Ciljevi su jasni, općeprihvaćeni, logični i poželjni. Put do njih nije za sve jednako prihvatljiv i poželjan, ali će se njime kad-tad morati krenuti. Bez obzira na to tko osvoji vlast. Predizborna kampanja je počela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....